Ima nekih tema koje postanu lajtmotiv mandata gradonačelnika. U slučaju riječkoga gradonačelnika Marka Filipovića lajtmotiv njegova mandata u negativnom smislu mogla bi postati sortirnica u Mihačevoj dragi. To je projekt koji je godinu dana nakon što je Filipović zasjeo na gradonačelnički tron, u prvom kvartalu 2022., trebao lansirati Rijeku među zvijezde kada je riječ o mudrom i kvalitetnom gradu koji je spreman odgovoriti na izazove suvremenog pristupa gospodarenju otpadom. A sve se pretvorilo u blamažu. Šlag na torti te blamaže je i kazneni postupak koji se po nalogu Ureda europskog javnog tužitelja vodi protiv, između ostalih, bivše pročelnice Odjela za komunalni sustav Irene Miličević i bivše direktorice Čistoće Jasne Kukuljan.

Teško je procijeniti što će biti s tim postupkom i valja prepustiti pravosudnim institucijama da se bave utvrđivanjem njihove možebitne krivice, tim više što bi to moglo trajati godinama, a i ne treba isključiti da od svega neće biti ništa. Ali nije teško procijeniti da je projekt sortirnica u Mihačevoj dragi teški debakl, koji je započeo još za mandata gradonačelnika Vojka Obersnela, a nastavlja se u mandatu njegovog nasljednika. Ono što je Obersnelu bio autobusni kolodvor, to bi Filipoviću mogla biti sortirnica. S tim da je debakl sa sortirnicom možda i veći, budući da se svi koji prolaze Mihačevom dragom mogu uvjeriti da je sve izgrađeno, instalirana je po europskom javnom tužitelju sporna tehnologija, a vrata pogona su zatvorena. I nitko ne zna do kada će biti otvorena. Autobusni kolodvor Obersnel nije ni započeo graditi, a Filipović ima gotovu sortirnicu koja zjapi prazna. Lako što mi ne znamo do kada će tako biti, očito je da ni gradska vlast i njezine stručne službe to ne znaju.

Zadnji debakl bio je činjenica da je gradska vlast morala odbiti ponudu gradske tvrtke Čistoća koja se jedina javila na natječaj za upravitelja. Mjesecima se čekalo na raspisivanje natječaja, u Gradu Rijeci su tumačili da je to zbog složenosti procesa izbora upravitelja i nepostojanja takve prakse u Hrvatskoj, a nakon što je natječaj raspisan u listopadu prošle godine i na njega se javila jedino Čistoća, sve je poništeno. Moglo bi se reći da je izvjesno da će proći dvije godine od kada je projekt gotov, a i dalje u Mihačevoj dragi vlada pustoš.

Gradonačelnik Filipović je obećao da će novi natječaj raspisati najkasnije do sredine siječnja ove godine, ali to se nije dogodilo. Kada će se to odraditi, jednako tako se ne zna. Tragedija u cijeloj priči je ta da je formalni razlog za poništenje natječaja bio taj da je Grad Rijeka gradsku tvrtku Čistoća proglasio nesposobnim za obavljanje posla upravitelja sortirnice. Dakle, gradonačelnik Rijeke odgovorna je osoba kada je riječ o gradskom poslovanju, a izbor upravitelja sortirnice i te kako je gradski posao. Riječki gradonačelnik je i predsjednik Skupštine Čistoće. Nevjerojatno je da isti čovjek nije znao iskomunicirati s tvrtkom u kojoj predsjeda Skupštinom adekvatan način na koji će se odraditi prijava na natječaj pa su njegove stručne službe morale sve poništiti jer je ta gradska tvrtka, eto, nesposobna upravljati gradskom investicijom. I to gradskom u minimalnom iznosu jer je od ukupne vrijednosti investicije od 37,3 milijuna kuna, resorno ministarstvo preko strukturnih i kohezijskih fondova Europske unije priznalo 85 posto iznosa prihvatljivih troškova, a riječ je o više od 31 milijun kuna.

Prema očitovanju samog Grada Rijeke, ponuda Čistoće je ocijenjena nevaljanom budući da nije dokazala da udovoljava zadanim uvjetima tehničke i stručne sposobnosti. »Pregledom ponude utvrđeno je da dostavljene reference kojima se dokazuje potrebno iskustvo za izvršenje ugovora i podaci o obrazovnim kvalifikacijama stručnjaka koji je nominiran za izvršenje predmeta nabave ne udovoljavaju propisanim uvjetima. S obzirom na to da u konkretnom postupku nije bilo drugih ponuda, postupak je poništen«, izviještena je javnost krajem prosinca prošle godine.

I sada bi mi trebali vjerovati da predsjednik Skupštine Čistoće Marko Filipović, koji je igrom slučaja i riječki gradonačelnik, nije o tome imao pojma. Kao što bi trebali vjerovati da će se u nekoliko mjeseci sve promijeniti nabolje kada je riječ o referencama i o kadrovima Čistoće. A ništa, najbolje bi bilo Filipoviću da ispita mogućnost da se to lijepo proda nekom privatnom investitoru pa da tako skine brigu s vrata.

Kao što je prodao zemljište na Žabici na kojemu će se graditi novi autobusni kolodvor.