Znaju u HDZ-u da je priča o ujedinjenom izbornom nastupu nemoguća misija. I zato se Plenković smješka jer zna da je većina stvari koje su mogle otići u krivom smjeru pod kontrolom
Kako sada stvari stoje, premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković s razlogom se smješka na svakom susretu s novinarima. Šeretski on odgovara na njihova pitanja nakon što isprezentira poreznu reformu ili novi kroj izbornih jedinica. Nema u tom čovjeku ni trunke zabrinutosti. Ne razbija čovjek glavu ni strankom, ni državom, sve se nekako slaže njemu u korist. Oporba je krhka i samo je pitanje vremena kada će umjesto opće oporbene mobilazcije doći do potpune atomizacije. Znaju u HDZ-u da je priča o ujedinjenom izbornom nastupu nemoguća misija. I zato se on smješka jer zna da je većina stvari koje su mogle otići u krivom smjeru pod kontrolom i da će tražiti novi mandat od hrvatskih birača sljedeće godine na parlamentarnim izborima bezbrižniji nego što je ikada bio. A prije dvije godine stvari se nisu tako činile jednostavnim. Cijela Europa je bila na koljenima zbog pandemije koronavirusa, gospodarstvo je stagniralo, ljudi su s razlogom bili zabrinuti. I taman kada se gospodarski kotač pokrenuo, krenula je nova muka zbog rata u Ukrajini koji je izazvao svjetski gospodarski poremećaj. Cijene energenata su podivljale, prijetila je nezapamćena kriza. Zaljuljali su se gospodarski brodovi puno jačih gospodarstava od onoga hrvatskoga. Plenković je pokrenuo mehanizam državnog intervencionizma kada je riječ o cijenama energenata kako bi se prošla godina nekako preživjela. Državni novac upumpavao se i u gospodarstvo i u kućanstva kako bi se osigurao socijalni mir.
Situacija nije bila nimalo bezazlena, ali čini se da su se stvari barem djelomično vratile u normalu. Koliko god se mala Hrvatska činila krhkom, čini se da je najgore za nama. To govore statistike. Svatko pametan zna da se destabilizacija može dogoditi preko noći i da većina stanovništva živi gore nego što je živjela prije 2020. godine. Tako će biti i dalje, ali najcrnji scenarij nije se srećom dogodio. Brojke su pokazivale da je Hrvatska te pandemijske 2020. godine bila u jako teškoj situaciji što ne treba čuditi budući da je turizam bio na koljenima pa je zabilježen jedan od najvećih gospodarskih padova u Europi. Sada Hrvatska bilježi najveće stope rasta među članicama Europske unije. Ako se pozitivni trendovi nastave i ako se posloži konjunktura u Europi, možda će doći vrijeme i da građani osjete benefite od onoga što tvrdi statistika. Za sada to nije tako s obzirom na to da inflacija guta rast plaća. Život je i dalje težak, a osjećaj egzistencijalne nesigurnosti i dalje je dominantan. Trend je ipak pozitivan i to je razlog da se Plenković smješka. Zna da je moglo biti i drugačije, a izbori su sve bliže. Hrvatska odbrojava dane u svibnju 2023. godine, pozdravlja se još jedan lipanj i još jedno ljeto kada su ljudi bezbrižniji. Vlada je već donijela mjere koje osiguravaju nastavak subvencioniranja energenata što znači da bi se relativno bezbrižno moglo ući u novu zimu. Na vidiku nije ni jedan veći problem. Ono s čime se suočavaju mnoge europske vlade, u Hrvatskoj gotovo da se ne vidi. Riječ je o socijalnom nezadovoljstvu bijesnih građana koji na izborima kažnjavaju aktualne izvršne vlasti. Hrvatska je po tom pitanju u proljetno-ljetnoj letargiji, a vrlo je izvjesan i zimski san.
Zbog toga Plenković ne skida osmijeh s lica. U isto vrijeme razloga za smijeh nema njemački kancelar Olaf Scholz. Ako Europu usporedimo s automobilom, Njemačka bi bila motor tog automobila. I to onaj pouzdaniji zbog njemačke kvalitete. I sada se kancelar Scholz suočava sa zabrinjavajućom činjenicom da mu je zemlja službeno ušla u recesiju. Kako će se sve to raspetljati, teško je u ovom trenutku reći. Na Scholzu je da se suočava s njemačkom javnošću i očekivanjima njemačkog društva. Neće mu biti lako. Na Plenkoviću je da se smješka i da pun optimizma objašnjava da bi Hrvatska mogla biti u boljoj poziciji kada je riječ o gospodarskom rastu nego što je prvotno procijenjeno. Da se hvali i ističe da deveti kvartal zaredom Hrvatska ima kontinuiran rast BDP-a i da to potvrđuje otpornost gospodarstva. Ipak, vrag leži u detaljima. Valja primijetiti da veću stopu rasta od Hrvatske imaju samo Španjolska i Cipar. A na lokalnim izborima koji su održani prije dva dana stranka španjolskog premijera Pedra Sancheza doživjela je bolan poraz. Nije sve u statistici, ima nešto i u onom realnom osjećaju koji ima svaki građanin. Nepogrešivom osjećaju da se sve teže živi.
