Kakva će 2026. biti u globalnom smislu, i kako će se to odraziti na nas u Hrvatskoj, to ne znaju ni oni koji te događaje na globalnoj razini i kreiraju. S jedne strane moguće je da za nešto takvo nisu ni sposobni, a s druge stvorili su toliko zamršenu i kompliciranu situaciju da i oni pametniji među njima nisu baš načisto kako se iz svega toga izvući. Tako da je temeljna odrednica današnjeg svijeta totalna nepredvidivost. Možda sve ispadne super, možda sve ode k vragu. A nama malenima u svemu tome ostaje domisliti se kako se najbolje i najbrže prilagoditi onome što nam se servira odozgo, često bez neke jasne logike i nekog prevelikog smisla.

Takva je bila 2025. i ne treba biti neki posebni Nostradamus da se zaključi da će takva biti i 2026. Ništa, baš ništa, ne govori o tome da bi mogla biti išta drugačija. Bit će ista. Vući će se i dalje rat u Ukrajini, mirovini pregovori postat će sve kompliciraniji. I nastavit će se europska politika naoružavanja, podebljat će se najave o izvjesnom ratu s Rusijom. I sve će to imati i svoje sigurnosne, ali i ekonomske posljedice. Koje su već dugo prilično vidljive u ključnoj EU ekonomiji, onoj njemačkoj, i koje bi se mogle dodatno iskomplicirati. Što će to značiti za EU u cjelini, i za našu malu Hrvatsku u njoj, može se otprilike možda i predvidjeti, ali uvijek su moguća iznenađenja. Koja moguće neće biti baš ni previše ugodna. A Njemačka nije samo najznačajnije emitivno tržište za naš turizam, ona je i mjesto u koje izvozimo naše industrijske proizvode, svake godine sve manje. I mjesto gdje žive i rade stotine tisuća naših sunarodnjaka koji u svoju originalnu domovinu šalju dio zarađenih eura.

S druge pak strane sama Hrvatska se mijenja i pokušava se posložiti kako bi se što bolje nosila s izazovima koji joj se svakodnevno serviraju s globalne razine. Jer svaka globalna kriza i nestabilnost, sjetimo se samo svjetske financijske krize, grubo i bolno do kraja ogoli sve autentične hrvatske nedostatke. Istina, nova 2026. započela je s dobrom viješću da Janaf može nastaviti dostavljati Srbiji ne-rusku naftu, što je super ishod ne samo za ovu tvrtku nego i za cijelu zemlju. Veliki su sada malo pomazili male. U samoj Hrvatskoj u sljedećoj će godini poskupjeti cigarete, duhan, a i prometne kazne će biti više. Kao i registracija automobila. S druge pak strane Vlada pokušava uvesti reda u liste čekanja u zdravstvu time što će liječnicima ograničiti rad u privatnim klinikama ako u njihovoj matičnoj državnoj bolnici pacijenti moraju čekati mjesecima. Ima tu još toga, ali uglavnom uobičajena slika. Nije da se ne radi na reformama, radi se, ali da bi to moglo biti brže i efikasnije, moglo bi. Neće ni tu biti u nekih revolucionarnih preokreta na bolje, a moguće ni na lošije. Stara dobra Hrvatska, istina, ide naprijed, ali sporo. Što se politike tiče, ni tu neće biti neke velike promjene. Ono što je proizveo Thompsonov koncert na Hipodromu i dalje će se prožvakati po svim medijima. I dalje će krajnje lijevi i krajnje desni egzibicionisti svih vrsta maltretirati domaću javnost svojim besmislenim inputima. I novim prilozima političkoj farsi koju proizvode sada već skoro pola godine.

A sada se izravno u surovu politiku uključuje i sam Thompson koji namjerava rušiti zagrebačku gradsku vlast. Dakle, tu će stvari biti više-manje iste. Moguće još malkice bizarnije, ako je nešto takvo nakon svega što se dogodilo još uopće i moguće. I jedno svjetlo na kraju tunela. Ono koje će zasjeniti i Thompsona i njegove protivnike. I Trumpa i Putina i Zelenskog. Ove godine održava se svjetsko prvenstvo u nogometu. Prilično je daleko, u sjevernoj Americi. I prilično skupo. Tako da će većina navijača ostati kod kuće. Pa će terase i trgovi biti puni. I super je da će se sve događati po ljetu, a ne u depresivnom prosincu kao prošli put kada smo pratili događanja u Kataru. I tu je sve nepredvidivo. Može li Hrvatska treći put zaredom doći do postolja? Moguće je, ali bit će puno teže nego prethodna dva puta. Luka istina još uvijek igra vrhunski nogomet, ali godine ga ipak sustižu. Nismo definitivno moćni kao na prošla dva prvenstva, ali imamo se pravo nadati. Uglavnom, svijet je predvidivo nepredvidiv, Hrvatska po starom.