UVODNIK

Sve veći raskorak među plaćama

Branko Podgornik

Ilustracija Foto: Sergej Drechsler

Ilustracija Foto: Sergej Drechsler

Pandemija pogoršava dohodovne nejednakosti. Varaju se oni koji misle da je tako samo u Hrvatskoj. Trend je isti u gotovo svim zemljama Europe i svijeta, pa će vlasti morati napraviti daleko više da bi zaštitile najugroženije ljude.

placeholder


Kada dođe kriza, plaće najčešće ostaju iste ili padaju. Od početka pandemije u Hrvatskoj, pak, plaće su porasle za realnih 3,4 posto i prvi put preskočile iznos od sedam tisuća kuna. Vlada se prošlog tjedna s razlogom pohvalila da je porast prosječne neto plaće na 7.038 kuna u veljači, u usporedbi s istim mjesecom prošle godine, rezultat njezine svjesne namjere da dugoročnije poveća primanja zaposlenih. Smanjila je porez na dohodak.


Međutim, postoji još jedan razlog koji je pomogao općenitom rastu primanja zaposlenih. Prosjek se poboljšao zato što su iz statistike Državnog statističkog zavoda (DZS) tijekom pandemije ispali mnogi radnici s najnižim plaćama. Na primjer, broj zaposlenih u Hrvatskoj u godinu dana pao je za 1,5 posto, ali je u turizmu i ugostiteljstvu otpušteno više od 12 posto radnika – onih koji su najčešće dobivali ispod prosjeka.


Drugim riječima, čak i da su svi zaposleni u Hrvatskoj tijekom godine dana zadržali iste plaće, državni prosjek bi se popravio zato što su mnogi najslabije plaćeni morali otići na burzu – gdje se broj nezaposlenih u ožujku povećao za 8,5 posto u odnosu na isti mjesec prošle godine.
Povećava se i raskorak među plaćama, jer nekim djelatnostima u pandemiji jako dobro ide, a neke su u krizi. Primjerice, u najbolje plaćenoj farmaceutskoj industriji prosječna neto mjesečna primanja zaposlenih u 12 mjeseci skočila su sa 16 na 19 tisuća kuna. U godinu dana dobili su povišicu gotovo u iznosu mjesečne zarade desetina tisuća ljudi s minimalnom plaćom, koju je Vlada početkom ove godine povećala na 3.400 kuna.




S druge strane, prosjek plaća zaposlenima u zaštitarskoj djelatnosti tijekom 12 mjeseci pao je s 4.430 na 4.277 kuna. Daleko gore prošli su preostali zaposleni u turizmu, koji čekaju da ova sezona bude bolja od prošlogodišnje. Njihove su plaće u godinu dana srezane za 7,5 posto, prema podacima DZS-a.
Kažu da pandemija najviše pogađa radnike s najslabijim obrazovanjem i s najmanje vještina, a žene i mlade ljude više nego ostale. Svi oni češće gube posao i teže ga pronalaze. Međutim, skočila je potražnja za visokoobrazovanim radnicima, posebice za »kompjutorašima«. Zbog toga rastu primanja u informacijsko-komunikacijskoj djelatnosti, gdje prosječne plaće iznose između devet i deset tisuća kuna, slično kao u bankama.


Da skok prosječne plaće iznad 7.000 kuna za većinu ljudi puno ne znači, potvrđuju podaci DZS-a iz kojih se vidi da srednja plaća (medijan) u Hrvatskoj zapravo iznosi 5.791 kunu – što znači da 50 posto zaposlenih prima manje od toga, a 50 posto više. Preciznije, dvije trećine zaposlenih u zemlji, između 60 i 70 posto, prima plaću nižu od prosjeka. Osim toga, dok je prosječna plaća u zemlji porasla 3,7 posto (nominalno), polovini zaposlenih koji primaju manje od 5.791 kune plaće su porasle samo 1,5 posto (nominalno), upola manje od prosjeka.


O sve većem razilaženju mjesečnih primanja dodatno svjedoče podaci DZS-a u kojima su sve plaće svrstane u tzv. kvartile i decile. Oni pokazuju da su plaće 25 posto zaposlenih u zemlji, onih na dnu ljestvice, u godinu dana porasle samo 0,4 posto – s 4.404 na 4.421 kunu. S druge strane, koliko su plaće skočile onima na vrhu ljestvice, DZS ne objavljuje, napominjući da je to »povjerljiva« stvar.


Jasno je da su prosječnu plaću uvis gurnuli ponajprije oni s »povjerljivim« najvišim primanjima, podebljavši ih za godinu dana za nekoliko stotina, ili nekoliko tisuća kuna mjesečno, dok najslabije plaćeni nisu dobili ni 20 kuna više. Štoviše, ako se uzme u obzir rast maloprodajnih cijena – inflacija je u ožujku iznosila 1,2 posto – pitanje je jesu li oni s najnižim plaćama uopće dobili realnu povišicu.
Očito, razvoj događaja vodi u sve veće socijalne razlike. Pandemija pogoršava dohodovne nejednakosti. Varaju se oni koji misle da je tako samo u Hrvatskoj. Trend je isti u gotovo svim zemljama Europe i svijeta, pa će vlasti morati napraviti daleko više da bi zaštitile najugroženije ljude.