SANJA MODRIĆ Pozovi Isusa u obaveznom gradivu "Škole za život"

Špajza Sanje Modrić

Sanja Modrić

09. rujan 2018 11:07

Foto Vedran Karuza

Donosimo pregled tjedna iz pera naše kolumnistice Sanje Modrić.

PONEDJELJAKNevidljivo dijete

Dan kad je postala učenicom ostat će za malu Elenu jedan od najgorih kojih će se sjećati. Sedmogodišnja djevojčica upisana je u zagrebačku osnovnu školu Ivan Meštrović, roditelji su morali odraditi cijelu proceduru s Gradskim uredom za školstvo jer je Elena dijete s posebnim potrebama. Svoju uzbuđenu kćer doveli su napokon na malu svečanost organiziranu za doček prvašića. Kad su se sva djeca okupila, učitelji su poimenice prozivali jedno po jedno da ih povedu na priredbu. Elena je čekala da čuje svoje ime. Ali nju nisu prozvali. Svi su otišli, ona je ostala je sama u dvorani, plačući.

Kad je šokirana majka napisala pismo školskim autoritetima, nastalo je opće pranje ruku. Ravnatelj škole pravda se da škola nije dobila rješenje za Elenu iz Gradskog ureda. Gradski ured da ga nije poslao jer su čekali nekakav rok za žalbu. A majci je rečeno da ona ne treba nositi dokumentaciju u školu jer će to učiniti sustav. Ali na dan kad je Elena trebala biti sretna, sustav ju je učinio nesretnom.

Naše službe svašta rade traljavo pa je tako bilo i ovoga puta. Ali, kakva god greška da se dogodila, stvar je mogla i morala biti spašena na licu mjesta. Pa zar svi ti pedagozi u školi Ivan Meštrović nisu toga dana vidjeli to jedno dijete koje je u ogromnoj dvorani ostalo samo i u suzama? I zar je onda nisu mogli uzeti za ruku i povesti je sa svima ostalima na svečanost da je ne traumatiziraju za cijeli život? Ali Elenu, s njenom žarko rozom torbom i rozim cipelicama, nitko nije primijetio. Nije jer je nije bilo u papirima. Tako radi birokracija, ali kad se ona ugnijezdi u školama, onda dobijemo ovo. Djeca postaju nevidljiva.

Stručnjaci kažu da škola kod djece mora razvijati sposobnost kritičkog mišljenja, kreativnost, vještine komunikacija i osjećaj odgovornosti. Elenin slučaj pokazuje da neke od ova četiri ključna principa ne kapiraju ni sami nastavnici.

UTORAKPa naravno, diler je »Tom Ford«, a ne David Kruljac

Naše pravosuđe reda skandale, a zgražanje javnosti na to nimalo ne utječe. Najnoviji je presuda koju je Općinski kazneni sud u Zagrebu izrekao Davidu Kruljcu, 27-godišnjem sinu umirovljenog generala Mladena Kruljca. Sin bivšeg zapovjednika Hrvatske kopnene vojske, koji je bio 2011. uhićen zbog malverzacija sa zemljištima u Slavonskom Brodu pa je tada smijenjen, dolijao je lani s četiri kilograma marihuane i 27 grama kokaina. U očevom stanu, gdje živi David Kruljac, policija je pronašla uobičajeni dilerski pribor, vagu i prešu, te 117.000 eura i 10.500 kuna. No, nakon suđenja – na kojem se Kruljac mlađi branio da je drogu čuvao za stanovitog njemu nepoznatog državljanina Srbije koji se predstavlja kao Tom Ford, te niza drugih nevjerojatnih pripovijesti – osuđenik ostaje na slobodi. Kaznu od 730 sati dobrotvornog rada odradit će u nekom domu za starce ili u knjižnici kakve ustanove i u državni proračun uplatiti oko 200.000 kuna. I to je sve. Sud je povjerovao da se preprodajom droge ne bavi Kruljac nego »Tom Ford«. Da mu vaga treba zbog kolača, a preša za cijeđenje kupusa za salatu. Te da veliki novac nađen u stanu nije njegov nego očev. Sumnja da je to novac od dilanja odbačena je nakon iskaza oca, generala Kruljca. On je sudu ispričao novu ludu priču da mu je pare povjerio na čuvanje prijatelj Miro Lukenda da ima »za egzistenciju i obranu« dok mu se ne završi suđenje u BiH. Ima li s ovom pravosudnom lakrdijom ikakve veze sastanak ministra policije Davora Božinovića i tate Kruljca, i to u kafiću koji unutar zgrade u kojoj ministar stanuje, o tome svatko može misliti što hoće. Zaključivanje je slobodno. Pravosuđe je autonomno. A ta kava na kojoj su Božinovića i Kruljca snimili novinari, bila je »sasvim slučajan susret«, priopćilo je Ministarstvo policije.

SRIJEDAMisli li itko da UNHCR laže?

Kolinda Grabar-Kitarović banula je po mrklom mraku u pograničnu postaju Cetingrad. Čuli smo da je njen dojam o radu policijskih snaga koje čuvaju granice od migranata »izvrstan«. Zadovoljna je i kancelarka Angela Merkel, koja je nedavno pohvalila hrvatsku policiju da radi odličan posao na zaštiti vanjskih granica EU.

