Toliko mojih kolega nema taj isti privilegij, iako su ga zaslužili. Mislim da ljudima tamnije puti šaljemo vrlo jasnu poruku da ovdje nisu dobrodošli. I to je poruka koju šaljemo ljudima koji su toliko pridonijeli našem mediju i našoj industriji na načine od kojih smo svi imali koristi. Ne mislim da bilo tko želi dijeljenje ili favoriziran tretman, premda to nudimo svake godine. I ja sam dio problema – riječi su iz govora glumca Joaquina Phoenixa koje su snažno odjeknule i obišle svijet. Izrečene su dok je u Royal Albert Hallu primao nagradu za ulogu u Jokeru na dodjeli BAFTA nagrada.

Javnu pozornicu i svjetla reflektora Phoenix je iskoristio za kritiku postojanja »sistemskog rasizma« u filmskoj industriji. Svih 20 nominiranih u glumačkim kategorijama za BAFTA nagrade bili su, naime, bijelci.

»Mislim da ljudi samo žele biti prepoznati, cijenjeni i poštovani zbog svoga rada, rekao je Phoenix. Sram me reći da sam dio problema. Nisam učinio sve što je u mojoj moći da osiguram uključenost u setove na kojima radim. No mislim da je to više od pukog stvaranja multikulturalnosti. Moramo se jako potruditi da bismo istinski razumjeli sistemski rasizam«, rekao je glumac.

Nešto kasnije na istom događaju o raznolikosti je govorio i princ William. »Sretni smo što imamo nevjerojatne filmaše, glumce, producente, redatelje i tehničare, muškarce i žene iz svih etničkih grupa, koji nam filmom obogaćuju život. Ipak, 2020. godine, a ne prvi put u posljednjih nekoliko godina, ponovo govorimo o potrebi da učinimo više kako bismo osigurali različitost u sektoru, ali i u postupku dodjele nagrada«, osvrnuo se William.

​Nedavni Phoenixov govor na dodjeli Oscara također je odjeknuo. Tada je rekao: »Prepun sam zahvalnosti i ne osjećam da sam iznad bilo kojeg svojeg nominiranog kolege ili bilo koga drugog u ovoj prostoriji jer svi dijelimo istu ljubav – onu prema filmu. Ovaj oblik izražavanja dao mi je najneobičniji život i ne znam gdje bih bio bez njega. Ali mislim da je najveći dar koji mi je dao, ali i mnogim ljudima u industriji, mogućnost da koristimo svoj glas za one koji ga nemaju. Razmišljao sam o nekim teškim problemima s kojima se kolektivno susrećemo. Nije važno govorimo li o rodnoj nejednakosti ili rasizmu, LGBT pravima ili pravima životinja – govorimo o borbi protiv nepravde.«

Nije ovo prvi put da se progovara o »sistemskom rasizmu« u filmskoj industriji. Nakon žestoke kritike zbog nominacije isključivo bijelih glumaca za Oscare 2016. godine, Američka filmska akademija bila je najavila reforme.

Tada je pokrenuta platforma #OscarsSoWhite, na kojoj se pojavila i poruka: »Kad bi neki bijeli glumac glumio Michaela Jacksona, garantirano bi dobio Oscara.« U to vrijeme čak i novine poput New York Timesa pridružile su se zboru kritičara, navodeći da Hollywood ima »rasni problem«. Redatelj Spike Lee i glumica Jada Pinkett Smith bili su prvi koji su najavili bojkot ceremonije u znak prosvjeda.

Za mnoge je još uvijek uzrok »sistemskog rasizma« ropstvo. Bez obzira što je odavno ukinuto i što svi američki građani na papiru imaju ista prava i mogućnosti, za mnoge crnce i druge manjine to nije stvarnost. Mnogi vide Hollywood kao dio tog sustava.

Poznati autor Earl Ofari Hutchinson kazao je za DW da je to »izvitopereni, duboko ukorijenjeni sustav bijelih momaka« čija je jedina svrha braniti privilegije. »Hollywood kontinuirano radi na tome da se isključe svi nebijeli talenti«, tvrdi Hutchinson koji je svojim knjigama i emisijama o rasnom problemu u Sjedinjenim Američkim Državama stvorio veliki krug fanova.

Studenti medijskih znanosti na Sveučilištu Howard su u online-projektu »Truth to be told« skupili podatke o 87 godina povijesti Oscara. Ustanovili su da je među 2.900 dobitnika samo 32 njih crne boje kože. Prema Fredericu Kendricku, prilikom osnivanja Hollywooda crnci uopće nisu bili predviđeni. On podsjeća na nijemi film »Rođenje nacije«, koji je 1915. godine producirao jedan od holivudskih otaca. Crnci su u njemu prikazani u negativnom svjetlu, a hvali se praksa rasističkog Ku Klux Klana.

Mnogi Amerikanci su vjerovali da se njihova zemlja već nalazi u »postrasisitičkoj eri«, upućuje Kendrick, konstatirajući da su se prevarili i da to dokazuje »dinamika Hollywooda«.

Ovih dana, kad su opet krenule kritike na rasistički Hollywood, zanimljivo je da se američki predsjednik Donald Trump također obrušio na ovu Tvornicu snova. Rekao je: »Hollywood je zaista jako loš. Govorite o rasistima, a zapravo Hollywood je rasistički. Liberalni Hollywood je rasistički na najvišem nivou, i to s velikom ljutnjom i mržnjom. Vole sebe nazivati ‘elitom’, ali oni to nisu. Zapravo, prava elita su oni kojima se oni često žestoko protive. Filmovi koje proizvode rade se s huškačkom namjerom i s ciljem izazivanja kaosa. Oni stvaraju vlastito nasilje, a zatim ga pokušavaju pripisati drugima. Oni su stvarni rasisti i vrlo su loši za našu zemlju«, smatra Trump, koji je odbacio sve rasističke optužbe koje su upućene na njegov račun.

Kad je riječ o »sistemskom rasizmu«, ovih dana britanski nadbiskup Canterburyja ustanovio je da je Engleska crkva duboko institucionalno rasistička. Justin Welby smatra da se Crkva treba ispričati za tretiranje crnačke i drugih etničkih manjina u Velikoj Britaniji.

Welby je izjavio: »Osobno, ispričavam se i sramim se. Stid me naše povijesti i našeg promašaja«, ispričavši se i za bol koju je anglikanska crkva nanijela LGBT zajednici. Spomenuo je i primjer obitelji Doreen Browne, koja je bila udaljena iz crkve sv. Petra u Walworthu 1961. godine, samo zbog različite boje njihove kože.

Welby je kazao da se »neprijateljsko okruženje« treba transformirati u »gostoprimstvo, dobrodošlicu«, te je pozvao da se stane na kraj institucionalnom rasizmu. Ako se to ne dogodi, Welby ističe da će se ovakvi razgovori voditi i za 20 godina i dalje će se činiti nepravda. Nadbiskup je također poručio da etničke manjine moraju biti bolje prezentirane u crkvenim redovima.