Kad se s prvim minutama nove godine natoči šampanjac, Europska unija neće imati puno razloga za slavlje: i u novoj, 2015. godini, čekaju je isti, stari problemi, za koje, zasad, Europa i njezino političko vodstvo nemaju uvjerljiva rješenja.

   »Bez radnih mjesta i gospodarskog rasta, sama europska ideja je u opasnosti«, upozorio je sredinom studenoga Herman Van Rompuy, sad već bivši predsjednik Europskog vijeća, uoči svog odlaska s te dužnosti. Sažeo je tako u jednu rečenicu glavni izazov s kojim se u novoj godini mora suočiti Europska unija.

   Posljednje istraživanje Eurobarometra pokazalo je da nezaposlenost i gospodarska situacija najviše muče Europljane: u čak 23 zemlje članice ispitanici su na prvo mjesto ljestvice problema stavili nezaposlenost, dok u 15 država kao drugi najvažniji problem spominju ekonomsko stanje u vlastitoj zemlji. Pritom je više onih koji iduću godinu dana očekuju da se situacija pogorša, nego onih koji vjeruju da će za 12 mjeseci biti bolje.

   U tako pesimističnom raspoloženju, novo vodstvo EU-a mora pokušati pronaći odgovor na pitanje kako se (iz)boriti protiv krize te je li inzistiranje na proračunskoj štednji i dalje pravi put. Ta tema ne prestaje izazivati značajne podjele unutar same Unije, a situaciju politički još osjetljivijom čini činjenica da se dvije zemlje, koje su oduvijek bile motor EU-a – Njemačka i Francuska – na tom pitanju nalaze na suprotnim stranama. Scenografija za novi ekonomsko-politički zaplet postavljena je, pak, ovih dana u Grčkoj, zemlji koja je svojedobno bila »okidač« za dužničku krizu u eurozoni. Zastupnici grčkog parlamenta u prva dva kruga nisu uspjeli izabrati novog predsjednika države, a ako to ne uspiju ni danas (29. prosinca) u trećem pokušaju, Grčka će na prijevremene izbore. Na tim izborima na vlast bi mogla doći koalicija krajnje ljevice Syriza, čiji vođa obećava kraj stroge štednje i ponovno pregovaranje o uvjetima pod kojima je Grčkoj odobren paket međunarodne financijske pomoći kojim je izbjegla bankrot. Takav rasplet EU bi ponovo gurnuo u neizvjesnost, pa nije čudo da Bruxelles već sad na tu mogućnost reagira nervozno.

   Dodatnu nervozu i neizvjesnost u novoj bi godini mogla stvoriti i Velika Britanija koja izlazi na izbore. Ako nakon svibnja vladu u Londonu ponovno budu vodili konzervativci, Britanci će zatražiti da se sjedne za stol i nanovo ispregovaraju uvjeti njihovog članstva u EU. Najosjetljivije pitanje i prije i nakon izbora ticat će se useljenika iz drugih članica Unije, čiji broj London želi ograničiti. To će, neizbježno, dovesti do novih sukoba s ostalim državama koje žele Britaniju zadržati u EU, ali za to nisu spremne platiti baš svaku cijenu.

   Ekonomija i Britanija samo su vrh sante problema s kojima će se EU morati suočiti (i) u 2015. Pritom joj ni raspoloženje javnosti neće ići na ruku: prema zadnjem Eurobarometru, svaki drugi Europljanin, njih ravno 50 posto, više nema povjerenja u integraciju kojoj pripadaju. Zato, kad se s prvim minutama nove godine natoči šampanjac, Europska unija i njezino političko vodstvo neće imati ni vremena za slavlje – jer iza vrata čekaju isti, stari problemi, na koje Europljani s pravom očekuju uvjerljiva rješenja.