Iako je najava američkog državnog tajnika Johna Kerrya da palestinsko-izraelski mirovni pregovori uskoro kreću, bez sumnje zaslužila novinske naslovnice, svi dosadašnji neuspjesi da se kraju privede jedan od najdugotrajnijih i na svjetska zbivanja najutjecajnijih konflikata prigušili su i njen ekskluzivitet i njen mogući domet.

Ako ćemo iskreno i nije moglo biti drugačije jer niti se radi o početku pregovora, prije je riječ o nastavku procesa u kojem se politika dosad vodila svim raspoloživim sredstvima, niti se itko, upravo iz tog razloga, ni ne nada da će baš ova generacija političara biti te sreće da za razliku od svih svojih porethodnika pronađe čarobni štapić kojim će razriješiti nagomilane probleme.

Posljednja faza pokušaja da se sukobljene strane dovede za stol izgledala je naime, prilično konfuzno. Kada se već činilo da je Kerry našao rješenje koje će zadovoljiti obje strane dio lidera PLO suprotstavio se planu da se odustane od preduvjeta za započinjanje pregovora pa makar nagrada bio izdašni američki paket pomoći palestinskoj ekonomiji.

Zahtjevali su da se pregovori vode na temelju granica iz 1967., i navodno, dobili traženo.

Na izraelskoj strani je zavladalo čuđenje, oni na takvo nešto nisu pristali, no, od pregovora nisu odustali. Za izraelsku stranu bi pristajanje na pregovore koji bi se temeljili na granicama iz 1967. godine značilo da su pristali na to da palestinska država bude velika koliko je velika bila Zapadna obala prije rata iz 1967. Pregovori bi se dakle vodili samo oko teritorija na kojima se nalaze doseljenička naselja, jer ona bi se zamijenjivala.

Pregovori koji ne bi imali te granice kao svoju polaznu točku, za Izraelce bi pak značili da bi Palestinci morali pristati na to da najveća doseljenička naselja budu na izraelskom teritoriju te da u konačnici palestinska Zapadna obala bude manja, bivši premijer Šaron je računao, za oko 14 posto nego je to prema granicama iz 1967. godine.

Bilo je još zanimljivih detalja na koje su strane najprije pristajale, pa bi to demantirale što sve može biti istina, ali i zgodna varka, jer u namjerno proizvedenoj zbrci lakše se održava tajnovitost samih pregovora što je za njihov uspjeh ključno. Uostalom i prva reakcija izraelskog premijera Netanyahua na početak pregovora također je u tom kontekstu zanimljiva.

Kazao je kako je u diplomatskom pregovaračkom procesu Izrael ima dva ključna cilja – prvo, spriječiti stvaranje dvonacionalne države koja bi u pitanje dovela budućnost židovske države te spriječiti stvaranje još jedne terorističke države na granicama Izraela pod iranskim sponzorstvom.

Kako su već izraelski novinari zamijetili on je po prvi put u istu rečenicu stavio dva argumenta, jedan s ljevice i drugi s desnice, koji su se uvijek do sad sudarali i onemogučavali dogovor već i unutar samog izraelskog političkog milijea, a kamoli Izraela i Palestine.

To također može biti zgodna varka, ali i polazište koje može pomiriti Izraelce. Ako je ovo drugo u pitanju tada i nemoguće postaje moguće.