Piše Tihana TOMIČIĆ

Sudovi izvan razumnog roka

Tihana Tomičić

Foto Goran Stanzl/PIXSELL

Foto Goran Stanzl/PIXSELL

Bivšeg ministra Tomislava Tolušića bole leđa, a sudu je u zadnji čas prije ročišta javio da neće moći doći. Ostali su se postrojili u sudnici, ali ročište je na kraju odgođeno



Veliko suđenje za aferu »po babi i stričevima«, kao i suđenje za zapošljavanja poznanika, sve vezano uz bivše ministre u Plenkovićevim vladama, jučer je opet odgođeno. Bivšeg ministra Tomislava Tolušića, naime, bole leđa, a sudu je u zadnji čas prije ročišta javio da neće moći doći. Ostali su se postrojili u sudnici, ali ročište je na kraju odgođeno, svi su morali otići kući.


Istina je da se sutkinja naljutila, i potom naložila provjeru tvrdnje optuženika Tolušića, no opet se dogodila epizoda po kojoj pravda ostaje spora i – nedostižna. Bivši ministar gospodarstva Darko Horvat bio je prvi koji je ikada u novijoj hrvatskoj povijesti uhićen dok je još bio na mjestu ministra.


Ova pozicija u kojoj se suđenje čeka godinama, a onda se svejedno ročišta ne održavaju, ne pogoduje čak ni osumnjičenicima i optuženicima. A kamoli javnosti, koja se nestrpljenjem očekuje rasplet tih afera.




Uskokova optužnica za aferu »po babi i po stričevima« tereti Horvata, Tolušića i Miloševića za pogodovanje pri dodjeli novčanih potpora za područja naseljena nacionalnim manjinama, a bivšeg ministra Aladrovića i gradonačelnika Županje Damira Juzbašića za nezakonita zapošljavanja.


U međuvremenu, Tolušić je razvio svoj privatni biznis s vinima, pod pomalo apsurdnim nazivima tipa »Anđeo s greškom« i slično, Boris Milošević vratio se normalnom životu i poslovima, Josip Aladrović ima neke privatne poslove itd., a javnost sad već jedva pamti u čemu je ono bio problem.


Jer, bilo je u međuvremenu još dosta drugih sličnih slučajeva – neki su bili bagatelni pa je tako Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa jednog ministra nedavno kaznilo samo novčanom kaznom za posredovanje pri zapošljavanju (mada on negira da se sjeća tih poruka i da je intervenirao), a čak i velike afere, kao što je bila »afera mikroskopi« ministra zdravstva Vilija Beroša već je skoro pala u zaborav, iako je on također bio ministar koji je uhićen dok je još bio na dužnosti.


To je bio doista veliki slučaj, s obzirom na to da se pokazalo da je ministar bio povezan s tzv. »kontroverznim poduzetnicima« kao što su Petrač i sinovi, koji su priznali djela i nagodili se s tužiteljstvom.


No, ipak, bivši ministar Beroš još uvijek tek čeka suđenje. Iako je slučaj praktički raspetljan jer su ostali priznali djela, optužnica je tek nedavno podignuta. I pritom se DORH pohvalio kako je to bila brza reakcija, jer se čekalo tek malo više od šest mjeseci.


Ostali slični slučajevi traju još i znatno duže – pa tko se još sjeća Horvata i njegova uhićenja?! Bilo je to daleke 2022. godine. Kad je riječ, pak, o Berošu, njegovo suđenje još nije zakazano pa on i dalje ima pravo i na povratak u Sabor, i na traženje posla u struci, u bolnicama, s obzirom na to da je prije afere i političke karijere bio uvaženi medicinski stručnjak.


Beroš ima zastupnički mandat i može ga obnašati, ako to želi. Zakon to objašnjava kao »neotuđivi mandat«, koji pripada osobi, a ne stranci. Beroš zasad to ne koristi, kao da se boji kako bi reagirala oporba kad bi sjeo natrag u klupe – s druge strane, razni drugi političari koji su bili suočeni sa sličnim optužbama, poput Josipa Dabre iz DP-a ili Barbare Antolić Vupora iz SDP-a, hladno su se vratili u Sabor.


Pritom, eto DORH je zadovoljan brzinom svoga rada – glavni državni odvjetnik Ivan Turudić čak je ovog tjedna u Saboru izjavio kako mu je »malo i dosadno« po tri puta u jednom izvješaju Saboru i saborskim odborima ponavljati svoje dobre rezultate.


Turudićevo izvješće pokazalo je općenito sav sjaj i bijedu hrvatske politike – sve se na kraju svelo na međusobne optužbe i svađe zastupnika. A nismo čak ni saznali što je predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić radio 16. rujna 2020. godine, što smo jedino i čekali – logično, s obzirom na to da je riječ o običnoj navlakuši.


I tako se vraćamo na začarani krug samih sudova, koji su beskrajno spori, a ponekad neke priče, poput one o Zdravku Mamiću i njegovu suđenju, pokažu da i u tom žitu ima dosta kukolja. U svakom slučaju, pravo na taj sudski pravorijek »u razumnom vremenu« imaju i bivši ministri, a kamoli tek građani koji te sudove plaćaju.


više vijesti