Sasvim suprotne ocjene dolaze, međutim, iz UNHCR-a, Visokog povjereništva Ujedinjenih naroda za izbjeglice, odakle Vladi i ministru Davoru Božinoviću stižu brutalne kritike. UNHCR upozorava da je hrvatska granična policija ove godine »pretukla 700 migranata«, da policajci izbjeglicama oduzimaju imovinu i razbijaju mobitele. Također navode da je policija onemogućila podnošenje zahtjeva za azil u Hrvatskoj u čak 1100 slučajeva kad je to zatraženo.

Britanski Guardian nedavno je objavio tekst prepun sličnih optužbi na račun hrvatske policije, a sugovornici su bili migranti iz kampa u Velikoj Kladuši. Na kršenja međunarodnog prava na našim granicama reagirala je i pučka pravobraniteljica Lora Vidović, ali i Human Rights Watch, Liječnici bez granica, Crveni križ i niz drugih internacionalnih organizacija. Divljačko ponašanje policije dokumentirano je brojnim fotografijama modrica i bubotaka.

No Božinovićevo ministarstvo sve to uporno negira te tvrdi da se »migranti sami ozljeđuju u međusobnim sukobima«. Ništa sporno nije u svojoj noćnoj »inspekciji« vidjela ni ushićena hrvatska predsjednica. A Angela Merkel okrenula se, kao što znamo, novoj politici prema migracijama pa je »tehnologija« i ne zanima. Ali građane Hrvatske moralo bi zanimati je li policija njihove države nasilna. Jer će se to nasilje sutra okrenuti i protiv njih. Nije, naime, realno da UNHCR laže.

ČETVRTAK Vlada je obilato pomogla Todoriću

Todorićevi basnoslovno skupi britanski advokati opet su uspjeli odgoditi finale postupka o izručenju. Sada imaju nove dokaze da se protiv Todorića u Hrvatskoj vodi politička hajka pa ih žele propisno pripremiti i plastično prikazati na sudu. Koji su to sve dokazi, to ćemo tek vidjeti, ali londonski je sud u dobroj vjeri prihvatio zahtjeve obrane i dao im još vremena do polovice listopada.

Kupovanje vremena se, dakle, nastavlja. Na odvjetničkom stolu već su sigurno transkripti iz afere Borg kao i žalbe koje su već poslali brojni dionici nagodbe o Agrokoru. A Gazdina braniteljica, slavna Cherie Blair, i ostatak tima vjerojatno kao zapeta puška čekaju i vruću knjiga bivše potpredsjednice Vlade Martine Dalić u kojoj će se ona, kako smo već negdje čuli, navodno »napiti krvi Plenkoviću«.

Svakako, samo će najhrabriji izrijekom tvrditi da se postupak izručenja mora završiti s Todorićem u avionu za Zagreb. Jer, tko zna? A sve bi bilo puno lakše, kraće i izvjesnije da Plenkovićeva vlada nije napravila toliko obilatih i posve bezumnih grešaka u donošenju pa onda i u provođenje lexa Agrokor. Pa ako Todorić na koncu slavodobitno dobije ovaj spor, baš njima treba zahvaliti što će na slobodi ostati osoba koja je, uz asistenciju politike, sustav tržišne ekonomije podredila svojim novokomponiranim pravilima. I što će se Gazda i ubuduće slobodno predstavljati kao herojski borac protiv korupcije u Hrvatskoj.

PETAKBožja prisutnost u nastavi hrvatskog

Ministrica obrazovanja i znanosti Blaženka Divjak valjda se toliko pretrgla pripremajući svoj skromni pilot kurikularne reforme da nije stigla pogledati udžbenike po kojima će djeca učiti i ove »prijelomne« i »reformske« obrazovne godine. Tako, recimo, u školama ostaje čitanka iz hrvatskog za 7. razred »Snaga riječi« autorice Anite Šojat, koja bi puno bolje poslužila u nastavi vjeronauka nego materinjeg jezika. Jer gradivo i zadaci koji se redaju u tom udžbeniku kao da su ispali iz kakvog obrazovnog sustava sjevernokorejskoga po tipu, a saudijskoga po diktatu vjerskog pogleda na svijet.

– Kamo bi ti odveo Isusa? Nabroji mjesta koja bi mu pokazao – traži od učenika ovaj udžbenik. – Pozovi Isusa neka dođe u posjet tvojoj obitelji i napiši sastavak od 150 riječi. Napiši sastavak od 150 riječi o temi Bog je svjetlost života. Napiši svoju molitvu Bogu kroz sastavak ili pjesmu. U molitvi se iskreno obrati Bogu. Izgovaraj je u trenucima kad posustaneš ili kad imaš potrebu. Nabroji događaje i situacije u kojima si osjetio Božju prisutnost.

Ovako bizarnih, a i ustavno nedopuštenih udžbenika, ima još ohoho, nije ovo jedini. I to u obaveznim predmetima. A da se i ne govori o izbornom vjeronauku, gdje se djeca i roditelji iz ateističkih obitelji proglašavaju sotonama, a znanost opasnom. Tu, na takvim nastavnim materijalima, odmah padaju u vodu sve te šuplje priče o modernoj školi, znanstvenom pristupu i dezideologizaciji. Znate, ministrice Divjak? Pa sve da po jedan kompjuter objesite na svaku banderu.