Rat Amerike i Izraela protiv Irana trajat će dugo. Još prokleto drugo. Puno stvari ukazuje na to, a ovih se dana dogodila još jedna. I to ne bilo kakva. Jedan od najviših dužnosnika Iranske revolucionarne garde, Mohamed Reza Naqdi, u kratkom, ali znakovitom intervjuu za jednu američku televiziju rekao je da bi njegova zemlja mogla rat odvući sve tamo do kraja 2028., kada će se održati sljedeći američki predsjednički izbori. Pojasnio je da su Iranci svjesni da se s Trumpovom administracijom nije moguće dogovoriti ni o čemu, te da će tek sljedeća biti sposobna shvatiti koliko je rat s Iranom nanio štete američkom gospodarstvu, ali i cijelom zapadnom svijetu. I da će to Iranu biti najjača mogu garancija da je Amerika više nikada neće napasti.

To je otprilike sukus njegove izjave u razgovoru koji je potrajao tek manje od desetak minuta pa stoga nije mogao šire elaborirati ove svoje teze. Ali to je otprilike to.

A što je najgore to bi moglo biti točno. Onaj dio koji govori tome da će rat trajati najmanje od proljeća ili ljeta 2029.. Dakle, još najmanje tri godine. A što bi se sve za tih više od tisuću dana moglo dogoditi, možda je bolje i ne pomišljati. Možda je bolje i ne pomišljati što bi se moglo dogoditi u sljedećih deset dana na iranskom ratištu. A s njim i na cijelom Bliskom istoku.

U ovom trenutku na djelu je svojevrsna pat pozicija. Za zaključiti nešto takvo čovjek zaista ne mora biti poseban geopolitički analitičar. Ali pat poziciju može već sutra promijeniti neki radikalni potez Trumpa ili Izraela. Moguće čak i Irana, mada se čini da njima odgovara trenutna situacija. Hormuz je blokiran što radi neviđenu štetu svjetskom gospodarstvu, ali ni Amerika niti Izrael ne tuku po Iranu. Pa Iran u ovom trenutku ima solidnu poziciju. Nije pod nikakvim vojnim udarima, a prkosi Americi blokirajući Hormuški tjesnac.

Postoji ovdje mali milijun mogućih i nemogućih scenarija. Kod ovog koji spominje Naqdi recimo da tamo negdje 2029. nekakav američki demokratski predsjednik zaista promijeni politiku Amerike prema Iranu na način da s njim potpiše sporazum koji bi zadovoljio obje strane. Ali tko može Iranu garantirati da ga nekakav novi Trump 2033. neće poništiti i cijelu situaciju vratiti na stanje koje je na djelu danas. Koliko god Iran bio žilav protivnik Americi i Izraelu, opet je ipak teško za očekivati da bi u sljedeće dvije godine američko i svjetsko gospodarstvo toliko stradalo da bi svaki budući američki predsjednik iz toga naučio lekciju da se s Iranom nije za kačiti. Što je otprilike ideja koju pušta gore spomenuti visoki dužnosnik Iranske revolucionarne garde.

Usto, demokratski predsjednik 2029. naslijedio bi potpuno drukčiju situaciju nego Obama 2013.. Nakon ovakvog rata Washington bi vjerojatno tražio sporazum koji ne pokriva samo nuklearni program, nego i puno drugih područja. Ponajprije iranske balističke projektile koje je ova zemlja uspjela razviti do neslućenih razmjera. Oni su održali Iran na površini i omogućili mu da tuče ne samo po Izraelu nego i po američkim vojnim bazama po cijelom Bliskom istoku. Oni su u ovom trenutku najjače i najučinkovitije iransko oružje. Naravno, uz dronove koje Iran proizvodi u velikim količinama, a prije rata ih je čak i izvozio. Na primjer u Rusiju sredinom 2022. jer ta zemlja očito nije bila dovoljno spremna za rat u Ukrajini kada je u pitanju ovo relativno novo oružje. Amerika bi sigurno, tko god bio njen predsjednik, sigurno tražila i sporazum vezan za iranske proxie na Bliskom istoku kao što su Hezbolah, Hamas i Hutiji. Sve bi to bio puno širi paket od onog oko kojeg su pronašli zajednički jezik s Obamom.

Međutim, što će se točno dogoditi ne znaju ni Netanyahu, ni Trump niti Naqdi. Toliko je tu nepoznanica, toliko varijanti, da ni njihovi najbolji analitičari ne mogu sa sigurnošću predvidjeti da će se na kraju dogoditi ovaj ili onaj scenarij. Jedino što se čini prilično sigurnim jest da je rat daleko, jako daleko, od toga da bude brzo završen. I da će ljudi i dalje ginuti. Posebno civili.