Ni predbožićno vrijeme ne pomaže, možda baš odmaže: Hrvatska je jučer zabilježila još jedan femicid, devetnaesti ove godine. Nismo se ni oporavili od horora od prošlog tjedna kad je ubijena jedna trudnica i jedna 22-godišnja djevojka, a jučer se već u Zagorju dogodila nova tragedija – ubijena je žena, majka četvero djece, a potom je počinitelj počinio samoubojstvo.

Odmah se angažirala lokalna vlast u Bedekovčini, koja je ponudila zbrinjavanje i financiranje četvero djece, od kojih je troje malodobno. Angažirali smo naš centar za socijalni rad, poručio je ondje lokalni načelnik – divno, ali što je radio taj isti centar za socijalni rad ranije, ako je počinitelj bio »od ranije poznat policiji«. Opet, dakle, slučaj u kojem prepoznati obiteljski nasilnik ostaje uz ženu i djecu umjesto da ga se udalji od obitelji koju očito kontinuirano zlostavlja. Veliki sam pobornik daljinskog nadzora takvih počinitelja, odnosno nošenja »nanogvice« koja bi kontrolirala pristup obiteljima koji je nasilnicima ograničen – tu izjavu dao je prije nekoliko dana ni manje ni više nego glavni državni odvjetnik Ivan Turudić. Pa zar je toliko teško udaljiti nasilnike od obitelji, da i glavni odvjetnik mora javno apelirati?!

Umjesto da se uvede zabrana prilaska nasilnika, žene i djeca moraju »bježati« u sigurne kuće. A izgleda da im je preskupa i narukvica s GPS-om koja treba obavještavati policiju kad nasilnik ponovo priđe ženi i djeci koju stalno molestira. Ovdje postoji sustavni problem – sve je podešeno za to da se nasilnike ne inkomodira, dok ugroženi članovi obitelji moraju bježati od njih.

Ova Vlada uvidjela je, primjerice, problem nedostatka mjesta u domovima za starije – i zaista, iz sredstava NPOO-a masovno se grade starački domovi. To je divno jer je starije populacije sve više, a cijene smještaja su danas astronomske. Kad bude više smještaja, i cijene će pasti. Ova Vlada je uvidjela da postoji problem priuštivog stanovanja za mlade, stoga su pokrenuli veliki projekt gradnje POS-ovih stanova i trebalo bi ih do 2030. biti sagrađeno čak deset tisuća, pa tome u prilog ide i novi paket tzv. Bačićevih zakona koji će olakšati gradnju.

Ali što je sa sigurnim kućama za žene i djecu? Vlada će morati uvidjeti da mora uložiti znatno više novca u sigurne kuće, jer ovaj problem postaje nemoguće ignorirati. Ili obrnuto, graditi zatvore za nasilnike koji će doista i biti sankcionirani.

A tu dolazimo do ključnog problema, a to je sudstvo. Nezavisno, treća vlast, institucija za sebe na koju politika ne smije utjecati – ali, pobogu, počnite kažnjavati nasilnike! Napad na ženu i obitelj s malom djecom, pa to ne može biti prekršaj ni narušavanje javnog reda i mira. To je pokušaj nanošenja teških ozljeda ili pokušaj ubojstva – tako to treba i tretirati.

Ionako živimo u društvu koje je često primitivno i koje još uvijek tretira žene kao bića koja su to da »budu kuco«, da su mile, šutljive i po mogućnosti mutave na svako zlostavljanje, pa i ono verbalno, a kamoli fizičko. S valom novog konzervativizma koji je zahvatio i mlade u Hrvatskoj, Europi i svijetu, očito su nove rodne uloge za mnoge neprihvatljive, a čak 60 posto mladih muškaraca po zadnjem istraživanju smatra da je »taj feminizam već otišao predaleko«.

A feminizam nije ništa drugo nego – ravnopravnost. U takvim uvjetima ionako se u praksi bezbroj puta događa da nasilje koje žene prijavljuju nije razlog da reagira ni policija ni centar za socijalni rad. Dok sve dođe do sudova, često je prekasno. I onda brojimo femicide, žene postaju statistika, a djeca bez majki izgubljena generacija.

Ono što Vlada također može, a ni u kom slučaju nije dokidanje autonomnosti sudova, to je da apelira da se obiteljsko nasilje strože kažnjava. Izgleda da nema drugog načina – počinitelj mora znati da će za napad na ženu i djecu dobiti zatvorsku kaznu. Jer ako unaprijed zna da može izigrati sustav, tada se neće bojati da ponovo napadne.