Istovremeno dok se objavljuje kako kruh opet poskupljuje, jedina tema je Marko Perković Thompson. Njegov koncert u Zagrebu održava se danas i baš nikog nije puno briga koliko košta kilogram kruha. Većinu samo zanima koliko košta litra vode ili pola litre piva na Thompsonovu koncertu.

Cijela država je na nogama, 14.000 službenih osoba sudjeluje u praćenju koncerta, a bolnice se prazne kako bi bilo slobodnih bolničkih kreveta. Sam Thompson poručuje kako ga je za ovaj koncert molio sin, koji je dugo bio bolestan, a on i njegovi menadžeri na pitanje boje li se za toliku masu ljudi na jednom mjestu, odgovaraju: »Bit će kako Bog želi.«

I to je sva filozofija. Onaj tko »vjeruje« u Thompsona na koncert ide, vjeruje da će se nebesa pobrinuti da sve prođe kako valja i da treba otići na ovaj izvor domoljublja i hrvatstva. Tko je ateist i ne vjeruje da Bog sve rješava, tamo sigurno neće biti. I to je sva filozofija.

Tko želi biti ondje, neka bude, i neka moli Boga da mu dijete na 40 stupnjeva zdravo dođe kući. Tko ne želi, neka ne bude. Ima krasnih događaja po Zagrebu toga dana, a o Jadranu da se ne govori. Službe su sigurno spremne za reagiranje, ovo je događaj visokog rizika s obzirom na prognozu, i onaj tko na takav koncert dolazi sigurno je i svjestan rizika koje to nosi.

Da je Thompson mogao pjevati dvaput ili pet puta, mogao je. Jedan bivši SDP-ovac, Gordan Maras, upozorio je na to da je primjerice band Coldplay u Londonu organizirao 10 koncerata umjesto jednog, upravo kako bi se izbjegli incidenti i gužve. Ali evo »božanstvo« zvano Thompson rukovodi se Božjom providnošću. Zbog bolesti sina nije dugo nastupao i ovo je Božjom providnošću dogovoreno baš za 5. srpnja i za njegova sina. Pa tko vjeruje, vjeruje. Drugi vjeruju da je motiv profit i piva po 8 eura, te litra vode po 10 eura.

Ali u vjerovanja se ionako ne može ulaziti. To je prostor osobne slobode. Pa evo i hrvatski političari natječu se tko će biti na generalnoj probi, a tko na »pravom« koncertu. MPT je postao srednjostrujaški pjevač, na njemu su odrasle generacije, i dok neki pjevaju »Bella ciao«, drugi pjevaju »Čavoglave«. Neki dolaze samo zbog uzvika ZDS na početku te pjesme, neki samo jer Thompsona smatraju enfant terribleom hrvatske politike, a neki jer je to jednostavno društveni događaj mjeseca.

Ima smisla i u tome da publika MPT-a naglašava kako im je dosta cajki i performera iz Srbije. Aleksandra Prijović, tko god ona bila, ispunila je pet ili deset Arena, slično prolaze i drugi izvođači iz Srbije. Pa ako mogu oni, doista zašto ne bi mogao i MPT. Mali je problem u tome što je publika uglavnom ista – mladost odrasta na nečemu što mi s Novim fosilima ili Gibonnijem možda ne razumijemo, ali ako je Hrvatska sposobna apsolvirati »kulturnu okupaciju« Srbije putem raznih cajki, zašto ne bi bila spremna probaviti i Thompsona?! Sve dok to ne postane ustaški dernek.

Koliko god kritika Grad Zagreb imao zbog toga što je »dopustio« i sudjelovao u organizaciji ovog koncerta, dobro je procijenjeno da se MPT »dopusti«. Jer ionako bi se koncert održao, a tenzije bi porasle do maksimuma. Zagreb ipak nije Pula, pa da se to tiče nekog manjeg broja ljudi. Bolje da je tako, jer nove društvene podjele nisu nam potrebne. Pogotovo ne oko jednog pjevača.

S druge strane, strani mediji reagiraju negativno i upozoravaju na razorno negativno djelovanje promoviranja ideologije koja je u Drugom svjetskom ratu promovirala holokaust. No, i to je samo jednostran pogled na fenomen Thompsona, samo dijelom utemeljen.

On je jednostavno postao – činjenica. Tu je, voli ga tko ga voli, prezire ga tko ga prezire. Što se Hrvatske tiče, najbolje bi bilo da na početku »Čavoglava« preskoči ZDS – taj posao će ionako odraditi publika. Ali ta publika nema mnogo političke agende. MPT je netko s kim su odrasli, mainstream radio stanice oduvijek normalno puštaju njegove pjesme, žestok je rocker, neka »otpraši« svoje i neka ide kući svom sinu – i svi mirni. Urazumimo se, ovo je samo jedan koncert. Ni više ni manje.