Cijene u trgovinama zrcale neujednačenu regionalnu razvijenost Hrvatske koja se sporo smanjuje, a posebno je vidljiva u odnosu selo-grad
Ekonomski institut i službeno je potvrdio ono što svi ionako već znamo, a to je da cijene u trgovinama nisu iste u svim dijelovima Hrvatske. Doduše, stanovnici na obali odavno su se pomirili s činjenicom da će im cijene svake sezone, pa i ovog ljeta, biti osjetno više nego u ostatku Hrvatske. Tako, primjerice, kava u pakiranju od 500 grama u Salima na Dugom otoku stoji 11,49 eura, a u Belišću 7,69 eura, dok čips od 165 grama u Bakru stoji 1,89 eura, a u Buzetu 3,65 eura. No, analiza Ekonomskog instituta pokazala je da situacija s cijenama može biti i obrnuta. Primjerice, tekući deterdžent za pranje obojenog rublja u pakiranju od 1,98 litara u Bakru stoji 9,99 eura, a u Čazmi čak 16,99 eura. Analiza je tako pokazala da i izvan sezone cijena istog proizvoda iste robne marke ponegdje može biti i do nekoliko eura veća nego što je to u najjeftinijoj pronađenoj prodavaonici.
Kako smo već navikli, uz poneke iznimke poput tekućeg deterdženta za rublje, trgovine na obali prednjače po skupljim cijenama zajedno s Gradom Zagrebom pa je za očekivati da su i priobalne županije, a posebno Dubrovačko-neretvanska, »skuplje« od kontinentalnih. Život u tim županijama skuplji je nego u ostatku Hrvatske što se odražava u regionalnim razlikama u razvijenosti pojedinih dijelova države. Drugim riječima, što županija ima niži BDP u odnosu na državni prosjek, cijene su joj niže i obratno.
Državni zavod za statistiku redovito u veljači svake godine objavljuje podatke o ostvarenom bruto domaćem proizvodu na razini županija za tri godine unazad. Prema tim podacima, BDP Republike Hrvatske u 2022. godini iznosio je 67,6 milijardi eura, odnosno 17.532 eura po stanovniku. Pri tom je zabrinjavajuć podatak da je BDP per capita ispod nacionalnog prosjeka imalo čak 17 županija i kretao se u rasponu od 9.203 eura u Požeško-slavonskoj (svega 52,5 posto nacionalnog prosjeka) do 15.505 eura u Varaždinskoj županiji (88,4 posto nacionalnog prosjeka). Pored Požeško-slavonske, županije s najnižim BDP-om po stanovniku bile su i Virovitičko-podravska (57,2 posto nacionalnog prosjeka), Vukovarsko-srijemska (61,8 posto) te Krapinsko-zagorska županija koja je dosegla 62,7 posto nacionalnog prosjeka BDP-a po stanovniku. Iznad prosjeka bio je Zagreb u kojemu je BDP po stanovniku iznosio 29.070 eura i bio za čak 65,8 posto iznad nacionalnog prosjeka, a slijede ga samo Primorsko-goranska županija s BDP-om po stanovniku od 20.883 eura ili 19,1 posto iznad nacionalnog prosjeka, Istarska s 20.848 eura, odnosno 18,9 posto iznad prosjeka i Dubrovačko-neretvanska županija sa 17.916 eura po stanovniku ili 2,2 posto više od prosjeka. Pri tom je najrazvijeniji Zagreb bio 3,2 puta razvijeniji od najmanje razvijene Požeško-slavonske županije.
I to su ujedno županije s najvišim cijenama u trgovinama, ali i županije u kojima se nalaze najveći hrvatski gradovi, poput Splita koji je 2022. imao više od 159 tisuća stanovnika, Rijeke koja je prije tri godine imala 106.759 stanovnika, te Osijeka koji je s brojem stanovnika pao ispod 100 tisuća, na 95.546.
Veza između cijena i razvijenosti vidljiva je i u visini prosječne plaće u odnosu na nacionalni prosjek od 1.411 eura pa županije koje su oko ili iznad tog prosjeka imaju i veće cijene u trgovinama, i obratno. Cijene u trgovinama tako zrcale neujednačenu regionalnu razvijenost Hrvatske koja se sporo smanjuje, a posebno je vidljiva u odnosu selo-grad, pri čemu su cijene u gradovima daleko veće nego one u ruralnim sredinama.
Nedavno uvođenje tzv. sidrene cijene kao i čitavog niza obveza trgovcima – od objavljivanja cjenika na internetu, jasnog označavanja zamrznutih cijena do isticanja cijena na akcijama – ima za cilj zaštititi potrošače od neopravdanih poskupljenja, ali i ujednačiti cijene u trgovinama. Pa i unatoč tim obvezama, trgovački lanci već poručuju da im tijekom sezone cijene ne mogu biti iste na obali i kontinentu s obzirom na to da im se promet na obali tijekom ljeta poveća za tri-četiri puta »što iziskuje velike logističke troškove«. Vlada, barem zasad, nije donijela nikakvu uredbu kojom bi potrošače zaštitila od povećanih logističkih troškova trgovačkih lanaca.
