Političke mjere koje bi mogle smanjiti euroskepticizam i ojačati povjerenje građana prema Uniji u južnom dijelu EU-a (primjerice kako postupiti s javnim dugom), istovremeno potiču skepticizam na sjeveru Unije, uključujući Njemačku, koja iskreno želi izbjeći kolaps Unije
Nakon prevladavanja financijske krize 2008. godine i izbjegličke krize 2015. godine, potom Brexita 2020. i proglašenja pandemije 2020. godine, Europska unija je ponovo dobila priliku da na djelu pokaže svoju snagu i vjerodostojnost. Mnogi građani upravo su u Uniji vidjeli ključni čimbenik pružanja snažne podrške oporavku od pandemije COVID-19.
Prema rezultatima istraživanja koje je Vijeće za vanjske odnose (ECFR) provelo 6. lipnja ove godine u 12 država (Francuska, Njemačka, Austrija, Danska, Mađarska, Italija, Poljska, Portugal, Španjolska, Švedska, Nizozemska i Bugarska), većina u Francuskoj (62 posto), Njemačkoj (55 posto), Italiji (57 posto), Španjolskoj (52 posto) i Austriji (51 posto), smatra da se »europski projekt urušava«. Neefikasna i povremeno konfuzna politika EU-a u upravljanju posljedicama pandemije, ozbiljno je dovela u pitanje povjerenje građana u Bruxelles. Istraživanje ECFR-a, također pokazuje duboko razočaranje građana u nacionalne političke sustave. Primjerice u Francuskoj, dvije trećine ispitanika (66 posto), vjeruje da je nacionalni politički sustav »u rasulu«. U Italiji tako misli 80 posto, u Španjolskoj 80 posto, Bugarskoj 63 posto, Portugalu 55 posto, Poljskoj 60 posto i Mađarskoj 54 posto ispitanika. Međutim, ovo istraživanje je pokazalo i drugu stranu medalje. Postoji još uvijek relativno pozitivan osjećaj kod mnogih građana prema članstvu u EU-u. U jedanaest od 12 država članica obuhvaćenih ovim istraživanjem, većina je uvjerena da je članstvo u EU-u za njihovu zemlju »dobar izbor«. Izuzetak je Francuska, gdje prevladava odgovor »članstvo za nas nije ni dobra, ni loša stvar«. U osam od 12 intervjuiranih država, građani vide Uniju kao veliku pomoć koja pomaže njihovoj zemlji u oporavku od koronakrize. Iako je podrška bila najizraženija u državama članicama korisnicama, poput Bugarske, Mađarske i Poljske, nju nalazimo i u zemljama koje su dale svoj značajan doprinos kao što su Danska, Švedska, Portugal, Španjolska i Italija. U javnome mnijenju još uvijek postoji želja da EU-27 treba više surađivati na međunarodnim pitanjima, uključujući COVID-19. U svakoj intervjuiranoj državi, većina je izjavila da bi nakon pandemije željela vidjeti da EU poduzima zajedničke mjere protiv globalnih prijetnji i izazova. Tako razmišljaju u Portugalu (91 posto), Španjolskoj (80 posto), Italiji (77 posto) i Poljskoj (68 posto), a nešto manje u Švedskoj (51 posto).
