Komentar Branka Mijića

Sramotnina

Branko Mijić

placeholder


Prvog dana popuštanja mjera još više je popustila solidarnost na koju smo se do sada pozivali u ovoj borbi protiv koronavirusa!



To bi se moglo zaključiti nakon još jednog pritiska Hrvatske udruge poslodavaca za hitnom promjenom Zakona o radu i definiranjem izvanrednih okolnosti kojima bi sudbina radnika bila praktički u potpunosti prepuštena na milost i nemilost poslodavcima. Takav zahtjev iz HUP-a u javnost je stigao uoči jučerašnje sjednice Gospodarsko-socijalnog vijeća i ne zvuči nimalo solidarno, već ultimativno.




Podsjetimo, kada se prije točno mjesec dana ove novine otkrile da Ministarstvo rada daleko od očiju javnosti priprema zakon kojim bi se u izvanrednim okolnostima suspendirao Zakon o radu, što bi poslodavcima omogućilo da ne poštuju kolektivne ugovore, mijenjaju ugovore o radu, otpuštaju zaposlenike i režu ima materijalna prava kako im se prohtije, premijer Andrej Plenković je izjavio kako on takav akt nije vidio.
– Definicija izvanrednih okolnosti mora postojati, stoji u priopćenju HUP-a koje potpisuje direktor Davor Majetić o kojem se na sjednici GSV-a nije raspravljalo, ali iz kojeg je jasno da poslodavci bezuvjetno traže da se hitno, najkasnije do jeseni, u Zakon o radu uvede odredba o izvanrednom stanju.


Dakle, nema više pregovora, nema dijaloga sa socijalnim partnerima, nema više solidarnosti zbog korone, tako i nikako drugačije više ne može biti, Zakon o radu već je promijenjen, a dan kad će se to dogoditi samo ovisi o danu izbora. Jer, onaj koji bi dodatno obespravio i u bijedu uvaljao radnike prije izbora, zna se, na izborima ne bi sigurno pobijedio.


Da HUP-u ne treba vjerovati, pokazuje i ovaj trojanski konj u obliku zahtjeva za hitnim izmjenama ZOR-a koji ujutro pošalju javnosti, a onda kada se sa svima onima s kojima o tome valja raspraviti nađu na sjednici GSV-a, to pitanje i ne otvore!?


O dobrim namjerama poslodavaca koji traže i sukno i škare, mičući si i državu s puta, ne treba previše dvojiti. Pogotovo što je već sada jasno da su i ove mjere koje je donijela Vlada kao potporu zbog korona-krize upravo za očuvanje radnih mjesta neki poslodavci izigrali, odnosno ta sredstva nisu uvijek stizala onima kojima su bila namijenjena.


Baš kao što je evidentno bilo zloupotreba i kod odgoda i otpisa doprinosa i poreza na dohodak i poreza na dobit. To je u subotnjem razgovoru za naš list potvrdio i potpredsjednik Vlade i ministar financija Zdravko Marić, napominjući da tako nešto spada u kaznena djela subvencijske prevare za koju je predviđena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.


Koliko se poslodavci uopće boje hrvatskog pravosuđa, potvrđuje izvješće DORH-a kako su od 2014. do 2018. godine podignute 34 optužnice za kazneno djelo subvencijske prevare, a doneseno je samo 27 osuđujućih presuda, iako je u tom razdoblju za državne potpore isplaćeno barem desetak milijardi kuna!


Što se tiče moralnog kredibiliteta u HUP-u, on se u pravom svjetlu pokazao u nedavnoj aferi dugogodišnjeg funkcionara Bernarda Jakelića koji je, nakon što ga je desetak žena prijavilo za dugogodišnje seksualno uznemiravanje na radnom mjestu, dobio sporazumni raskid radnog odnosa i finu otpremninu, valjda kao dogovorenu nagradu.


Nitko Jakelićeve žrtve iz HUP-a nije upitao kako im je, nekima od njih se život bukvalno raspao, na rubu su rastrojstva i ne znaju kako dalje. Ne samo da te niz godina ugnjetavane žene nisu dobile ni kune za sve što su pretrpjele, već ni riječi ženske solidarnosti nismo javno čuli iz usta njihovih nadređenih. Sudeći po tome, barem znamo što nas čeka kada se jednog dana definiraju izvanredne okolnosti i ti isti preuzmu i našu sudbinu.


Kako god i kamo god se okrenuli, bit ćemo na meti predatora. Njima otpremnina, nama sramotnina.