Kanoćal

Tko se nije skrio…

Damir Cupać

Marko Filipović / Foto: M. GRACIN

Marko Filipović / Foto: M. GRACIN

Dakle, novinari su deložirani sa sjednica izvršne vlasti, zaključci i odluke se objavljuju retrogradno, a ne unaprijed, a gradonačelnik još nije održao konferenciju za medije na kojoj bi obavijestio javnost o odlukama koje je donio od 25. srpnja do dana današnjeg

placeholder


Tko se nije skrio, magarac je bio igra je koja se počela igrati na Korzu 16 odmah nakon što su završeni lokalni izbori krajem svibnja 2021. godine. Ako se podvuče crta nakon dvije godine igranja, nema nikakve sumnje da je apsolutni šampion riječki gradonačelnik Marko Filipović. On se na početku nije baš snašao pa je bio svako toliko vidljiv. No, ubrzo je riječki gradonačelnik pokazao zavidne vještine skrivanja koje su dovedene do savršenstva. On je postavio skrivački standard koji je mnogima nedostižan, a nakon zadnje njegove odluke čini se da je igru podigao na razinu na koju nitko nikada neće zakoračiti u zemljama u kojima je kao politički sustav uvedena demokracija.


Dvije godine se Filipović borio s nakaradnim nasljeđem koje je iza sebe ostavio njegov prethodnik Vojko Obersnel. Jedna od stvari bila je održavanje javnih sjednica gradske izvršne vlasti, najprije Poglavarstva, a nakon što su uvedeni neposredni izbori gradonačelnika, Kolegija gradonačelnika. Istina, i Obersnel se u početku igrao skrivača pa su te sjednice bile podijeljene na javne i tajne. Sve do trenutka kada je ispalo da su se problematične odluke donosile na tajnom dijelu, kao da je riječ o poslovima od najveće državne važnosti, a ne o raspolaganju gradskim poslovnim prostorima koje su u najmu imali supružnici članova Poglavarstva, konkretno tadašnje članice Romane Jerković. Obersnel je brzo shvatio da nije talent za igru skrivača pa je odlučio sve gradske odluke učiniti javnima. Osam godina je kao njegov zamjenik Marko Filipović promatrao to pusto gubljenje vremena na javnim sjednicama, kada je zasjeo na funkciju gradonačelnika dvije godine su mu bile potrebne da osmisli rješenje koje će mu omogućiti da uđe u utrku najvećeg skrivača svih vremena. Filipović je pokušavao sve da javnih sjednica Kolegija gradonačelnika bude što manje i dobro mu je išlo. Onda je tijekom ovog ljeta došao do genijalnog rješenja.


Naime, veliki problem je bila odluka kojom je određeno da se sjednice izvršne vlasti održavaju u pravilu jednom tjedno i okupljaju pročelnike odjela gradske uprave.




– Na kolegiju se javno uz prisutnost medija donose odluke iz djelokruga rada i nadležnosti gradonačelnika, navedeno je u staroj odluci.


A onda je osvanula nedavno nova odluka – sjednice izvršne vlasti održavaju se u pravilu jednom tjedno i okupljaju pročelnike odjela gradske uprave. O važnijim donesenim odlukama gradonačelnik obavještava javnost putem konferencija za medije.


Drugim riječima nema više najave sjednice s materijalima kako bi mediji i javnost vidjeli čime se bavi gradska vlast i o tome razmislili i pripremili se. Nego se lijepo odluke donesu bez prisustva medija pa se onda objave. Da bi se izbjegla nepotrebna gnjavaža. Kako to izgleda u praksi – održane su dvije sjednice izvršne vlasti bez prisustva javnosti, a riječki gradonačelnik, valjda kako ne bi dobio negativne bodove u igri skrivača, nije održao nikakvu konferenciju za novinare.


Dakle, novinari su deložirani sa sjednica izvršne vlasti, zaključci i odluke se objavljuju retrogradno, a ne unaprijed, a gradonačelnik još nije održao konferenciju za medije na kojoj bi obavijestio javnost o odlukama koje je donio od 25. srpnja do dana današnjeg. Prevedeno na jednostavan jezik – on je jednostavno ukinuo Kolegij gradonačelnika.


U ovoj prijelaznoj fazi, Filipović je morao napraviti truli kompromis u vidu objavljivanja zaključaka Kolegija gradonačelnika na gradskim internetskim stranicama. Tko zna, možda se i dosjeti da odluke izvršne vlasti uopće ne treba objavljivati. Sve je to gubljenje vremena u igri koju je doktorirao, igri skrivača u najtransparentnijem gradu u Hrvatskoj.