Piše Drago Kraljević

Slabi povjerenje građana u institucije Bruxellesa

Drago Kraljević

Foto Reuters

Foto Reuters

Političke mjere koje bi mogle smanjiti euroskepticizam i ojačati povjerenje građana prema Uniji u južnom dijelu EU-a (primjerice kako postupiti s javnim dugom), istovremeno potiču skepticizam na sjeveru Unije, uključujući Njemačku, koja iskreno želi izbjeći kolaps Unije

placeholder


​Nakon prevladavanja financijske krize 2008. godine i izbjegličke krize 2015. godine, potom Brexita 2020. i proglašenja pandemije 2020. godine, Europska unija je ponovo dobila priliku da na djelu pokaže svoju snagu i vjerodostojnost. Mnogi građani upravo su u Uniji vidjeli ključni čimbenik pružanja snažne podrške oporavku od pandemije COVID-19.


​Prema rezultatima istraživanja koje je Vijeće za vanjske odnose (ECFR) provelo 6. lipnja ove godine u 12 država (Francuska, Njemačka, Austrija, Danska, Mađarska, Italija, Poljska, Portugal, Španjolska, Švedska, Nizozemska i Bugarska), većina u Francuskoj (62 posto), Njemačkoj (55 posto), Italiji (57 posto), Španjolskoj (52 posto) i Austriji (51 posto), smatra da se »europski projekt urušava«. Neefikasna i povremeno konfuzna politika EU-a u upravljanju posljedicama pandemije, ozbiljno je dovela u pitanje povjerenje građana u Bruxelles. Istraživanje ECFR-a, također pokazuje duboko razočaranje građana u nacionalne političke sustave. Primjerice u Francuskoj, dvije trećine ispitanika (66 posto), vjeruje da je nacionalni politički sustav »u rasulu«. U Italiji tako misli 80 posto, u Španjolskoj 80 posto, Bugarskoj 63 posto, Portugalu 55 posto, Poljskoj 60 posto i Mađarskoj 54 posto ispitanika. Međutim, ovo istraživanje je pokazalo i drugu stranu medalje. Postoji još uvijek relativno pozitivan osjećaj kod mnogih građana prema članstvu u EU-u. U jedanaest od 12 država članica obuhvaćenih ovim istraživanjem, većina je uvjerena da je članstvo u EU-u za njihovu zemlju »dobar izbor«. Izuzetak je Francuska, gdje prevladava odgovor »članstvo za nas nije ni dobra, ni loša stvar«. U osam od 12 intervjuiranih država, građani vide Uniju kao veliku pomoć koja pomaže njihovoj zemlji u oporavku od koronakrize. Iako je podrška bila najizraženija u državama članicama korisnicama, poput Bugarske, Mađarske i Poljske, nju nalazimo i u zemljama koje su dale svoj značajan doprinos kao što su Danska, Švedska, Portugal, Španjolska i Italija. U javnome mnijenju još uvijek postoji želja da EU-27 treba više surađivati na međunarodnim pitanjima, uključujući COVID-19. U svakoj intervjuiranoj državi, većina je izjavila da bi nakon pandemije željela vidjeti da EU poduzima zajedničke mjere protiv globalnih prijetnji i izazova. Tako razmišljaju u Portugalu (91 posto), Španjolskoj (80 posto), Italiji (77 posto) i Poljskoj (68 posto), a nešto manje u Švedskoj (51 posto).


