Koncem prošle godine svi smo se u Hrvatskoj ugodno iznenadili kad je broj blokiranih, koji se vječito drži na razini od 200 tisuća, odjednom skliznuo na 199 tisuća, prvi put u 15 godina. Blagi pad broja blokiranih nastavio se kroz cijelu godinu, da bi prema najnovijim podacima Financijske agencije opet probio plafon od 200 tisuća. Kao što se nagađao razlog zašto nam je broj ovršenih konačno počeo padati krajem prošle godine, tako se ni ovaj put ne zna razlog zašto broj ovršenih opet raste, jer se u Hrvatskoj nikad nije provelo znanstveno istraživanje o tome zašto nam se broj blokiranih stalno drži na istoj razini, zašto odblokirani ponovno dolaze pod ovrhu i zašto uopće imamo ovolik broj građana s blokiranim računima.

Ekonomski analitičar Damir Novotny još je davno primijetio da je ovršnim zakonom država svjesno iz ekonomije isključila 200 tisuća radno sposobnih. Koji su sreću potražili u Njemačkoj i Irskoj. U stvari, broj blokiranih bio bi daleko veći od ionako prevelikih 200 tisuća da 450 tisuća Hrvata nije pobjeglo u inozemstvo, velik dio njih upravo zbog hrvatskog ovršnog modela koji se slobodno može smatrati jednim od rigoroznijih na svijetu.

Već se pisalo o tome da je hrvatski ovršni model izrazito neprijateljski nastrojen prema dužnicima, a jako pogoduje vjerovnicima. U pravosuđu je čovjek nedužan dok mu se ne dokaže krivnja, a hrvatski ovršni model je pilu okrenuo napako pa ste odmah u startu krivi što ste dužni, nemate nikakvu mogućnost da se opravdate i svatko vam ima pravo sjesti na račun, a država, tj. Fina, se neće ni udostojiti da vas barem SMS porukom obavijesti da ste blokirani. Onda se još na sve to nakaleme javni bilježnici i odvjetnički uredi sa svojim naknadama pa dug od nekadašnjih 200 kuna eksplodira na 300 eura. A kao šlag na tortu dolaze agencije za naplatu potraživanja koje su, mora se priznati, konačno prestale traumatizirati djecu ovršenih roditelja zivkajući ih na mobitele i pitajući ih kad će im tata i mama platiti dug.

Zlobnici bi rekli da je to moguće samo u Hrvatskoj. S obzirom na to da se kod ovršenih vrti velika lova, a ponajprije zbog naknada odvjetnicima i zateznih kamata, u Hrvatskoj se jedno vrijeme govorilo o industriji duga, a udruga blokiranih otišla je korak dalje pa sve koji zarađuju u lancu ovrhe – Finu, odvjetnike, utjerivače dugova i Ministarstvo pravosuđa koje ne želi promijeniti zakon u korist dužnika, nazvali ovršnom mafijom.

Fina je prije nekoliko godina čak od njemačkih banaka tražila da im dostave račune hrvatskih građana na privremenom radu u toj zemlji koji su u Hrvatskoj pod ovrhom, no dobila je »pedalu«. Jer je u Njemačkoj, za razliku od Hrvatske, plaća svetinja u koju ne smije nitko zadirati, pa ni država.

Naša zemlja je prvak u Europskoj uniji po mnogočemu, a posebno u prepisivanju europskih direktiva i već postojećih dobrih zakonskih rješenja. Zanimljivo, po pitanju dobrih i kvalitetnih ovršnih modela naša se Vlada pravi da ne vidi da svega 15 minuta vožnje od Zagreba imamo doslovce najbolji ovršni zakon na svijetu – onaj slovenski i smatra se najboljim u Europskoj uniji. Slovenski ovršni model je toliko dobar i kvalitetan, a na sve to i daleko humaniji prema dužnicima od ovog našeg hrvatskog, zbog čega su mu Europska komisija i Vijeće Europe 2010. dodijelili nagradu Velika kristalna vaga pravde za inovativne prakse u organizaciji suda, a koje su »lako primjenjive u državama članicama«, kako se uz ostalo navodi u objašnjenju nagrade.

Za razliku od hrvatskog ovršnog zakona, hvaljeni slovenski model, koji treba samo prepisati jer je lako primjenjiv i na nas, uključuje suca, i to na način da pred suca izlaze i vjerovnik i dužnik koji tada ima priliku državi objasniti razloge zašto je prestao plaćati obveze – gubitak posla, bolest i slično, nakon čega sudac prihvaća razloge i uglavnom presuđuje u korist dužnika, a vjerovnik je dužniku dužan ponuditi otplatu duga na rate bez blokade tekućeg računa. Hrvatski ovršni zakon ne predviđa nikakvog suca, a kamoli da bi dužniku dao mogućnost da objasni razloge zašto je došao pod ovrhu.