UVODNIK
Statistikom do osmijeha
Damir Cupać
30. svibanj 2023 14:24
Snimio VEDRAN KARUZA
Znaju u HDZ-u da je priča o ujedinjenom izbornom nastupu nemoguća misija. I zato se Plenković smješka jer zna da je većina stvari koje su mogle otići u krivom smjeru pod kontrolom
Kako sada stvari stoje, premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković s razlogom se smješka na svakom susretu s novinarima. Šeretski on odgovara na njihova pitanja nakon što isprezentira poreznu reformu ili novi kroj izbornih jedinica. Nema u tom čovjeku ni trunke zabrinutosti. Ne razbija čovjek glavu ni strankom, ni državom, sve se nekako slaže njemu u korist. Oporba je krhka i samo je pitanje vremena kada će umjesto opće oporbene mobilazcije doći do potpune atomizacije. Znaju u HDZ-u da je priča o ujedinjenom izbornom nastupu nemoguća misija. I zato se on smješka jer zna da je većina stvari koje su mogle otići u krivom smjeru pod kontrolom i da će tražiti novi mandat od hrvatskih birača sljedeće godine na parlamentarnim izborima bezbrižniji nego što je ikada bio. A prije dvije godine stvari se nisu tako činile jednostavnim. Cijela Europa je bila na koljenima zbog pandemije koronavirusa, gospodarstvo je stagniralo, ljudi su s razlogom bili zabrinuti. I taman kada se gospodarski kotač pokrenuo, krenula je nova muka zbog rata u Ukrajini koji je izazvao svjetski gospodarski poremećaj. Cijene energenata su podivljale, prijetila je nezapamćena kriza. Zaljuljali su se gospodarski brodovi puno jačih gospodarstava od onoga hrvatskoga. Plenković je pokrenuo mehanizam državnog intervencionizma kada je riječ o cijenama energenata kako bi se prošla godina nekako preživjela. Državni novac upumpavao se i u gospodarstvo i u kućanstva kako bi se osigurao socijalni mir.
Situacija nije bila nimalo bezazlena, ali čini se da su se stvari barem djelomično vratile u normalu. Koliko god se mala Hrvatska činila krhkom, čini se da je najgore za nama. To govore statistike. Svatko pametan zna da se destabilizacija može dogoditi preko noći i da većina stanovništva živi gore nego što je živjela prije 2020. godine. Tako će biti i dalje, ali najcrnji scenarij nije se srećom dogodio. Brojke su pokazivale da je Hrvatska te pandemijske 2020. godine bila u jako teškoj situaciji što ne treba čuditi budući da je turizam bio na koljenima pa je zabilježen jedan od najvećih gospodarskih padova u Europi. Sada Hrvatska bilježi najveće stope rasta među članicama Europske unije. Ako se pozitivni trendovi nastave i ako se posloži konjunktura u Europi, možda će doći vrijeme i da građani osjete benefite od onoga što tvrdi statistika. Za sada to nije tako s obzirom na to da inflacija guta rast plaća. Život je i dalje težak, a osjećaj egzistencijalne nesigurnosti i dalje je dominantan. Trend je ipak pozitivan i to je razlog da se Plenković smješka. Zna da je moglo biti i drugačije, a izbori su sve bliže. Hrvatska odbrojava dane u svibnju 2023. godine, pozdravlja se još jedan lipanj i još jedno ljeto kada su ljudi bezbrižniji. Vlada je već donijela mjere koje osiguravaju nastavak subvencioniranja energenata što znači da bi se relativno bezbrižno moglo ući u novu zimu. Na vidiku nije ni jedan veći problem. Ono s čime se suočavaju mnoge europske vlade, u Hrvatskoj gotovo da se ne vidi. Riječ je o socijalnom nezadovoljstvu bijesnih građana koji na izborima kažnjavaju aktualne izvršne vlasti. Hrvatska je po tom pitanju u proljetno-ljetnoj letargiji, a vrlo je izvjesan i zimski san.
Zbog toga Plenković ne skida osmijeh s lica. U isto vrijeme razloga za smijeh nema njemački kancelar Olaf Scholz. Ako Europu usporedimo s automobilom, Njemačka bi bila motor tog automobila. I to onaj pouzdaniji zbog njemačke kvalitete. I sada se kancelar Scholz suočava sa zabrinjavajućom činjenicom da mu je zemlja službeno ušla u recesiju. Kako će se sve to raspetljati, teško je u ovom trenutku reći. Na Scholzu je da se suočava s njemačkom javnošću i očekivanjima njemačkog društva. Neće mu biti lako. Na Plenkoviću je da se smješka i da pun optimizma objašnjava da bi Hrvatska mogla biti u boljoj poziciji kada je riječ o gospodarskom rastu nego što je prvotno procijenjeno. Da se hvali i ističe da deveti kvartal zaredom Hrvatska ima kontinuiran rast BDP-a i da to potvrđuje otpornost gospodarstva. Ipak, vrag leži u detaljima. Valja primijetiti da veću stopu rasta od Hrvatske imaju samo Španjolska i Cipar. A na lokalnim izborima koji su održani prije dva dana stranka španjolskog premijera Pedra Sancheza doživjela je bolan poraz. Nije sve u statistici, ima nešto i u onom realnom osjećaju koji ima svaki građanin. Nepogrešivom osjećaju da se sve teže živi.