Plenkovićev krpež

Nismo točno znali kad će, ali moralo je opet proključati s dna. Eter trešti na temu HOS-ove ploče u Jasenovcu. Nagvaždanja se vuku cijeli tjedan. Pa će onda još jedan. Pa još jedan… Ali zakonitost je jasna svakome tko ima nešto u glavi. Kad godinama i godinama trpaš otpad sebi pod krevet, očekuj da ćeš jednog dana gadno nadrljati od boleštine koja se koti u smeću.

To imamo sada. I vežite se, nalazimo se u vremeplovu. Kraj je 2017. godine, a avet ustaškog pozdrava »za dom spremni«, prikucanog ravno pod prozore jezovitog spomen područja Jasenovac, tema je u svim britijama uključujući i političku. Opet je krenulo od ministra Bošnjakovića i njegove izjave da ploča ostaje do daljnjega jer Plenkovićevo besmisleno povjerenstvo za »suočavanje« sa zdravim razumom i minimumom morala, na čelu s predsjednikom HAZU, ima vremena napretek. I evo nas gdje smo stali, sve ispočetka.

No, Plenkoviću, istini za volju, ne treba sve trpati na leđa. On je samo posljednji od svih premijera i njihovih parlamentarnih većina koji nisu prstom mrdnuli da se ustašija zabrani, uključujući i »za dom spremni«. I to ne samo u Jasenovcu – što Plenki sada mjerka kao solomonsku stvar da smiri Pupovca i HNS i da mu vlada ostane u komadu – nego u cijeloj Hrvatskoj.

Na to uopće nije nikakvo rješenje, nego je bijedni krpež. Jer ZDS treba biti potpuno i trajno eliminiran iz javnog života, a ne samo parcijalno, iz Jasenovca. Kao slovo U. Kao kukasti križ. Smatra li premijer da ustaški sentimenti, koji više neće biti spojivi s Jasenovcem, mogu ostati spojivi s Novskom, kamo sada misle premjestiti ploču, sa Sinjom ili Zagrebom?

Točno je da je HOS 1998. uredno registriran sa ZDS na grbu, kao i još osam nekih drugih udruga. Od svih njih, koji se sada prave nevini u ludnici, voljeli bismo čuti zašto su za svoje geslo odabrali pozdrav s kojim je Pavelićev režim otpremio desetke tisuća ljude u plinske komore.

No problem je ipak manje u njima, a nemjerljivo više u kukavičkoj politici koja se svo ovo vrijeme povlačila pred proustaškom desnicom. Pa i sada ova Vlada o jasenovačkoj ploči pregovara s Markom Skejom iz HOS-a, tipom koji, zajedno sa sljedbom svojih pajdaša, slavi NDH i zaklinje se Paveliću.

Zato Plenkovićev »pomak« ne znači ništa. Iz nužde će promijeniti jednu plahtu, a boleština će ostati pod krevetom. Dok je ovih trgovaca, ništa od ozbiljne politike.

UTORAK

Zašto se nama ništa ne isplati?

Nužno je organizirati jedan barem trodnevni znanstveni skup pod naslovom: Zašto se hrvatskom selu ništa ne isplati, a drugima se sve isplati? Našim se poljoprivrednicima, na primjer, ne isplati saditi luk. Luk je jedna od najlakših kultura, ali ni s njim na zelenu granu. Tja, ne isplati se.

Zato Hrvatska barem pola godišnje potrošnje mora uvesti iz drugih zemalja, gdje seljaci i u skromnome luku nalaze tržišnu računicu. Puno luka dolazi nam iz Nizozemske. Iz toga vidimo da se njihovim proizvođačima, na onoj njihovoj jadnoj i škrtoj zemlji, sve lijepo isplati, pa i luk. Zatim iz Srbije, Albanije, Njemačke itd.

Doista, čovjek shvaća da uvozimo ananas i kavu, ali luk!

Zasto naši proizvođači ne kriju ogorčenje. Ljuti su zbog uvoza luka, kao i zbog uvoza bilo čega drugoga. No, kad ih se obazrivo podsjeti da je njihova roba puno skuplja od uvozne, imaju sto opravdanja. Žale se, recimo, da Poljaci, Austrijanci i Nizozemci »prodaju luk u bescjenje« i tako ruše naše cijene. Tako se sudaramo s paradoksom da se strancima isplati prodavati luk čak i »u bescjenje«. Dočim se našima ne isplate ni njihove visoke cijene. Koje ne mogu spustiti da bi bili konkurentni. Jer će im se onda proizvodnja, naravski, još manje isplatiti. Teško je shvatiti ovakvo rezoniranje, stvarno treba simpozij da to objasni.

SRIJEDA

Što to Kolinda zna, a sud ne zna?

Deset je godina prošlo od do danas nerazjašnjene kornatske lomače u kojoj je 12 vatrogasaca poginulo, a jedan je zadobio stravične opekotine. Nejasna je ostala cijela ta operacija gašenja požara na praktički nenaseljenom otoku Kornatu, na kome živi ukupno sedam stanovnika, i gdje raste samo trava. Dvanaest križeva stoji na mjestu misteriozne nesreće, a mnogi misle da se njezini uzroci vješto prikrivaju. U Zadru se zbog tragedije sudilo Draženu Slavici, šefu šibenskih vatrogasaca. Slavica je 2013. oslobođen, a ostala je konspiracija oko toga zašto su ljudi, u neobjašnjivim okolnostima, živi izgorjeli. Lani u travnju, Vrhovni sud je ukinuo tu presudu zbog proceduralnog propusta. Ponovno suđenje počelo je u rujnu 2016., ishod se čeka.

