Foto Pixsell
Donosimo pregled tjedna iz pera naše kolumnistice Sanje Modrić.
PONEDJELJAK Zastupnicima cipela, Mariću i Dalićki oprost
Pa jesu li to razlozi da se zastupnike istjeruje preko vrata? Ni Pernar, ni Bulj nisu nikoga fizički napali, razbili mikrofon, niti pozvali građane na oružanu pobunu. Za takvo što bilo bi ih opravdano fizički udaljiti. Za ovo apsolutno ne.
No, iščašena ravnoteža između djela i kazne protegnula se i na slučaj Martine Dalić i Zdravka Marića. Povjerenstvo za sukob interesa utvrdilo da su se oboje u krizi oko Agrokora višestruko »ogriješili o pravila obnašanja javne dužnosti«. Za takav prijestup snose se negdje drugo najozbiljnije političke pa i pravosudne posljedice. Ali u Hrvatskoj ne. Za to kazne nema, niti će ovdje za takvo što itko biti zauvijek ispraćen iz politike. Naprotiv: nagodba za Agrokor – u kojoj su Dalić i Marić igrali presudne uloge i na taj nedopušteni način koji je opisalo Povjerenstvo – čak je proglašena najpozitivnijim »događajem godine«.
UTORAK Zašto kipari mrze Tuđmana?
Ako jednom kakav vrijedni kunsthistoričar iz nekog drugog kutka planete odluči doći ovamo da razgleda mnogobrojne spomenike Franji Tuđmanu, naći će se totalnoj nedoumici. Zaključit će da hrvatski kipari mrze prvog predsjednika Republike Hrvatske. Pa kako to i zašto? Skulpture trajno zatefterene u javni prostor morale bi biti umjetnički vrijedne, snažne, kreativne, inspirativne. Tuđmanove su gotovo odreda samo komične.
Pa pogledajmo što se sve podiglo po našim gradovima i selima, od Knina i Pridrage, do Bjelovara, Virovitice i Splita, pa ćemo se zateći pred istim pitanjem. Zašto ga toliko mrze? Jer kipovi koji obrađuju Tuđmana jedan su gori od drugoga, neki naprosto jezivi. Zbirka amaterizma, jeftinih rješenja, kičastih poza, nesklapnih tijela i udova i lica koje je, čak i kroz poriv golog kopiranja, ispalo promašeno.
Sada smo u Zagrebu dobili i novi spomenik Tuđmanu, veći od najvećega, ali opet loš, socrealistički u donjoj maniri žanra koji je pokatkad zanatski znao dati i dobrih plodova, smušen, netalentiran i otužan. Ponosni autor Kuzma Kovačić ovoga se puta izrazio skulpturom od 4,2 metra, čija visina, međutim, ne pomaže čak ni prepoznavanju predloška, a kamoli estetskom užitku prolaznika. No Bandić se slaže s autorovom preuzetnom opservacijom da njegov Tuđman simbolizira »viziju, budućnost, odlučnost i dosljednost«.
SRIJEDA Kako sebi iščupati srce i ostati živ
Kako sam sebi iščupati srce i ostati živ, tako se mogao zvati novi autobiografski roman Drage Pilsela »Povratak Adolfa Pilsela«, koji je u srijedu predstavljen u Zagrebu.
Adolf je Dragin otac, tjelohranitelj i vjerni podanik poglavnika Ante Pavelića. Nakon Hitlerove kapitulacije i sloma ustaške države, zajedno s dijelom političkog vrha NDH bježi u Argentinu. U novoj domovini, 16.000 kilometara udaljenoj od Hrvatske, obitelj Pilsel rado prima Pavelića u svoju kuću sve do njegove smrti. Drago, njegov brat i sestra rastu u argentinskoj zajednici ustaške emigracije koja i dalje živi u svojim rasističkim opsesijama i zanosi se nadama da će Amerikanci slomiti Jugoslaviju te da će se oni na bijelom konju vratiti u Hrvatsku i nanovo uspostaviti ustaški poredak.