No, ove rezultate istraživanja dobro je usporediti s još jednim istraživanjem ECFR-a od 9. lipnja ove godine u Njemačkoj. U njemu se između ostalog navodi: »Dugo godina su berlinske političke elite smatrale zdravo za gotovo da njemačka javnost podržava EU«. Međutim, kako je istaknuto, »postoje i znakovi upozorenja da bi se u najmnogoljudnijoj državi EU-a, na kraju mogao dogoditi nacionalistički zaokret ukoliko politička klasa ne pronađe novi način komunikacije s građanima o europskoj politici.« Rezultati ECFR-a naprosto iznenađuju, jer su u 2019. i 2020. godini, njemački građani imali puno više povjerenja u politički sustav EU-a. Prema dobivenim rezultatima, proizlazi da su loši učinci Europske komisije nad kontrolom distribucije cjepiva bitno promijenili stavove Nijemaca. Danas čak 55 posto Nijemaca misli da je »politički sustav EU-a krahirao«. Stručnjaci i dalje tvrde da još uvijek nema opasnosti da Njemačka napusti EU ili da neka od euroskeptičnih stranaka u toj zemlji osvoji vlast na ovogodišnjim parlamentarnim izborima. Ipak, mora se priznati, problem je veoma ozbiljan jer je u međuvremenu došlo do ozbiljnog pada povjerenja njemačkih građana u Uniju. Pad povjerenja u institucije EU-a usko je povezan i s ozbiljnim kašnjenjem reformi Unije, gdje veoma bitnu ulogu ima Njemačka. Orijentacija njemačke politike prema statusu quo, sada postaje neodrživa u europskoj politici. Za razliku od mnogih europskih zemalja, Njemačka je relativno dobro prošla u protekloj gospodarskoj krizi. Bila je pošteđena političkih i ekonomskih problema s kojima su se morale suočiti mnoge druge članice Unije. U njoj je gospodarstvo cvjetalo, nezaposlenost je bila na najnižoj razini, a proračun je bio uravnotežen. Nije došlo do duboke erozije sustava političkih stranaka, kao što se to primjerice dogodilo u Francuskoj ili Italiji. To su bili glavni razlozi zašto su Nijemci premalo motivirani da se založe za radikalne promjene Unije. Oni su istovremeno bili među najvećim korisnicima jedinstvenog tržišta Unije i eurozone. Sada je, prema najnovijim analizama, njemački tradicionalni način razmišljanja postao veoma neprikladan za nove vanjskopolitičke izazove s obzirom da je Unija prevažna za Njemačku. Ključ za izgradnju potpore otvorenoj i proeuropskoj Njemačkoj leži u tome kako u novim okolnostima prepoznati nacionalne interese. Političari koji će pobijediti na predstojećim izborima morat će na drugi bolji način objasniti građanima kako Berlin koristi EU s ciljem da bi povećao svoj utjecaj i bogatstvo, prosperitet i sigurnost. Prema rezultatima ovog istraživanja, Njemačka bi se mogla naći na rubu nacionalističkog zaokreta.
Ako EU ne može postići očekivani napredak dovoljno brzo bez promjena temeljnih ugovora, za što trenutačno nema potrebne većine, možda će Njemačka morati krenuti naprijed sa skupinom svojih najbližih i najodanijih partnera? U takvoj situaciji, Njemačka zahtijeva učinkovitiju europsku vanjsku politiku uvođenjem glasovanja kvalificiranom većinom. No, kako to postići kada se u donošenju krucijalnih odluka koristi veto? Sve to utječe veoma negativno na efikasnost europskih institucija i očekivanja građana koji s pravom traže da Unija bude vjerodostojna i kvalitetna u rješavanju njihovih životnih problema. Sada mnogi Nijemci strahuju da bi države članice EU-a mogle zlorabiti svoj udio u Fondu kako bi riješile svoje dugotrajne deficite koji nemaju nikakve veze s pandemijom. Fond bi trebao pokazati građanima da je to dobra investicija u njihovu budućnost, a ne subvencija za pokrivanje grešaka i promašenih odluka iz prošlosti. Berlin se trenutačno nalazi u velikoj dilemi, s obzirom na to da političke mjere koje bi mogle smanjiti euroskepticizam i ojačati povjerenje građana prema Uniji u južnom dijelu EU-a (primjerice kako postupiti s javnim dugom), istovremeno potiču skepticizam na sjeveru Unije, uključujući Njemačku, koja iskreno želi izbjeći kolaps Unije.
