Zakrivljenost krastavaca i banana svojevremeno je dovela Europsku uniju na prilično loš glas. Europska administracija dugo je pokazivala nerazumljiv interes za oblik raznog voća i povrća da bi tek prije nekoliko godina Europska komisija odustala od tih smiješnih pravila.

Što ne znači da europska birokracija nije, relativno redovito, i dalje osiguravala vrijedan materijal kritičarima koji su Bruxellesu zamjerali da se bavi tričarijama. Kad su zakrivljene banane izašle iz ilegale, europski službenici bavili su se, recimo, usisavačima, fenovima i kosilicama. Argumenti za to nisu bili besmisleni – »rat« protiv prevelike potrošnje struje dio je politike energetske učinkovitosti. Ali je način provođenja te politike djelovao krajnje neambiciozno. 

    Nova Europska komisija krenula je drugačijim smjerom. Umjesto zakrivljenošću banana i snagom usisavača, odlučili su se baviti strateškim pitanjima. Na dugogodišnju krizu europskog gospodarstva, odgovorili su ambicioznim (iako ne i sasvim realnim) Investicijskim planom za Europu. A umjesto da se energetskom politikom bave usisavač po usisavač, predložili su plan za koji tvrde da je najambiciozniji energetski projekt Europe još od Zajednice za ugljen i čelik iz 50-ih godina 20. stoljeća. 

    No, osim što zahtjeva znatna novčana sredstva, stvaranje energetske unije bit će i politički izuzetno izazovan projekt. 

    Energetska politika od strateške je važnosti za svaku državu. Izvjesno je stoga da će se zemlje članice EU-a boriti za to da sve važne odluke ipak ostanu u njihovim rukama i da će se snažno opirati mogućnosti da dio svog energetskog suvereniteta predaju Bruxellesu. To već potvrđuje stav Mađarske koja se suprotstavila ideji da Komisija nadzire sklapanje međuvladinih sporazuma o opskrbi energijom s ne-članicama Unije, poput Rusije.

    Pohvalno je, svakako, što se Europska komisija, umjesto zakrivljenim bananama, bavi strateškim projektima. No, trebat će joj izuzetno puno umijeća da ovaj konkretni projekt ne završi na kori od banane.