NATO-ova deklaracija o Ukrajini, kao i svaki drugi diplomatsko-vojni dokument ili izjavu, treba prevesti na običan jezik. A u prijevodu jučer su vodeći ljudi nekih od najsnažnijih država na svijetu još jedanput odbili izravno uplitanje u rat u Ukrajini, ali nisu odbili pomoći toj ranjenoj državi. De facto, zapadni lideri ne mogu priznati svoju umiješanost u ratu u Ukrajini, ali na sve načine će nastavljati pomagati humanitarnoj, ali i vojnoj situaciji u toj zemlji.

To naravno nitko neće izrijekom reći, niti javno priznati, no općenito povećanje vojnih budžeta, za koje papa Franjo poručuje da »prelazi u ludilo«, potpuno je jasna poruka Zapada. Zemlje članice NATO-a, naime, na područje četiriju država koje su susjedne Ukrajini šalju 40.000 vojnika i svu silu naoružanja, od nosača aviona do najmodernijih dronova koji su se pokazali vrlo efikasnima u ovom ratu. Vojna pomoć Ukrajini nije tajna, ali Vladimir Putin nema crno na bijelo da ta pomoć postoji, stoga ne može tvrditi da je NATO umiješan, niti može krenuti u bilo kakve nove napade van granica same Ukrajine prema zapadu jer Sjevernoatlantski savez ni nominalno ni formalno ne sudjeluje u tom ratu. S druge strane, i sam Putin se suzdržava od izravnih sukoba ili napada, ili ulaska u zračni prostor bilo koje od članica NATO-a. Stoga će, ako se u dogledno vrijeme nađe neko kompromisno rješenje za vraćanje mira u Ukrajinu, svijet zapravo biti suočen s novim hladnim ratom 21. stoljeća. Zapad i istok nastavit će se naoružavati, čak i nuklearnim naoružanjem, a podijeljena Ukrajina bit će prostor novog »zida« između tih dvaju velikih blokova.

Poruke ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskija, koji sada vapi prema NATO-u da mu omoguće bar jedan posto svog naoružanja, zato su u ovom trenutku više retorička figura nego istinska nužda. Zapad, naime, Ukrajini – ili pri Ukrajini – na raspolaganje sigurno već daje i više od jedan posto svojih vojnih resursa i opreme, no to se ne smije nazvati pravim imenom. Dijelom, to je uobičajeni globalni igrokaz. Ali bolje igrokaz nego nastavak rata. Za nadati se samo da ruski predsjednik Putin neće ovim zaključcima sa summita NATO-a od jučer biti dodatno isprovociran i nastaviti širiti tenzije prema zemljama koje graniče s Ukrajinom.

Istovremeno, informacije s terena govore da je faktički točka s koje se Ukrajina najviše opskrbljuje Poljska, odnosno njen zapad, gdje su vojni avioni »okupirali« lokalne prometnice i lokalne aerodrome, a konvoji opreme dolaze do same granice s Ukrajinom, mada u civilnim vozilima. Zapadni dužnosnici isprva su planirali opremiti ukrajinsku vojsku za gerilsko ratovanje protiv ruskog okupatora. Međutim, ukrajinska je vojska uspjela zaustaviti ruske snage od preuzimanja zemlje, pa se pokazala potreba za oružjem konvencionalnog ratovanja. Troše mnogo više naoružanja, pogotovo artiljerijskog, nego što se očekivalo, kako pišu američki mediji. Istovremeno, njihovi sustavi Patriot, kao najmoderniji i najopremljeniji na svijetu, čuvaju ta područja onih država koja graniče s Ukrajinom kako Rusi ne bi pomislili na napad. Na terenu se dakle događa najveći transport oružja, vjerojatno od Drugog svjetskog rata, na jednom mjestu. No, nominalno, Putin nema osnova za bilo kakvu reakciju.

Sklizak je to teren, jer Ukrajina nije članica NATO-a i NATO nema obavezu osigurati joj vojnu pomoć. Tek ako bi Rusija izravno udarila na neku od članica NATO-a, aktivirao bi se famozni članak 5, ali tada bi to bio i faktički početak trećeg svjetskog rata, jer bi sukob eskalirao, imao bi karakter totalnog rata i u njemu bi se vjerojatno upotrijebilo svako oružje, pa i nuklearno. Dotad, vojna pomoć NATO-a Ukrajini tek je »dobrovoljna« pomoć. Čelnici NATO-a jučer su jasno poručili da je Zapad ujedinjen oko Ukrajine koja ih je sa svojim liderom Zelenskijem motivirala da joj pomognu, jer je Ukrajina postala simbol zaštite demokracije, vladavine prava i prava svake zemlje na svoj teritorijalni integritet.

Dakle, ukratko, nakon summita u Bruxellesu – na zapadu ništa novo. NATO ostaje na pomoći Ukrajini, ali bez izravnog i formalnog uplitanja. Zasad.