U ljeto 2011. godine izbila je svađa između predsjednika i HDZ-ove Vlade jer Ivo Josipović nije htio potpisati imenovanje petnaestak veleposlanika koje mu je predložio tadašnji ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković.

   Josipović je tvrdio da ministar uopće nije ovlašteni predlagač, njegov popis kandidata nazvao je kvaziprijedlogom, a neslužbeno se tvrdilo da je predsjednik nezadovoljan jednim dijelom predloženih kandidata jer smatra da se radi o političkim kadrovima koje HDZ želi zbrinuti samo četiri mjeseca pred parlamentarne izbore.

   Nakon jedne vlade, jednog predsjednika i četiri godine kasnije, eto nas opet u 2011.

   U desetak hrvatskih veleposlanstava ove godine treba poslati nove ambasadore jer su stari imenovani 2011., i iako trajanje mandata nije vremenski ograničeno, uobičajeno je da se rotiraju svake četiri godine.

Uobičajeno bi, znači, bilo da se nove veleposlanike imenuje tijekom ove godine – nekoliko mjeseci pred parlamentarne izbore. Za jedan dio novih ambasadora procedura imenovanja je već počela za vrijeme »starog« predsjednika, ali njihovo slanje na mandate mora potvrditi i nova predsjednica.

S obzirom na to da su Vlada i Kolinda Grabar-Kitarović iz različitih političkih opcija – kao što je bio slučaj s Josipovićem i Vladom 2011. godine – sve miriše na novu, nimalo diplomatsku svađu oko diplomacije.

   Problem uglavnom proizlazi iz toga što su pravila oko imenovanja veleposlanika dovoljno fleksibilna da se mogu tumačiti ovisno o političkom trenutku i potrebama. Ono što je za HDZ 2011. godine bila redovita rotacija ambasadora, za oporbu i predsjednika bio je pokušaj političkog »pospremanja« kadrova uoči parlamentarnih izbora.

Ono što će za aktualnu Vladu biti redovita rotacija ambasadora 2015. godine, za oporbu i predsjednicu moglo bi biti političko zbrinjavanje kadrova pred parlamentarne izbore. Pravila su, na svu sreću, dovoljno fleksibilna da ih i jedna i druga strana može tumačiti u svoju korist.

   To, naravno, ne mora biti tako. Moglo bi se uvesti stroži red, primjerice, donošenjem novog zakona o vanjskim poslovima. No, taj je propis čudesno otporan na značajnije promjene. Od 1996., kada je taj zakon donesen, mijenjali smo predsjednike, vlade, Ustav, poreze, mirovinska pravila, radnička prava…

Bilo je pokušaja i obećanja da će se i Zakon o vanjskim poslovima mijenjati – baš kako bi se »pospremila« i zadnja mogućnost nereda u diplomaciji. Pa je tako bivši HDZ-ov ministar Jandroković htio prijedlog uputiti u proceduru, ali budući da je to učinio u zadnjoj godini mandata, uoči izbora, njegov je pokušaj propao.

I nova postava na Zrinjevcu upisala je u zakonodavni kalendar donošenje novog zakona o službi vanjskih i europskih poslova, no budući da smo već u zadnjoj godini mandata, ni od tog prijedloga, po svemu sudeći, neće biti ništa.

   I eto nas tako ponovo u 2011. godini. Ono što je u uređenijim državama uglavnom redovita procedura, kod nas bi se opet moglo pretvoriti u političko prepucavanje Pantovčaka i Banskih dvora. Jer, pravila su, nažalost, i dalje dovoljno fleksibilna da se mogu tumačiti kako vam drago.