Dok se na globalnoj razini ovih dana sve tiče Ukrajine, povratak s godišnjih odmora u hrvatskoj politici otvorila je jedna posve neočekivana tema, o uvođenju novog europskog akta zvanog Chat control.

Planira se uvesti kako bi se lakše ušlo u trag seksualnim prijestupnicima koji napadaju djecu na mrežama, ali hrvatska politika nakostriješila se u strahu da će se takva kontrola zloupotrebljavati u političke i druge štetne svrhe.

Informacijski stručnjak Marko Rakar prvi je na to upozorio, rekavši kako jest Chat control lansiran pod egidom zaštite maloljetnika od seksualnog nasilja, no da takvim PR taktikama političari pribjegavaju kada moraju sakriti stvarne motive ili dosege regulative koju pokušavaju progurati.

Svako tko krene napadati dobronamjernu i općeprihvaćenu temu poput zaštite maloljetnika je po definiciji problematičan i sumnjiv, ali ova promjena je kolosalan napad na privatnost, upozorio je.

Potom je i SDP objavio da će u Europskom parlamentu njihovi zastupnici stati uz S&D grupaciju i braniti stavove koji će štititi end-to-end enkripciju, osigurati zaštitu privatnosti od strane pružatelja usluga te težiti prevenciji i drugim tehničkim rješenjima u borbi protiv materijala seksualnog zlostavljanja djece i povećanju sigurnosti djece na internetu.

U Hrvatskoj SDP predlaže da se radi na jačanju sigurnosnih alata za djecu te boljeg roditeljskog nadzora na uređajima koje koriste maloljetnici. Škole i zajednice treba usmjeriti da više ulažu u digitalnu pismenost djece i roditelja kojima treba pomoći prepoznati rizike i opasnosti, što je dugoročno učinkovitije nego puko oslanjanje na tehnologiju.

Država, umjesto da skenira privatne poruke i fotografije građana, treba jačati specijalizirane policijske jedinice koje ciljano istražuju stvarne slučajeve, kažu oni. Općenito, hrvatsko pravosuđe treba raditi na uvođenju strožih kazni i jasnije definiranih zakona protiv onih koji proizvode i distribuiraju neželjene materijale.

I Most se pridružuje potpisu peticije, pa tako njihov Marin Miletić poručuje da EU želi zakon koji će samo pogoditi narod, dok će se kriminalci ionako prebaciti na druge kanale.

Zakon je to kojem se oštro protive samo Austrija, Nizozemska i Poljska, a Hrvatska je glasala – za daljnje porobljavanje, govore oni. Kažu da zakon ne rješava ništa jer kriminalci mogu koristiti vlastite aplikacije s end-to-end enkripcijom koje nisu podložne EU regulativi (npr. open-source aplikacije hostane izvan EU-a).

Kriminalci će koristiti kodirane poruke, šifrirani jezik koji algoritmi teško prepoznaju, kriminalne grupe često već imaju svoje šifrirane sustave (primjer: EncroChat, SkyECC), i nastavit će ih koristiti bez obzira na Chat control.

Dakle, sve je jasno, kaže Miletić: Europska unija postaje sve više distopijsko društvo koje sliči na slično društvo u Kini. Ekipa koja gura ovaj zakon, a znaju da kriminalci imaju desetak drugih načina komunikacije – zašto ga onda donose? I koga se ustvari tu želi kontrolirati? Narod ili krimose, pita se ovaj Mostovac.

Pitanje je iznerviralo i premijera Andreja Plenkovića, ali u suprotom smjeru – dok oporba tvrdi da je Chat control opasni Big brother, premijer kaže da je strah od uvođenja pravila kojima bi se lakše došlo do pedofila i seksualnih predatora, samo histerija.

Ljut je, pa poručuje da se Siniša Hajdaš Dončić totalno pogubio u paranoji. Vjerojatno aludira na mitsko pitanje: gdje si bio 16. rujna 2020. godine?!

To je rečenica koju je glavni državni odvjetnik Ivan Turudić uputio Hajdašu Dončiću nedavno, i sve od tada predsjednika SDP-a to muči, jer je tu poruku doživio kao prijetnju šefa DORH-a.

Možda od tad i jest u laganoj nelagodi, planira čak i saborsku raspravu o radu Turudića potaknut time, pa sad i oko Chat controla poručuje: »Turudić vas sve želi kontrolirati«.

No, budimo realni, uvođenje Chat controla odnosi se samo na legalizirano i legitimno praćenje poruka osumnjičenika za kaznena djela, i to od strane nadležnih institucija. Onaj tko želi zloupotrebljati komunikacijske kanale i čitati naše poruke, a nije vlast, ionako to ne čini na zakonskoj osnovi nego – ilegalno. Pa je i sam u kršenju zakona.

Naše privatne poruke, koliko god nama bile važne, realno nikog živog ne zanimaju.