Dvadeset šest zemalja spremno je sudjelovati u međunarodnim snagama kao dio sigurnosnih jamstava za Ukrajinu u slučaju mirovnog sporazuma s Rusijom, objavio je u četvrtak francuski predsjednik Emmanuel Macron nakon samita država saveznica Kijeva. »Kao oblik jačanja mira, 26 zemalja obvezalo se rasporediti trupe u Ukrajini, gdje će biti prisutne na kopnu, moru ili u zraku«, rekao je Macron novinarima, stojeći uz ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog u Elizejskoj palači u Parizu.
Iz Vlade RH je stigla potvrda da Hrvatska nije među 26 zemalja koje spominje Macron. »Hrvatska neće slati vojnike, ali osiguravamo svaku drugu pomoć Ukrajini već tri i pol godine otpočetka agresije«, rekli su iz Vlade. U skladu je to s politikom koju vode Njemačka, Italija i Poljska, koje zasada ne žele slati vojnike ni u kakvu misiju u Ukrajinu. S druge strane, Francuska i Velika Britanija su spremne. Za Ameriku se zna, barem trenutačno kako se postavlja: nakon što je prošli mjesec prostro crveni tepih pred ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom na Aljasci, Donald Trump u srijedu je optužio Putina za zavjeru s Kinom i Sjevernom Korejom nakon što su čelnici triju zemalja u Pekingu priredili demonstraciju jedinstva na raskošnoj komemoraciji završetka Drugog svjetskog rata. Sada je Putin dao izjavu kojom se, pak, deklarirao da ne može jasnije: »Zapadne vojne snage raspoređene u Ukrajini smatrat će se legitimnim metama ruskih napada.«
Jasno je dakle da je Trumpov plan postizanja mira u Ukrajini – propao. Možda jednom uskrsne, ali u ovom trenutku od njega nema ništa, to su priznali i Putin i sam Trump. Naravno, sudjelovanje vojski Koalicije voljnih odnosilo bi se na očuvanje i kontrolu mira u Ukrajini, u slučaju potpisa mirovnog ugovora. Nitko ni ne govori o sudjelovanju trupa NATO-a u ovom trenutku u Ukrajini – to nije tema. Međutim, u slučaju da se ugovor na kraju ipak potpiše, tada bi 26 zapadnih vojski bilo spremno čuvati mir. Koje su to točno države, javnost još ne zna – poznato je međutim da Njemački kancelar Friedrich Merz smatra kako »za Njemačku fokus mora biti na financiranju, naoružavanju i obuci ukrajinskih oružanih snaga«. Sudjelovanje Njemačke ovisit će o angažmanu SAD-a, rekao je. Dakle, Njemačka je spremna sudjelovati točno u mjeri u kojoj i SAD, a poznato je da je Trump otpočetka govorio kako američke trupe ne idu u Ukrajinu. No, to je bilo u trenutku dok je još pokušavao odobrovoljiti Putina, odnosno – ne provocirati ga. Sad kad je mir dalje nego je bio prije dva mjeseca, možda dođe i do eskalacije loših odnosa među najvećim silama, Amerikom s jedne, te Rusijom i Kinom s druge strane. Nakon velike kineske parade na kojoj su bili Putin, i čak jedan Aleksandar Vučić, sve je mnogo jasnije. Volodimir Zelenski se nada da podršku Koalicije voljnih u vojnom smislu treba dobiti i prije primirja. Ali nema šanse da to prođe.
Što se Hrvatske tiče, mi oko slanja vojnih trupa imamo podijeljene stanove »dvaju brda«, Vlade i Pantovčaka. Premijer Andrej Plenković zna da predsjednik Zoran Milanović neće nikad potpisati sudjelovanje hrvatskih trupa ili bilo kakvih predstavnika HV-a u operaciji čuvanja mira u Ukrajini. Zna također da nema dvotrećinsku većinu u Saboru, da parlament time nadglasa predsjednika. Prema tome, izjava je u ovom trenutku takva da HV neće ići u Ukrajinu.
To je melem za uši hrvatske javnosti, a i politike, snižavanje tenzija i mudra izjava. Ali ona je tek u funkciji time outa. Ako i kada bude postignuto jedinstvo svih u Koaliciji voljnih da se sudjeluje u kontroli mira u Ukrajini, tada će Hrvatska kao i svi drugi u NATO-u ili EU-u vjerojatno morati u tome sudjelovati.
No, dok je mir u Ukrajini na tako dugom štapu, zaista nema potrebe da se hrvatska javnost uzbunjuje nekim najavama sudjelovanja u operaciji koje – nema. Volja za mir nažalost ne postoji kod onih koji su rat i pokrenuli, a to su vodeći ljudi Kremlja. Stoga će koalicija voljnih, nevoljna da se unisono složi oko daljnjeg postupanja, morati očito naći nove/stare modele podrške Ukrajini, kao što je pomoć u naoružanju i opremi, i slično.
