Sudbina kobasica iz Nürnberga bila je kap koja je prelila čašu: njemački proizvođači i udruge za zaštitu potrošača nedavno su se digli na noge, šokirani izjavom ministra poljoprivrede koji je neizravno priznao da će se Europska unija, pa onda i Njemačka, nekih stvari ipak morati odreći želi li sklopiti trgovinski sporazum s Amerikom. 

   »Ako želimo iskoristiti mogućnosti slobodne trgovine s golemim američkim tržištem, ne možemo više štititi baš svaku kobasicu i svaki sir«, kazao je početkom godine Christian Schmidt, u intervjuu za tjednik »Der Spiegel«, govoreći o pregovorima EU-a i SAD-a o Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu (TTIP).

Kasnije je, doduše, pojasnio i ublažio svoju izjavu, ali bilo je prekasno – mala kobasica, već godinama zaštićena na razini EU-a, postala je svojevrstan simbol sve snažnijeg otpora i skepse njemačke, pa i europske javnosti prema stvaranju najveće svjetske zone slobodne trgovine. Nijemci su jasno dali do znanja da im ne pada na pamet dopustiti da njihove zaštićene proizvode zamijeni »bratwurst« iz Kentuckya ili bavarsko pivo iz Kalifornije. 

  Dvjestotinjak europskih i američkih pregovarača okupilo se prošlog tjedna na novoj rundi pregovora o TTIP-u, a njihove razgovore ponovno su, kao i puno puta dosad, pratili prosvjedi brojnih europskih aktivista koji od EU lidera traže da odustanu od, prema mišljenju mnogih udruga, kontroverznog sporazuma.

Aktivisti tvrde da bi transatlantski sporazum mogao dovesti u pitanje visoke standarde EU-a u području zaštite okoliša, sigurnosti hrane, pa i radničkih prava, da će širom otvoriti vrata GMO-u u Europi, da će ojačati moć korporacija na račun nacionalnih država… Što misle o ta četiri slova, zorno su pokazali napuhavši višemetarskog trojanskog konja pred zgradom u kojoj su pregovarači dviju strana održavali sastanke. 

   S druge strane, zagovornici sporazuma barataju vrlo optimističnim prognozama o utjecaju TTIP-a na SAD i EU. Europskom gospodarstvu, tvrde, sporazum će donositi 120, a američkom 95 milijardi eura godišnje. Na godišnjoj razini, europski BDP rast će dodatnih 0,5 posto. Bit će otvoreno tisuće radnih mjesta. 

  Dok jedni pregovaraju, a drugi prosvjeduju, Hrvatska se uporno pravi da se to nje ne tiče. Uz nekoliko časnih iznimki, pregovori o transatlantskom sporazumu na hrvatskoj političkoj sceni uspješno se ignoriraju. Kao da stvaranje najveće svjetske zone slobodne trgovine između dvaju tržišta – pri čemu je Hrvatska u jedno od njih integrirana – neće imati nikakve posljedice po domaće gospodarstvo i potrošače. 

   Transatlantski sporazum samo je jedna od tema koje u ostatku EU-a izazivaju burne reakcije i užarene debate, a koje u Hrvatskoj još uvijek uglavnom prolaze ispod radara. Među rijetkim »europskim« temama koje se uspjevaju nametnuti i izazvati kakvu-takvu političku raspravu na domaćoj sceni tek su fondovi EU-a: marljivo se zbraja i oduzima iznose koje smo uplatili i povukli, pa ispada da je Europska unija samo jedna golema briselska blagajna, a sve ostalo je manje bitno da bi se institucije i velik dio politike time zamarali. Ispada, zapravo, kako to kaže naslov jednog albuma, da smo mi ovdje samo zbog para.