Putevi i stranputice

Suradnja s Možemo! opasnost i prilika za SDP

Zlatko Crnčec

Foto Davor Kovačević, Screenshot RTL

Foto Davor Kovačević, Screenshot RTL

Bez obzira na to što se dogodilo u ovim procesima, ključno je da se oni završe što je moguće brže. SDP si ne smije dozvoliti da unutarstranački sukobi traju godinama, kao što je to u ovoj stranci često bio slučaj.

placeholder


Možda i najveća opasnost za SDP krije se u mogućnosti da Tomislav Tomašević uspije. A paradoks je da će mu oni u tome pomagati. Morat će. Ako ne žele u javnosti ispasti rušitelji jedne divne političke priče. Kao predstavnici zastarjele političke opcije koja iz čiste zavisti baca klipove pod noge mladim i dinamičnim lavovima iz Možemo!. Kada se u sve to ubroji ogromna medijska podrška koju Možemo! ima u dijelu medija, često onih koji lupaju po SDP-u kad god stignu, socijaldemokrati se nalaze u nimalo lakoj situaciji. Ako cijeli projekt u Zagrebu uspije, junak će biti Tomašević. Ako pak sve pođe po zlu, političke će posljedice snositi i sam SDP. Što pak znači da će sljedeći premijer biti ili Tomašević ili Andrej Plenković. Teško, jako teško netko iz SDP-a.


Naravno, politika jest utakmica koja se igra do isteka devedesete minute i sudačke nadoknade. U ovom je trenutku puno toga protiv SDP-a. Prvi je problem Možemo!. Ta je opcija u velikom naletu, dok istovremeno SDP ratuje unutar samog sebe. Prošlog je vikenda Glavni odbor raspustio članstvo u dvije organizacije, Grada Zagreba i Brodsko-posavske županije. Tijela su raspuštena i u Međimurskom SDP-u. Posebno je delikatna situacija u glavnom gradu. Tu se bije bitka između kadrova bliskih nekadašnjem predsjedniku stranke Davoru Bernardiću i onih koji su na strani novog stranačkog šefa Peđe Grbina. Raspuštanje članstva konkretno znači da se SDP-ovci moraju ponovo učlanjivati. A to daje veliki prostor diskrecije onima koji će taj proces voditi. Što bi pak moglo dovesti do novih sukoba. Međutim, ako vodstvo stranke ovaj posao odradi brzo i pošteno, ne bi tu trebalo biti nekih velikih posljedica za rejting stranke. Ista stvar vrijedi za preostale SDP-ove organizacije. Bez obzira na to što se dogodilo u ovim procesima, ključno je da se oni završe što je moguće brže. SDP si ne smije dozvoliti da unutarstranački sukobi traju godinama, kao što je to u ovoj stranci često bio slučaj.


Osim toga, iako to njima neskloni mediji često zaborave navesti, SDP je još uvijek puno jača politička opcija od Možemo!. Socijaldemokrati imaju dva župana, a trećeg su izgubili za par desetaka glasova. Da je osvojena funkcija istarskog župana, a stvarno je malo nedostajalo, aktualno vodstvo stranke moglo bi oglasiti zaista povijesni uspjeh. Tu je i niz gradova i općina gdje je SDP na ovim lokalnim izborima ili obranio, ili prvi put osvojio izvršnu vlast. Dakle, birači još uvijek vjeruju SDP-u. Temelj za obnovu stranke postoji. Politički hardver je dakle tu. Sada samo treba dodati nešto modernog i učinkovitog softvera.




I to će biti puno veći test za aktualnog predsjednika stranke i njegove najbliže suradnike od toga kako će razriješiti unutarstranačke sukobe. Naime, i najbolje ustrojene stranke propadaju ako nemaju što ponuditi biračima. A tu je SDP u problemu. Iako nemaju klasičnu socijaldemokratsku povijest kakvu imaju njihovi kolege iz Njemačke, Francuske ili Britanije, esdepeovci s njima u sadašnjem trenutku dijele brojne probleme i teškoće. Dovoljno je baciti pogled na situaciju pred njemačke parlamentarne izbore gdje zeleni imaju puno veću podršku od tamošnjeg SPD-a. Godine, točnije desetljeća bavljenja najraznolikijim društvenim ezoterijama umjesto konkretnim problemima ljudi koji žive jedino od svoje plaće, rezultirale su sadašnjom tužnom situacijom europskih socijaldemokrata. Od sjevera Velike Britanije do juga Europe njihovi se tradicionalni birači okreću drugim opcijama.


Razborit povratak tradicionalnim lijevim vrijednostima formula je za uspjeh. Demagogija bi se trebala ostaviti lijevo zelenima. Nikakav povratak nekakvom samoupravljanju ili širenje nostalgije prema »jugoslavenskom socijalizmu« ili nekakve slične demagogije. Već razumne politike prilagođene situaciji trećeg desetljeća 21. stoljeća. I to dobro razrađene i obrazložene. Koje će biračima prenositi u prvom redu predsjednik stranke, ali i ostali sposobni ljudi kojih u SDP-u ima. Samo tako, i to tek možda, SDP može rješiti kvadraturu kruga u kojoj mora podržavati političku opciju čiji bi uspjeh mogao značiti njegov kraj kao relevantne stranke. Ali to nije nemoguće. U politici je sve moguće. Pa i to. Ali za to će trebati puno političkog umijeća. Brzo ćemo doznati ima li ga dovoljno u SDP-u.