Vratili smo se na staro normalno, sretni su svi pobornici starih dobrih rasprava o ustašama i partizanima. Korona i potres otklonili su nas od tradicionalnih političkih svađa i prepucavanja, pa smo sretni kad vidimo neke prastare teme na repertoaru. Onda mislimo da smo »normalni«.

No, stvari koje se događaju nisu nimalo bezazlene. Vidimo ovih dana u Americi koliko se lako zapali iskra između progresivnih i nazadnih snaga, a posebno na brdovitom Balkanu to ostaje vječna tema, i vječna prijetnja. U tom kontekstu, predsjednik Zoran Milanović napravio je jučer opet ispravnu stvar za društvo kad je napustio proslavu obljetnice akcije Maslenica čim je vidio crne majice HOS-a ondje gdje im nije bilo mjesto. Koliko god te incidente ili provokacije premijer Andrej Plenković bagatelizirao, pojavu znakovlja koje je i po presudama hrvatskih sudova nepoželjno vidjeti u javnom prostoru, treba oštro osuditi. Baš sam slagao lego kocke sa sinom kad me predsjednik nazvao, tako nekako lakonski kaže premijer, čime valjda želi reći da ta tema nije baš ni toliko bitna koliko se Milanoviću čini. No, itekako je bitna na simboličkoj razini, i Plenković to sigurno zna, samo stvari pokušava relativizirati iz dva razloga: prvo, jer mu vjerojatno nova svađa s Milanovićem sada nije na popisu prioriteta. I drugo, jer mora lavirati i prema desnici koja od šefa HDZ-a ipak ne očekuje zabranu korištenja nekih od tih simbola »na komemoracijama«, kako se uvijeno zove iznimka koja potvrđuje pravilo da HOS nekad i može isticati ZDS.

Mnogi pritom postavljaju pitanje zašto Milanović uvijek ode kad se u službenom protoklu dogodi ovakva stvar. Tako je bilo u Okučanima, sjećamo se, i to je bio povod za mnoge kasnije svađe njega i Plenkovića. Oni koji to pitaju, kažu kako je Milanović vrhovni zapovjednik Oružanih snaga pa ima moć da naredi da se ljudi u crnim majicama zamole da odu, ili uklone s mjesta komemoracije. No, jasno je i zašto on to ne čini – micanje ljudi, posebno branitelja s takvih manifestacija, vjerojatno bi zahtijevalo fizičku silu, a onda bi iskra itekako planula, i tko zna kud bi sve to dovelo. Zato Milanović ode.

No, zapravo treba postaviti jedno drugo pitanje: ako su isti takvi odredi »crnomajicaša« bili na proslavi Oluje u Kninu potpuno izolirani od službenog protokola, i to u zajedničkom dogovoru ureda predsjednika i ureda premijera, zašto na svakoj takvoj istoj svečanosti ne bi unaprijed bilo dogovoreno otklanjanje mogućnosti da se ekstremisti u crnim majicama uopće pojave u ili oko protokola?

U Kninu je 5. kolovoza grupa HOS-ovaca na čelu s bizarnim Markom Skejom dobila pristup mjestu proslave tek kad su svi drugi otišli, i to je ostalo na razini potpuno marginalnog incidenta, kojem su se novinari i javnost samo usput narugali. Jednostavno, stvar u tom trenutku nije imala apsolutno nikakvu težinu jer su svi dobro znali da Milanović i Plenković imaju jasan dogovor da takve pojave i grupe ignoriraju. Službe su pazile da se ne pojave u blizini službenog protokola, a kasnije je svima bilo svejedno što radi šačica od dvadesetak izoliranih ljudi koji nikome nisu zanimljivi. Zašto takvog dogovora nema uvijek?

U tom smislu, dobro je i da je Milanović javno poručio kako je jučer odmah nazvao premijera Plenkovića, i da u takvim situacijama postoji njihova međusobna komunikacija. Slagao lego kockice ili ne, Plenković je bio upoznat s odlukom predsjednika Milanovića koji je tada otišao dalje, i možda isto kasnije slagao lego ili male olovne vojnike u svom dnevnom boravku. Bilo bi lijepo kad bi se s ovom temom mogli svi tako lijepo šaliti, ali nažalost nije tako: sve poluge vlasti moraju svakoga dana ponovo slati jasnu poruku da je pozdrav ZDS neprihvatljiv kad je riječ o službenom državnom protokolu i postupanju. Upravo na tome, jednako kao i na temi borbe protiv koronavirusa ili obnovi od potresa, dvojica ključnih ljudi moraju imati jasan dogovor kako postupati u sličnim situacijama.