Piše Drago Kraljević
Slabi povjerenje građana u institucije Bruxellesa
Drago Kraljević
20. lipanj 2021 08:33
Foto Reuters
Političke mjere koje bi mogle smanjiti euroskepticizam i ojačati povjerenje građana prema Uniji u južnom dijelu EU-a (primjerice kako postupiti s javnim dugom), istovremeno potiču skepticizam na sjeveru Unije, uključujući Njemačku, koja iskreno želi izbjeći kolaps Unije
Nakon prevladavanja financijske krize 2008. godine i izbjegličke krize 2015. godine, potom Brexita 2020. i proglašenja pandemije 2020. godine, Europska unija je ponovo dobila priliku da na djelu pokaže svoju snagu i vjerodostojnost. Mnogi građani upravo su u Uniji vidjeli ključni čimbenik pružanja snažne podrške oporavku od pandemije COVID-19.
Prema rezultatima istraživanja koje je Vijeće za vanjske odnose (ECFR) provelo 6. lipnja ove godine u 12 država (Francuska, Njemačka, Austrija, Danska, Mađarska, Italija, Poljska, Portugal, Španjolska, Švedska, Nizozemska i Bugarska), većina u Francuskoj (62 posto), Njemačkoj (55 posto), Italiji (57 posto), Španjolskoj (52 posto) i Austriji (51 posto), smatra da se »europski projekt urušava«. Neefikasna i povremeno konfuzna politika EU-a u upravljanju posljedicama pandemije, ozbiljno je dovela u pitanje povjerenje građana u Bruxelles. Istraživanje ECFR-a, također pokazuje duboko razočaranje građana u nacionalne političke sustave. Primjerice u Francuskoj, dvije trećine ispitanika (66 posto), vjeruje da je nacionalni politički sustav »u rasulu«. U Italiji tako misli 80 posto, u Španjolskoj 80 posto, Bugarskoj 63 posto, Portugalu 55 posto, Poljskoj 60 posto i Mađarskoj 54 posto ispitanika. Međutim, ovo istraživanje je pokazalo i drugu stranu medalje. Postoji još uvijek relativno pozitivan osjećaj kod mnogih građana prema članstvu u EU-u. U jedanaest od 12 država članica obuhvaćenih ovim istraživanjem, većina je uvjerena da je članstvo u EU-u za njihovu zemlju »dobar izbor«. Izuzetak je Francuska, gdje prevladava odgovor »članstvo za nas nije ni dobra, ni loša stvar«. U osam od 12 intervjuiranih država, građani vide Uniju kao veliku pomoć koja pomaže njihovoj zemlji u oporavku od koronakrize. Iako je podrška bila najizraženija u državama članicama korisnicama, poput Bugarske, Mađarske i Poljske, nju nalazimo i u zemljama koje su dale svoj značajan doprinos kao što su Danska, Švedska, Portugal, Španjolska i Italija. U javnome mnijenju još uvijek postoji želja da EU-27 treba više surađivati na međunarodnim pitanjima, uključujući COVID-19. U svakoj intervjuiranoj državi, većina je izjavila da bi nakon pandemije željela vidjeti da EU poduzima zajedničke mjere protiv globalnih prijetnji i izazova. Tako razmišljaju u Portugalu (91 posto), Španjolskoj (80 posto), Italiji (77 posto) i Poljskoj (68 posto), a nešto manje u Švedskoj (51 posto).
