Kanoćal

Strah je vrag

Damir Cupać

Živjeti u strahu jedno vrijeme nije lako, ali živjetu u strahu kontinuirano, godinama pomalo postaje neizdrživo

placeholder


Gradonačelnik Rijeke Marko Filipović kada god mu se ukaže prilika, a to je često, upozorava da smo do 1. travnja ove godine sigurni da ne upadnemo u egzistencijalnu provaliju. I da samo od hrvatske Vlade zavisi hoćemo li nakon tog datuma otići kvragu, zajedno s lokalnom samoupravom.


Može se nekome činiti da riječki gradonačelnik dramatizira i da pere ruke od bilo kakve odgovornosti, ali nije tako. Dovoljno je navesti podatak da su europske vlade od kraja 2021. godine za pomoć kućanstvima, kako bi ih zaštitile od podivljalih cijena energenata, do sada izdvojile gotovo 800 milijarda eura. Dakle, nije hrvatska Vlada napravila ništa spektakularno, a što nisu napravile sve europske vlade kako bi zaštitile građane i gospodarstvo od podivljalih cijena energenata koje po tržišnim cijenama teško da bi itko mogao plaćati. Većina građana ne razbija glavu zbog toga jer im se u odnosu na lanjsku zimu nije ništa promijenilo ili se promijenilo jako malo, ali s razlogom ih brine podivljala inflacija koja se ne misli zaustaviti. I zato je 1. travnja 2023. godine izuzetno bitan datum. Do tada Banski dvori moraju osmisliti što će i kako će dalje. Sve se čini da rat u Ukrajini neće stati, sankcioniranje Rusije nastavit će se, a to znači da će cijene energenata i dalje biti svima neizdržive bez državnog intervencionizma. A opet, do kada će se moći koristiti državne intervencije, a da se ne ugrožava cijeli ekonomski sustav.


Jedan od odgovora Grada Rijeke na srozavanje standarda građana je socijalni program. Gradska vlast se hvali da je u ovoj godini osigurala milijun eura veći budžet za socijalni program. To može funkcionirati na zadovoljavajući način dok god drži brana koju je postavila država i štiti nas sve od podivljalih cijena energenata. Popusti li ta brana, milijun eura više za socijalni program bit će kap u moru potreba jer nema kućanstva koje neće biti izloženo egzistencijalnim ugrozama.




Do dana D, 1. travnja 2023. godine, ostalo je nešto malo više od mjesec dana i nema nikakve sumnje da resorna ministarstva i radne skupine već sada pripremaju materijale koji će se naći na stolu premijera Andreja Plenovića, a tiču se nastavka plana mjera pomoći građanima i gospodarstvu. Tako je bilo i lani. Cijelo prošlo ljeto Banski dvori pravili su se mutavi i nije bilo nikoga tko bi umirio javnost izjavom da Vlada priprema sveobuhvatni program pomoći kada je riječ o podivljalim cijenama energenata. Na kraju je nakon nepotrebnog kidanja živaca premijer Andrej Plenković predstavio hrvatski odgovor na energetsku krizu za koji je osigurano više od 20 milijardi kuna. Zna Vlada da državni intervencionizam u ovom trenutku nema alternatrivu. Osjetljiva su vremena, ljudi su nervozni i samo je potrebna mala iskra da se razbukta plamen socijalnog nezadovoljstva. Ljudi trpe i šute, ali godinama se u njima taloži frustracija. Nije tako samo u Hrvatskoj, tako je u cijeloj Europi. Od 2020. godine i pandemije koronavirusa ljudi nikako da počnu živjeti normalnim životom. Žive sa strahom od neizvjesne sutrašnjice.


I taman kada je pandemija privedena kraju, krenuo je rat u Ukrajini, koji je poremetio dotadašnju geopolitičku kartu svijeta, ali i gospodarsku konstelaciju. Problem s pandemijom bio je u tome što nitko nije znao reći do kada će trajati mjere koje su osmišljavale sve vlade ovoga svijeta, a slično je i s ratom u Ukrajini za koji nitko u ovom trenutku ne može pretpostaviti do kada će trajati.


I zato gradonačelnik Rijeke Marko Filipović koristi svaku priliku kako bi upozorio da bez pomoći Vlade prijeti raspad sustava na lokalnoj razini sigurno, a onda i na razini države. Zna gradonačelnik Filipović da vrtići, komunalna društva i ostale javne institucije ne mogu ni na koji način plaćati punu cijenu električne energije jer bi to značilo odlazak u bankrot. Dovoljno se sjetiti da je zadnja dva mjeseca prošle godine KD Vodovod i kanalizacija podigao cijenu usluge zbog enormnog rasta troškova za električnu energiju. Kao što je Grad Rijeka morao intervenirati s 30 milijuna kuna dokapitalizacije Energa nakon što su potrošači bili prisiljeni otići u Gradsku plinaru Zagreb, koja je u obvezi javne usluge kada je riječ o distribuciji plina. Ta dva primjera su ništa u usporedbi s onim što se sve može dogoditi građanima, lokalnoj samoupravi, gospodarstvu, ali i cijeloj državi ne limitiraju li se cijene energenata i ne stane na kraj inflaciji.


Živjeti u strahu jedno vrijeme nije lako, ali živjetu u strahu kontinuirano, godinama pomalo postaje neizdrživo.