Ustalilo se nekako da se snaga domoljublja mjeri jačinom klicanja za hrvatsku nogometnu repku i visinom grlenih decibela kada treba dati potporu Luki Modriću i našim dečkima. To je kada je riječ o građanima. Kriterij domoljublja kada je riječ o gospodarskim subjektima mogao bi biti veličina ekrana televizora na kojemu se prate uspjesi hrvatskih sportaša, ponajprije nogometaša.

Kriterij za najvećeg domoljuba, i individualni i kolektivni, mogla bi biti veličina zastave koja se vijori i znanje navijačkih pjesama. Po tim kriterijima onaj tihi svijet koji i pobjede i poraze, osobne i nacionalne, rješava uglavnom u skromnosti i tišini svog doma, sve sa strahom da ne odvrne malo jače zvuk na televizoru kako ne bi nepotrebno uznemirio susjede, slabo bi prošao na domoljubometru.

Tome je svijetu normalno da, i kada naplaćuje i kada plaća, to radi u skladu sa zakonskim propisima. Sad, koliko je takvog svijeta u državi, a koliko onih koji će se ogrnuti kockastim dresovima, namazani u crveno-bijele kockice na licu hvaliti da najviše vole Hrvatsku, a konobaru, onako bećarski mahati rukom da im ne treba nikakav račun, teško je izračunati.

Kada je riječ o srednjim i starijim generacijama, moglo bi se reći da je njima od malih nogu u krv usađivana doktrina »Snađi se, druže« u odnosu prema državi. Iako je u knjigama već za osnovnu školu pisalo da je SFRJ država koju moramo najviše voljeti, u stvarnosti se toj državi pokazivala figa.

Društveno vlasništvo bilo je samo paravan koji se na kraju urušio kao kula od karata jer su se drugovi snalazili, neki bolje, neki lošije, a taj paravan izgorio je u brutalnom požaru rata. Čini se i da je dolaskom Hrvatske doktrina ostala na snazi, samo što ju je glupo zvati »Snađi se, druže«.

Jer to asocira na mrsku SFRJ i socijalističko samoupravljanje i na brojne pojedince koji su tom doktrinom rušili mukotrpno tamnicu naroda čitavih 70 godina. Iz metodičkih razloga bilo bi dobro tu doktrinu kako nasamariti državu kada je riječ o naplati poreza nazvati »Nema tȁta do Hrvata«. Riječ je o univerzalnijem nazivu koji nije ideološki opterećen.

Jedan od načina za utvrđivanje koliko je doktrina uhvatila maha u hrvatskom društvu su i akcije koje provodi Porezna uprava. Otkad je Slavko Linić kao tadašnji ministar financija 2013. godine uveo fiskalizaciju, može se pratiti egzaktno domoljublje u Hrvata kada je riječ o plaćanju poreza i izdavanju računa državi koju voliš najviše u svijetu.

Prema zadnjim podacima koji su obrađeni, moglo bi se reći da doktrina »Nema tȁta do Hrvata« stoji nikada bolje. Nije isključeno da će se ona i dalje razvijati s obzirom na to da se lopovluk slabo penalizira. Ali već sada podaci za one koji ne mogu vjerovati da ima onih koji ne žele plaćati poreze državi koja se čekala toliko stoljeća, zabrinjavajući su do ludila.

U Poreznoj upravi pojašnjavaju da u cilju sprečavanja sive ekonomije, zaštite Državnog proračuna i poreznih obveznika, koji uredno ispunjavaju svoje porezne obveze, ovlašteni službenici Ministarstva financija, Porezne uprave provode nadzore fiskalizacije, kao i postupke praćenja izdavanja računa te evidentiranja prometa (snimanje prometa).

Analizom rizika prati se svakodnevno ponašanje poreznih obveznika, i ovisno o rezultatima, nadzorne aktivnosti se provode ciljano, kod najrizičnijih poreznih obveznika. To je neophodno činiti i po mogućnosti zaposliti još puno poreznih nadzornika s obzirom na to da su podaci za prvih šest mjeseci u ovoj godini alarmantni.

Naime, obavljeno je 3.109 nadzora fiskalizacije, a nepravilnosti su utvrđene u 1.790 nadzora, odnosno u 58 posto postupaka. U Poreznoj upravi navode da se u provedenim postupcima najčešće utvrđene nepravilnosti odnose na neizdavanje, odnosno nefiskaliziranje računa i neevidentiranje cjelokupnog prometa, nepotpune i netočne podatke o poslovnim prostorima, nefiskaliziranje izdanih računa u zakonskom roku, nepolaganje ostvarenog prometa na žiroračun i drugo.

Budući da je počela ljetna sezona, kada je pošten domoljub još galantniji i kao gost i kao gazda pa će zavrtiti turu i demostrativno odbiti mogućnost primanja ili izdavanja računa, najavljuje se pojačani nadzor fiskalizacije na Jadranu i u Zagrebu.

I sve se to nekako da izdržati ako je riječ o lopovluku. No, što ako netko za 50 godina utvrdi da je bila riječ o rušenju sustava iznutra tihim otporom građana koji su na taj način iskazivali nepovjerenje korumpiranim političkim elitama. Možda nije sve onako kako se čini da jest.