ČETVRTAK Seka, Braco & prijatelji
Klijentelistički princip po kome braća, ujaci, kumovi i nećaci naših dužnosnika uvijek ispadaju potpuno nezamjenjivi za poslove na državnim plaćama – opet je razbjesnio javnost. Novi povod je promaknuće Ljiljane Orlovac, sestre ministra financija Marića, koja je nakon javnog natječaja imenovana za direktoricu u državnoj agenciji HANFA. Zanimljivo je kako vrhunaravnu stručnost rodbine i prijatelja naših vlastodržaca ne uočavaju privatni poslodavci, ali se zato za njih otima država.
A osim što se baš gospođa sestra istaknula kao najbolja kandidatkinja za direktorsku poziciju u državnom tijelu, ovdje je ključno i to da se to tijelo – HANFA ili Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga – bavi slučajem bitno povezanim s njenim bratom. Tamo je, naime, stoji otvoren istražni postupak o poslovanju faktoring društava sa spornim mjenicama Todorićevog Agrokora.
No ima u toj priči puno zgodnih detalja. Za predsjednika Uprave HANFA-e Vlada je u početkom ove godine odabrala Antu Žigmana, dugogodišnjeg bliskog suradnika Matine Dalić. Za vrijeme Sanadera oboje su bili državni tajnici u Ministarstvu financija, a onda su zajedno otišli u upravu privatne Partner banke. Žigmanova supruga Nataša radi za Vladu kao državna tajnica u Ministarstvu gospodarstva. Dovela ju je Marina Dalić čim je postala ministrica. A u taj uspješni rođačko-prijateljski paket lijepo se uklapa i sestra Dalićkinog pouzdanika, bivšeg i sadašnjeg ministra Zdravka Marića. Valjda je Željka Markić zaštitila ime svoje udruge jer bi joj ga mogla oteti Vlada. Vlada obiteljaša.
PETAK Ni pametno, ni pošteno
Čim je objavljeno da su u Vukovaru uhićene dvije osobe pod sumnjom da su počinile ratni zločin, a još tri privedene na ispitivanje kao mogući svjedoci, iz lokalnog ogranka SDSS-a i Zajedničkog vijeća općina poslano je javnosti zabrinuto priopćenje. Obojica uhićenih su, naime, pripadnici srpske zajednice i izgleda da su zaposleni u lokalnoj administraciji. Policija je objavila da ih se sumnjiči za zlostavljanje i ozljeđivanje civila na području Vukovara u rujnu 1991.
Istraga je tek započela i tek treba vidjeti jesu li sumnje utemeljene, no autori priopćenja već negoduju. Akciju policije vide kao poticanje »atmosfere netolerancije i netrpeljivosti« prema Vukovarcima srpske nacionalnosti. Boje se da je postupak motiviran pritiscima na istražne organe u nedavnoj kampanji »pojedinih političara na nacionalnom i lokalnom nivou« te podsjećaju da zločini prema Srbima i dalje ostaju neprocesuirani.
Premda potpisnici naglašavaju da su »privrženi sankcioniranju svih ratnih zločina«, a svatko normalan će se složiti da i zločini protiv Srba moraju biti kažnjeni jednako kao i zločini protiv Hrvata, njihovo priopćenje ne zvuči dobro. Iz njega struji stav da su uhićeni nevini i da im se pakira iz političkih razloga. Znamo da ni to nije posve nemoguće.
Ali unaprijed protestirati protiv istrage, i to bez ozbiljnih argumenata, nije ni pametno, a ni pošteno. Galama iza nacionalnih ograda nije odlika zrele politike. Treba li osumnjičene optužiti i suditi ili ih se mora osloboditi, to će se pokazati u proceduri. A o njihovoj eventualnoj krivici odlučivat će sudovi u prvostupanjskom i žalbenom postupku. Ako vjerujemo da sve te provjere mogu biti dirigirane i namještene, što onda u ovoj državi uopće radimo?
