Dražen Ciglenečki

Štrajk mladih bio je gotovo neprimjetan, a onda su se u njega uključili - Fuchs i Penava

Dražen Ciglenečki

Foto Dean Miculinić

Foto Dean Miculinić

Nije još lociran i identificiran neki protuhrvatski mastermind po uzoru na Maršavelskog, ali javnosti je odaslana poruka



U Srbiji je u tijeku institucionalizacija rezultata »obojene revolucije«. Nakon što je studentski pokret protiv vlasti Aleksandra Vučića, koji je mobilizirao građanske mase, pobijedio na prijevremenim parlamentarnim izborima, konstituirana je Narodna skupština, za predsjednika koje je izabran Aleksandar Čupić. Preostalo je još formiranje srpske vlade kako bi čitav proces bio zaokružen i Srpska napredna stranka, poslije punih 14 godina upravljanja Srbijom, prešla u opoziciju i suočila se s neizvjesnom političkom budućnošću.


Stoga nije iznenađujuće da Vučić prolazi kroz egzistencijalnu krizu, nije čak siguran ni da neće za koji dan biti uhićen. Ogromna je to, šokantna promjena za njega pa je i dalje u potrazi za odgovorom na pitanje što mu se to točno dogodilo. U istupima Vučića i ostalih zastupnika SNS-a na ovotjednoj sjednici Narodne skupštine dominirao je stav da je njihova vlast srušena na poticaj i uz obilnu financijsku pomoć izvana. Ime Aleksandra Maršavelskog više je puta u ta tri dana spomenuto nego bilo koje drugo.


Zagrebački profesor proglašen je visokopozicioniranim dužnosnikom u hrvatskoj obavještajnoj hijerarhiji, koji je studentima u Srbiji govorio što trebaju raditi.




SOA je, dakle, osmislila obaranje Vučića, a studenti su joj poslužili samo kao izvođači radova. Vlast u Hrvatskoj ne samo da to negira nego velikim skandalom smatra kolumne Maršavelskog u jednim srpskim novinama od početka prošle godine u kojima se on, pod pseudonimom, obraćao tamošnjim studentima.


Vladajuća koalicija slaže se s Vučićem da je Maršavelski učinio nešto strašno, ali tvrdi da je on djelovao na svoju ruku, da Hrvatska nije planski izvezla u Srbiju »obojenu revoluciju«. Vučić, međutim, u to ne vjeruje.


Jednako kao što ni ljudi koji obnašaju vlast u Hrvatskoj ne vjeruju da je jučerašnji štrajk mladih nešto samoniklo, njihova je procjena da je to došlo izvana, iz političke radionice ekstremne ljevice, zaplotnjačkih anarhista i komunista. Zasad se još ne sumnja otvoreno na Srbiju, ali tek je počelo. Uostalom, hrvatska desnica već neko vrijeme izražava bojazan da bi se ideje srpskog studentskog pokreta mogle preliti u Hrvatsku.


Objektivno, bio je to jučer bezazlen pokušaj štrajka u školama i na fakultetima u nekoliko hrvatskih gradova. Ni odazivom ni istaknutim zahtjevima nije bio upečatljiv.


Ukratko, mladi bi htjeli da im bude bolje. Jedino što je donekle odudaralo od političkog i društvenog mainstreama je stajalište da bi trebalo ukinuti obavezni vojni rok. Dio mlađih Hrvata se, eto, zalaže za to da muškarci ne moraju proći dvomjesečno temeljno vojno osposobljavanje, ali čudno bi bilo da toga nema.


Oni zaista ne predstavljaju prijetnju opstanku hrvatske države. Tim više što je taj štrajk naišao na razmjerno slabu podršku učenika i studenata. Da se, recimo, s njima solidarizirao Marko Perković Thompson, održao jučer prigodan koncert, e to bi bilo nešto drugo. Budući da mladi u Hrvatskoj obožavaju Thompsona i s njim zajedno uzvikivati »Za dom spremni«, što potvrđuje dob publike na njegovim koncertima, svrstavanje iznimno popularnog estradnog umjetnika uz štrajk bio bi razlog za zabrinutost u HDZ-ovoj koaliciji. Ali, Thompsonu ovakvo što, naravno, nije ni u primisli. Njega ne zanimaju ni problemi mlade populacije ni ilegalna odlagališta otpada.


A, bez Thompsona su šanse za značajniji uspjeh štrajka bile vrlo male. No, sreća je organizatora da su ih u Vladi ozbiljno shvatili, tretirajući ih kao nekakve subverzivne elemente o kojima treba razgovarati i na sastanku čelnika parlamentarne većine.


Ministar Radovan Fuchs i potpredsjednik Hrvatskog sabora Ivan Penava odlučili su upozoriti ljude kakva se mračna ideologija i međunarodni čimbenici kriju iza štrajka. Nije još lociran i identificiran neki protuhrvatski mastermind po uzoru na Maršavelskog, ali javnosti je odaslana poruka da se među mladima događa nešto važno i potencijalno jako opasno. Bolju reklamu štrajk nije mogao dobiti, s obzirom na to da tinejdžere privlače stvari od kojih bi ih stariji autoriteti željeli odvratiti. Zato bi ponovljeni štrajk, ako ga bude, mogao i bez Thompsona biti daleko masovniji.


 


više vijesti