Na ovogodišnjoj tužnoj obljetnici pojavila i predsjednica Republike, koja je izjavila kako će ona »učiniti sve« da se dozna što se dogodilo te da će njezin »prijedlog Vladi« biti da se »sve ponovno istraži i prekopaju svi papiri da bi istina izašla na vidjelo«. Znači li to da zapovjednica Oružanih snaga Kolinda Grabar-Kitarović zna nešto što sud i javnost ne znaju? Smatra li da Vlada treba preuzeti istragu od suda pred kojim se vodi postupak? Ili opet, po svom starom običaju, bezobzirno radi na svom PR-u da bi se dopala biračima. Izgleda da je u pitanju ovo treće. Pa jedini preživjeli vatrogasac, mladi Frane Lučić, sigurno nije požalio što nije došao na komemoraciju da sluša prazne riječi.

ČETVRTAK

U kojoj ulici živite reći će vam Hasanbegović

Neka se stanovnici glavnog grada pripreme, slijedi velika promjena adresa i dokumenata. Jer, nakon što je uz pomoć Bandića i HDZ-a, uzeo Titu trg u Zagrebu, Zlatko Hasanbegović neće stati. Nema logike da stane jer ima još puno posla iako je na tom planu koji čeka Zlatka dobar dio posla već odavna obavljen. Sa svih javnih prostora treba, dakle, ukloniti sve i svakoga tko podsjeća na antifašističku borbu zabludjelih Hrvata i narednih nekoliko desetljeća života u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj.

Ulice, ustanove, nagrade, udžbenička poglavlja, galerije i biblioteke, svi kod kojih se primijete nepoželjni sadržaji ili nose pogrešna imena, bit će pregledani, lustrirani i preimenovani, a svi tragovi tih pogrešaka sklonjeni. Ovlašnim uvidom, na tapetu su Antun Augustinčić, Miroslav Krleža, Božidar Adžija, Vladimir Nazor, August Cesarec, Jure Kaštelan, Otokar Keršovani, Vojin Bakić, Vanja Radauš, Dušan Džamonja, Kosta Angeli Radovani, Franjo Kršinić, Većeslav Holjevac, Ivan Goran Kovačić i mnogi drugi, a o Nadi Dimić i Ivi Loli Ribaru da se i ne govori.

Upitni su i neki navodni hrvatski velikani iz ranijih razdoblja zbog svojih sumnjivih političkih nagnuća, a i mnogi stranci kojima su u Zagrebu za vrijeme Juge dati trgovi poput Masaryka i Roosevelta. U kojoj će ulici živjeti, i tko sve ide za Titom, Zagrepčanima će uskoro priopćiti Zlatko Hasanbegović, Bruna Esih i Željko Glasnović. A kakva će imena zamijeniti ove koji se brišu, to se lako da pogađati. Veseli jedino da po ovo troje revolucionara ime nikad neće dobiti ni jarak, sasvim sigurno, a kamoli trg.

PETAK

Još 10 posto na privilegirane mirovine, običnima figa

Plenkovićeva vlada odlučila je ići prema natrag, a ne prema naprijed, i podići sve privilegirane mirovine za još 10 posto. Imamo ih 44.364, a godišnji trošak proračuna za ovo povećanje bit će 350 milijuna kuna.

Za vrijeme Milanovića, pokušali su, naime, bar malo smanjiti nepošteni i odbojni disbalans između povlaštenih mirovina, čiji je prosjek 6.638 kuna, i prosječne mirovine od ispod 2.300 kuna koje se može dočepati dio pripadnika običnog, nepovlaštenog puka. Zato su privilegirane penzije smanjili za tih deset posto koje Plenković sada galantno vraća. Bivši saborski zastupnik koji je imao deset tisuća, ostao je, dakle, bez tisućice. Branitelj sa 9.000 izgubio je 900 kuna. To je još uvijek bilo duplo nego što prima onaj najgornji sloj običnih ljudi, umirovljenih bez povlastica. Milanović je tako dobio šatorsku pobunu pred vratima koja se održavala pod geslom »dignitet«.

Bez imalo srama prema nastavnici koja je 35 godina stajala u učionici i za to prima mirovinu od 2.500 kuna, Plenković kaže da su se povlašteni žrtvovali dok su gospodarska kretanja u Hrvatskoj bila nepovoljna, a sada je bolje pa ih treba obeštetiti. Zašto od tih boljih financija ne bi nešto dobili svi, a ne samo oni koji su već jako povlašteni, to nije rekao, niti ga je tko pitao. Umjesto da korekcija ide prema novoj, pravednijoj raspodjeli, on se vraća na staru, još nepravedniju. Vremeplov je opak stroj, u Hrvatskoj je više u upotrebi nego građevinska dizalica.