Ako ste prije dvadesetak dana začepljena nosa odgledali onaj sladostrasni HTV-ov prilog o Sanaderovu čučavcu u Remetincu i pomislili da se radi o prolaznom zanimanju investigativnoga novinarstva za položaj u kojemu će bivši premijer vršiti nuždu, vrijeme vam je da palcem i kažiprstom opet pritisnete nosnice. Jer puzavci i dalje ordiniraju oko čučavca.

   Nakon kolega s javne televizije proslavili su se i investigativci Jutarnjega lista koji su nakon jednotjednih napora uspjeli razmrsiti remetinečki sanitarni čvor i dokučiti zašto je pritvorenik Ivo Sanader, zajedno sa svojim cimerom Tomislavom Prlićem, prebačen na ženski odjel, a tom je senzacionalnom otkriću zagrebačkih korporacijskih kamarada dostojan prostor dala i Slobodna Dalmacija.

»Najizravniji razlog« za taj premještaj – otkrivaju nam marljivi EPH-ovi istraživači – jest u tome što se najpoznatiji stanar Remetinca »zbog istegnuća ligamenata nije mogao koristiti zahodom čučavcem na muškom odjelu, pa će mu u tom smislu biti lakše na ženskom odjelu, opremljenom normalnim zahodskim školjkama«. Sanaderov pritvorski smještaj, javljaju investigativci, neće biti ništa luksuzniji. I nova ćelija ima devet kvadratnih metara, stol, stolac, metalni ormarić i nevelik televizor. Ali za razliku od one prethodne ima »zasebni sanitarni i tzv. mokri čvor, te ”normalnu” školjku, a ne« – ah, kakav im je užitak to naglasiti i ponoviti! – »čučavac«.

   Ponavljaju oni tu ponižavajuću imenicu kao što su ponavljali i Sanaderove »piškit ću – kakit ću« dosjetke na račun neodlučnih opozicijskih lidera. I toliko ih zabavlja to mjesto gdje bivši premijer vrši nuždu da im ne pada na pamet potegnuti vodu. A publikumu ostaje da začepljena nosa promatra tu pretvorbu medijskih korporacija, gdje su nekoć sustavno zatvarane oči pred mutnim poslovima najmoćnijega čovjeka zemlje Hrvatske, u kopro-racije čiji CSI-tragači svoju posrnulu uzdanicu sada uhode i na zahodu. I ostaje publikumu da iz tih toaletnih izvještaja što stižu iz Remetinca iščita kakvo laksativno blaženstvo obuzima dojučerašnje održavatelje vođovoda nakon što im bude dopušteno da svoje nosove izvuku iz zaštopanih cijevi.

   Publikum nakon ovakvih investigacija mora biti spreman i na prikladnu ponudu stručnih raščlambi. I ne iznenaditi se ako u novinama naprimjer ugleda aktualiziranu vodoinstalatersku ekspertizu koja je svojedobno objavljena na jednom blogu, a gdje se kaže da je »čučavac pogodniji modernom čovjeku koji u potrazi za zaradom nema vremena za odmaranje na WC-školjci«, da je istinabog »nešto manje udoban, ali je praktičan i higijenski čišći« i da »što je najbolje, zahtijeva kudikamo manje održavanja« od WC-školjke koja pak »direktno utječe na gospodarstvo i svu proizvodnju svijeta«, budući da predstavlja »možda posljednju oazu mira modernom čovjeku koji živi stresnim načinom života«, pa čak i »luksuz, jer i slobodno vrijeme uistinu postaje luksuz«.

   Znat će već publikum koja je ura kucnula ako to protočno štivo bude garnirano slikama Sanaderovih luksuznih satova koji eks-premijeru na pritvorskoj WC-školjci otkucavaju luksuzno vrijeme. Ostaje vam, dakle, palac i kažiprst, da se zaštitite od zadaha što ga proizvode oni koji danas zaviruju u Sanaderov zahod, a do jučer su mu virili zna se iz čega. I koji su toliko potezali vođu za opću stvar da sada zbog muskul-fibera nisu u stanju potegnuti vodu.