Tihana Tomičić
Time out za mir
Tihana Tomičić
06. rujan 2025 09:17
Donald Trump / White House
Mir nije na vidiku, pa onda ni kontrola mira
Dvadeset šest zemalja spremno je sudjelovati u međunarodnim snagama kao dio sigurnosnih jamstava za Ukrajinu u slučaju mirovnog sporazuma s Rusijom, objavio je u četvrtak francuski predsjednik Emmanuel Macron nakon samita država saveznica Kijeva. »Kao oblik jačanja mira, 26 zemalja obvezalo se rasporediti trupe u Ukrajini, gdje će biti prisutne na kopnu, moru ili u zraku«, rekao je Macron novinarima, stojeći uz ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog u Elizejskoj palači u Parizu.
Iz Vlade RH je stigla potvrda da Hrvatska nije među 26 zemalja koje spominje Macron. »Hrvatska neće slati vojnike, ali osiguravamo svaku drugu pomoć Ukrajini već tri i pol godine otpočetka agresije«, rekli su iz Vlade. U skladu je to s politikom koju vode Njemačka, Italija i Poljska, koje zasada ne žele slati vojnike ni u kakvu misiju u Ukrajinu. S druge strane, Francuska i Velika Britanija su spremne. Za Ameriku se zna, barem trenutačno kako se postavlja: nakon što je prošli mjesec prostro crveni tepih pred ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom na Aljasci, Donald Trump u srijedu je optužio Putina za zavjeru s Kinom i Sjevernom Korejom nakon što su čelnici triju zemalja u Pekingu priredili demonstraciju jedinstva na raskošnoj komemoraciji završetka Drugog svjetskog rata. Sada je Putin dao izjavu kojom se, pak, deklarirao da ne može jasnije: »Zapadne vojne snage raspoređene u Ukrajini smatrat će se legitimnim metama ruskih napada.«
Jasno je dakle da je Trumpov plan postizanja mira u Ukrajini – propao. Možda jednom uskrsne, ali u ovom trenutku od njega nema ništa, to su priznali i Putin i sam Trump. Naravno, sudjelovanje vojski Koalicije voljnih odnosilo bi se na očuvanje i kontrolu mira u Ukrajini, u slučaju potpisa mirovnog ugovora. Nitko ni ne govori o sudjelovanju trupa NATO-a u ovom trenutku u Ukrajini – to nije tema. Međutim, u slučaju da se ugovor na kraju ipak potpiše, tada bi 26 zapadnih vojski bilo spremno čuvati mir. Koje su to točno države, javnost još ne zna – poznato je međutim da Njemački kancelar Friedrich Merz smatra kako »za Njemačku fokus mora biti na financiranju, naoružavanju i obuci ukrajinskih oružanih snaga«. Sudjelovanje Njemačke ovisit će o angažmanu SAD-a, rekao je. Dakle, Njemačka je spremna sudjelovati točno u mjeri u kojoj i SAD, a poznato je da je Trump otpočetka govorio kako američke trupe ne idu u Ukrajinu. No, to je bilo u trenutku dok je još pokušavao odobrovoljiti Putina, odnosno – ne provocirati ga. Sad kad je mir dalje nego je bio prije dva mjeseca, možda dođe i do eskalacije loših odnosa među najvećim silama, Amerikom s jedne, te Rusijom i Kinom s druge strane. Nakon velike kineske parade na kojoj su bili Putin, i čak jedan Aleksandar Vučić, sve je mnogo jasnije. Volodimir Zelenski se nada da podršku Koalicije voljnih u vojnom smislu treba dobiti i prije primirja. Ali nema šanse da to prođe.
Što se Hrvatske tiče, mi oko slanja vojnih trupa imamo podijeljene stanove »dvaju brda«, Vlade i Pantovčaka. Premijer Andrej Plenković zna da predsjednik Zoran Milanović neće nikad potpisati sudjelovanje hrvatskih trupa ili bilo kakvih predstavnika HV-a u operaciji čuvanja mira u Ukrajini. Zna također da nema dvotrećinsku većinu u Saboru, da parlament time nadglasa predsjednika. Prema tome, izjava je u ovom trenutku takva da HV neće ići u Ukrajinu.
To je melem za uši hrvatske javnosti, a i politike, snižavanje tenzija i mudra izjava. Ali ona je tek u funkciji time outa. Ako i kada bude postignuto jedinstvo svih u Koaliciji voljnih da se sudjeluje u kontroli mira u Ukrajini, tada će Hrvatska kao i svi drugi u NATO-u ili EU-u vjerojatno morati u tome sudjelovati.
No, dok je mir u Ukrajini na tako dugom štapu, zaista nema potrebe da se hrvatska javnost uzbunjuje nekim najavama sudjelovanja u operaciji koje – nema. Volja za mir nažalost ne postoji kod onih koji su rat i pokrenuli, a to su vodeći ljudi Kremlja. Stoga će koalicija voljnih, nevoljna da se unisono složi oko daljnjeg postupanja, morati očito naći nove/stare modele podrške Ukrajini, kao što je pomoć u naoružanju i opremi, i slično.
Mir nije na vidiku, pa onda ni kontrola mira.