​No, ove rezultate istraživanja dobro je usporediti s još jednim istraživanjem ECFR-a od 9. lipnja ove godine u Njemačkoj. U njemu se između ostalog navodi: »Dugo godina su berlinske političke elite smatrale zdravo za gotovo da njemačka javnost podržava EU«. Međutim, kako je istaknuto, »postoje i znakovi upozorenja da bi se u najmnogoljudnijoj državi EU-a, na kraju mogao dogoditi nacionalistički zaokret ukoliko politička klasa ne pronađe novi način komunikacije s građanima o europskoj politici.« Rezultati ECFR-a naprosto iznenađuju, jer su u 2019. i 2020. godini, njemački građani imali puno više povjerenja u politički sustav EU-a. Prema dobivenim rezultatima, proizlazi da su loši učinci Europske komisije nad kontrolom distribucije cjepiva bitno promijenili stavove Nijemaca. Danas čak 55 posto Nijemaca misli da je »politički sustav EU-a krahirao«. Stručnjaci i dalje tvrde da još uvijek nema opasnosti da Njemačka napusti EU ili da neka od euroskeptičnih stranaka u toj zemlji osvoji vlast na ovogodišnjim parlamentarnim izborima. Ipak, mora se priznati, problem je veoma ozbiljan jer je u međuvremenu došlo do ozbiljnog pada povjerenja njemačkih građana u Uniju. Pad povjerenja u institucije EU-a usko je povezan i s ozbiljnim kašnjenjem reformi Unije, gdje veoma bitnu ulogu ima Njemačka. Orijentacija njemačke politike prema statusu quo, sada postaje neodrživa u europskoj politici. Za razliku od mnogih europskih zemalja, Njemačka je relativno dobro prošla u protekloj gospodarskoj krizi. Bila je pošteđena političkih i ekonomskih problema s kojima su se morale suočiti mnoge druge članice Unije. U njoj je gospodarstvo cvjetalo, nezaposlenost je bila na najnižoj razini, a proračun je bio uravnotežen. Nije došlo do duboke erozije sustava političkih stranaka, kao što se to primjerice dogodilo u Francuskoj ili Italiji. To su bili glavni razlozi zašto su Nijemci premalo motivirani da se založe za radikalne promjene Unije. Oni su istovremeno bili među najvećim korisnicima jedinstvenog tržišta Unije i eurozone. Sada je, prema najnovijim analizama, njemački tradicionalni način razmišljanja postao veoma neprikladan za nove vanjskopolitičke izazove s obzirom da je Unija prevažna za Njemačku. Ključ za izgradnju potpore otvorenoj i proeuropskoj Njemačkoj leži u tome kako u novim okolnostima prepoznati nacionalne interese. Političari koji će pobijediti na predstojećim izborima morat će na drugi bolji način objasniti građanima kako Berlin koristi EU s ciljem da bi povećao svoj utjecaj i bogatstvo, prosperitet i sigurnost. Prema rezultatima ovog istraživanja, Njemačka bi se mogla naći na rubu nacionalističkog zaokreta.




​Ako EU ne može postići očekivani napredak dovoljno brzo bez promjena temeljnih ugovora, za što trenutačno nema potrebne većine, možda će Njemačka morati krenuti naprijed sa skupinom svojih najbližih i najodanijih partnera? U takvoj situaciji, Njemačka zahtijeva učinkovitiju europsku vanjsku politiku uvođenjem glasovanja kvalificiranom većinom. No, kako to postići kada se u donošenju krucijalnih odluka koristi veto? Sve to utječe veoma negativno na efikasnost europskih institucija i očekivanja građana koji s pravom traže da Unija bude vjerodostojna i kvalitetna u rješavanju njihovih životnih problema. Sada mnogi Nijemci strahuju da bi države članice EU-a mogle zlorabiti svoj udio u Fondu kako bi riješile svoje dugotrajne deficite koji nemaju nikakve veze s pandemijom. Fond bi trebao pokazati građanima da je to dobra investicija u njihovu budućnost, a ne subvencija za pokrivanje grešaka i promašenih odluka iz prošlosti. Berlin se trenutačno nalazi u velikoj dilemi, s obzirom na to da političke mjere koje bi mogle smanjiti euroskepticizam i ojačati povjerenje građana prema Uniji u južnom dijelu EU-a (primjerice kako postupiti s javnim dugom), istovremeno potiču skepticizam na sjeveru Unije, uključujući Njemačku, koja iskreno želi izbjeći kolaps Unije.