Uvodnik
Što jeftinije, to tužnije
Dražen Katalinić
30. svibanj 2025 23:03
Foto Ana Križanec
Cijene u trgovinama zrcale neujednačenu regionalnu razvijenost Hrvatske koja se sporo smanjuje, a posebno je vidljiva u odnosu selo-grad
Ekonomski institut i službeno je potvrdio ono što svi ionako već znamo, a to je da cijene u trgovinama nisu iste u svim dijelovima Hrvatske. Doduše, stanovnici na obali odavno su se pomirili s činjenicom da će im cijene svake sezone, pa i ovog ljeta, biti osjetno više nego u ostatku Hrvatske. Tako, primjerice, kava u pakiranju od 500 grama u Salima na Dugom otoku stoji 11,49 eura, a u Belišću 7,69 eura, dok čips od 165 grama u Bakru stoji 1,89 eura, a u Buzetu 3,65 eura. No, analiza Ekonomskog instituta pokazala je da situacija s cijenama može biti i obrnuta. Primjerice, tekući deterdžent za pranje obojenog rublja u pakiranju od 1,98 litara u Bakru stoji 9,99 eura, a u Čazmi čak 16,99 eura. Analiza je tako pokazala da i izvan sezone cijena istog proizvoda iste robne marke ponegdje može biti i do nekoliko eura veća nego što je to u najjeftinijoj pronađenoj prodavaonici.
Kako smo već navikli, uz poneke iznimke poput tekućeg deterdženta za rublje, trgovine na obali prednjače po skupljim cijenama zajedno s Gradom Zagrebom pa je za očekivati da su i priobalne županije, a posebno Dubrovačko-neretvanska, »skuplje« od kontinentalnih. Život u tim županijama skuplji je nego u ostatku Hrvatske što se odražava u regionalnim razlikama u razvijenosti pojedinih dijelova države. Drugim riječima, što županija ima niži BDP u odnosu na državni prosjek, cijene su joj niže i obratno.
Državni zavod za statistiku redovito u veljači svake godine objavljuje podatke o ostvarenom bruto domaćem proizvodu na razini županija za tri godine unazad. Prema tim podacima, BDP Republike Hrvatske u 2022. godini iznosio je 67,6 milijardi eura, odnosno 17.532 eura po stanovniku. Pri tom je zabrinjavajuć podatak da je BDP per capita ispod nacionalnog prosjeka imalo čak 17 županija i kretao se u rasponu od 9.203 eura u Požeško-slavonskoj (svega 52,5 posto nacionalnog prosjeka) do 15.505 eura u Varaždinskoj županiji (88,4 posto nacionalnog prosjeka). Pored Požeško-slavonske, županije s najnižim BDP-om po stanovniku bile su i Virovitičko-podravska (57,2 posto nacionalnog prosjeka), Vukovarsko-srijemska (61,8 posto) te Krapinsko-zagorska županija koja je dosegla 62,7 posto nacionalnog prosjeka BDP-a po stanovniku. Iznad prosjeka bio je Zagreb u kojemu je BDP po stanovniku iznosio 29.070 eura i bio za čak 65,8 posto iznad nacionalnog prosjeka, a slijede ga samo Primorsko-goranska županija s BDP-om po stanovniku od 20.883 eura ili 19,1 posto iznad nacionalnog prosjeka, Istarska s 20.848 eura, odnosno 18,9 posto iznad prosjeka i Dubrovačko-neretvanska županija sa 17.916 eura po stanovniku ili 2,2 posto više od prosjeka. Pri tom je najrazvijeniji Zagreb bio 3,2 puta razvijeniji od najmanje razvijene Požeško-slavonske županije.
I to su ujedno županije s najvišim cijenama u trgovinama, ali i županije u kojima se nalaze najveći hrvatski gradovi, poput Splita koji je 2022. imao više od 159 tisuća stanovnika, Rijeke koja je prije tri godine imala 106.759 stanovnika, te Osijeka koji je s brojem stanovnika pao ispod 100 tisuća, na 95.546.
Veza između cijena i razvijenosti vidljiva je i u visini prosječne plaće u odnosu na nacionalni prosjek od 1.411 eura pa županije koje su oko ili iznad tog prosjeka imaju i veće cijene u trgovinama, i obratno. Cijene u trgovinama tako zrcale neujednačenu regionalnu razvijenost Hrvatske koja se sporo smanjuje, a posebno je vidljiva u odnosu selo-grad, pri čemu su cijene u gradovima daleko veće nego one u ruralnim sredinama.
Nedavno uvođenje tzv. sidrene cijene kao i čitavog niza obveza trgovcima – od objavljivanja cjenika na internetu, jasnog označavanja zamrznutih cijena do isticanja cijena na akcijama – ima za cilj zaštititi potrošače od neopravdanih poskupljenja, ali i ujednačiti cijene u trgovinama. Pa i unatoč tim obvezama, trgovački lanci već poručuju da im tijekom sezone cijene ne mogu biti iste na obali i kontinentu s obzirom na to da im se promet na obali tijekom ljeta poveća za tri-četiri puta »što iziskuje velike logističke troškove«. Vlada, barem zasad, nije donijela nikakvu uredbu kojom bi potrošače zaštitila od povećanih logističkih troškova trgovačkih lanaca.