Politika na trapezu

Tko još vjeruje Josipi Rimac

Tihana Tomičić

Josipa Čulina ex Rimac / Foto Sergej Drechsler

Josipa Čulina ex Rimac / Foto Sergej Drechsler

Santo subito Josipa, no ako je prijetnji bilo, tada se s njima upravo ide na policiju

placeholder


Josipa Rimac izašla je iz Remetinca i otkrila da je napisala knjigu: »Hoću li optužiti koga iz vlasti? Zar vam tako izgledam? Ja volim sve ljude…«


Tako je izgledao naslov nakon što je bivša državna tajnica Josipa Rimac, nakon što je uhićena u aferi Vjetroelektrane, 29. rujna 2020. godine izašla iz pritvora. I svima je odmah moglo biti jasno da Rimac nikome neće dozvoliti da mirno spava. Već prvog sata nakon što je bila na slobodi glasno je zaprijetila svima u politici svojom tvrdnjom kako je »napisala knjigu«, a zadnjih tjedana imali smo prilike svjedočiti tome da objavljeni transkripti vjerojatno dolaze iz korica te »knjige«.


Iako možda dijelom inkriminira i samu sebe, jer su transkripti i dokaz da je sama u mnogo čemu sudjelovala, a rječnik koji je koristila jest doista ispod svake razine, čini se da je za nju osveta za one za koje misli da su je u Remetinec »pospremili« ipak previše primamljiva. Je li je itko tamo »pospremio«, tko ima utjecaj na Uskok i DORH, tko je to mogao spriječiti, a tko je tome pomogao, to su vječna pitanja, i tko zna koliko ćemo čekati dok dobijemo odgovore. Sjetimo se samo slučaja Ive Sanadera – nikad nismo dobili odgovor na pitanje zašto je baš u tom trenutku odlučio da je »odradio svoju dionicu« i svojevoljno se povukao, ali dobro znamo kako je završio.




Tako ćemo i slučaj Rimac vjerojatno analizirati još godinama, uostalom »njen rodni list još nije žut«, kako kaže. No, kao i nakon izlaska iz Remetinca, i u svom intervjuu na jednoj od nacionalnih televizija prije nekoliko dana, zapravo je motivirana samo jednim motivom, a to su prijetnja, ucjena i osveta. Dobro je odigrala tu TV ulogu, nepokorena, ali slabašnoga glasa, govorila je čak i o tome da se sada njoj prijeti jer previše zna. Zamalo nam se učinilo da gledamo Ivanu Orleansku, a kad tamo bivša HDZ-ovka koja je već ranije imala itekako veliku aferu kad joj je stanovita bivša ravnateljica Uprave za područja posebne državne skrbi Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva Ana Marija Radić darovala stan (?!). Slučaj 2017. godine završava tako da je gospođa Radić osuđena na jednogodišnju zatvorsku kaznu jer je obitelji Josipe Rimac, bivše kninske gradonačelnice, darovala stan u Kninu na koji ta obitelj nije imala pravo, čime je državni proračun oštetila za 548 tisuća kuna.


U bizarnom sudskom slučaju u kojem je utvrđeno da osuđena Radić nije imala nikakve vlastite imovinske koristi u tom slučaju, ona je ipak osuđena 2017. godine, a sud je kao životne i logične prihvatio iskaze više službenica iz Knina, pa i Ane Marije Radić, koje su posvjedočile da su to učinile jer su se bojale da će u suprotnom dobiti otkaz, pa joj je zato kazna kasnije preinačena u rad za opće dobro. Iako se u istrazi u tom slučaju teretilo i Josipu Rimac za poticanje, Uskok je prije podizanja optužnice obustavio istragu protiv nje. Dakle, Rimac se dokopala stana koji joj nije pripadao tako da je ucjeni izložila obične službenice, ali nju istraga pritom nije značajnije dotakla.


Sada na televiziji »plače« i izigrava žrtvu. Iako je to vruć novinarski sadržaj koji bi svatko objavio s obzirom na veličinu i značaj afere Vjetroelektrane i potom naknadnih afera koje iz toga sada proizlaze, činjenica je da je Rimac kao optuženica dobila priliku javno govoriti, među ostalim i o DORH-u.


Malo tko se neće složiti da je povjerenje javnosti u šeficu DORH-a i prije ovih izjava bilo ozbiljno poljuljano, a sad je i ruinirano, ali je činjenica da svjedočimo izjavama osobe koju afere prate cijelu karijeru, a sada još od sebe pokušava napraviti i paćenicu. Santo subito Josipa, no ako je prijetnji bilo, tada se s njima upravo ide na policiju. Inače u to baš i ne vjerujemo.


Čak i najzagriženiji protivnici HDZ-a poput Mostovog Nikole Grmoje izjavljivali su ovih dana kako više nemaju povjerenja u šeficu DORH-a, ali ako moraju birati vjeruju li Zlati Hrvoj-Šipek ili Josipi Rimac, puno su skloniji tome da povjeruju predstavnicima institucija, ma kakve bile, nego osumnjičenici u jednoj od najvećih hrvatskih afera ikad. Doista, u kalu hrvatske politike, nepotizma, korupcije, pogodovanja i kriminala, jedna od zadnjih osoba kojoj bi se isplatilo vjerovati sigurno je »kninska kraljica« Rimac.