No, ove rezultate istraživanja dobro je usporediti s još jednim istraživanjem ECFR-a od 9. lipnja ove godine u Njemačkoj. U njemu se između ostalog navodi: »Dugo godina su berlinske političke elite smatrale zdravo za gotovo da njemačka javnost podržava EU«. Međutim, kako je istaknuto, »postoje i znakovi upozorenja da bi se u najmnogoljudnijoj državi EU-a, na kraju mogao dogoditi nacionalistički zaokret ukoliko politička klasa ne pronađe novi način komunikacije s građanima o europskoj politici.« Rezultati ECFR-a naprosto iznenađuju, jer su u 2019. i 2020. godini, njemački građani imali puno više povjerenja u politički sustav EU-a. Prema dobivenim rezultatima, proizlazi da su loši učinci Europske komisije nad kontrolom distribucije cjepiva bitno promijenili stavove Nijemaca. Danas čak 55 posto Nijemaca misli da je »politički sustav EU-a krahirao«. Stručnjaci i dalje tvrde da još uvijek nema opasnosti da Njemačka napusti EU ili da neka od euroskeptičnih stranaka u toj zemlji osvoji vlast na ovogodišnjim parlamentarnim izborima. Ipak, mora se priznati, problem je veoma ozbiljan jer je u međuvremenu došlo do ozbiljnog pada povjerenja njemačkih građana u Uniju. Pad povjerenja u institucije EU-a usko je povezan i s ozbiljnim kašnjenjem reformi Unije, gdje veoma bitnu ulogu ima Njemačka. Orijentacija njemačke politike prema statusu quo, sada postaje neodrživa u europskoj politici. Za razliku od mnogih europskih zemalja, Njemačka je relativno dobro prošla u protekloj gospodarskoj krizi. Bila je pošteđena političkih i ekonomskih problema s kojima su se morale suočiti mnoge druge članice Unije. U njoj je gospodarstvo cvjetalo, nezaposlenost je bila na najnižoj razini, a proračun je bio uravnotežen. Nije došlo do duboke erozije sustava političkih stranaka, kao što se to primjerice dogodilo u Francuskoj ili Italiji. To su bili glavni razlozi zašto su Nijemci premalo motivirani da se založe za radikalne promjene Unije. Oni su istovremeno bili među najvećim korisnicima jedinstvenog tržišta Unije i eurozone. Sada je, prema najnovijim analizama, njemački tradicionalni način razmišljanja postao veoma neprikladan za nove vanjskopolitičke izazove s obzirom da je Unija prevažna za Njemačku. Ključ za izgradnju potpore otvorenoj i proeuropskoj Njemačkoj leži u tome kako u novim okolnostima prepoznati nacionalne interese. Političari koji će pobijediti na predstojećim izborima morat će na drugi bolji način objasniti građanima kako Berlin koristi EU s ciljem da bi povećao svoj utjecaj i bogatstvo, prosperitet i sigurnost. Prema rezultatima ovog istraživanja, Njemačka bi se mogla naći na rubu nacionalističkog zaokreta.
Ako EU ne može postići očekivani napredak dovoljno brzo bez promjena temeljnih ugovora, za što trenutačno nema potrebne većine, možda će Njemačka morati krenuti naprijed sa skupinom svojih najbližih i najodanijih partnera? U takvoj situaciji, Njemačka zahtijeva učinkovitiju europsku vanjsku politiku uvođenjem glasovanja kvalificiranom većinom. No, kako to postići kada se u donošenju krucijalnih odluka koristi veto? Sve to utječe veoma negativno na efikasnost europskih institucija i očekivanja građana koji s pravom traže da Unija bude vjerodostojna i kvalitetna u rješavanju njihovih životnih problema. Sada mnogi Nijemci strahuju da bi države članice EU-a mogle zlorabiti svoj udio u Fondu kako bi riješile svoje dugotrajne deficite koji nemaju nikakve veze s pandemijom. Fond bi trebao pokazati građanima da je to dobra investicija u njihovu budućnost, a ne subvencija za pokrivanje grešaka i promašenih odluka iz prošlosti. Berlin se trenutačno nalazi u velikoj dilemi, s obzirom na to da političke mjere koje bi mogle smanjiti euroskepticizam i ojačati povjerenje građana prema Uniji u južnom dijelu EU-a (primjerice kako postupiti s javnim dugom), istovremeno potiču skepticizam na sjeveru Unije, uključujući Njemačku, koja iskreno želi izbjeći kolaps Unije.