Dogodilo se 1. srpnja: Hrvatski ulazak u EU kao rođendanska čestitka Jadranki Kosor

Simbolika datuma

Siniša Pavić

Ilustracija

Ilustracija

Dok Karamarko bude snivao prijevremene izbore, a Jadranka Kosor slavila rođendan, pjevačko društvo Lipa iz Osijeka s kolegama iz mađarskog zbora Mecsek pjevat će u čast hrvatskog stupanja u EU 



U noći s 30. lipnja na 1. srpnja, točno u ponoć, članovi Hrvatskog pjevačkog društva Lipa iz Osijeka zapjevat će s članovima prijateljskog Mješovitog pjevačkog zbora Mecsek iz Pečuha, i to na hrvatsko-mađarskoj granici! Pjevat će, dakako, u čast hrvatskog stupanja u Europsku uniju ne vodeći pritom računa ni što je bilo prije, ni što će biti poslije.


 O onom poslije razmišlja zato Tomislav Karamarko, taj poslovično natmureni šef oporbe koji danima izjavljuje kako će baš nakon 1. srpnja tražiti prijevremene izbore. Vinari se plaše što će biti s prošekom i teranom nakon 1. srpnja, turistički djelatnici strepe od pada dolaska gostiju iz Rusije, a narod će šetati istim nekim ulicama ali, jamačno, ponesen novim nekim ozračjem. Uglavnom, povijest se spominjati manje, više neće. Makar, zanimljiv je taj 1. srpnja. 


 Čestitka Jadranki


A svaki pokušaj nizanja velebnosti što su se dogodile na »današnji dan« valja ipak i prije svega početi rođendanskom čestitkom, pa kom’ mrsko a kom’drago! Red je, naime, čestitati, što rođendan što ulazak u EU, onoj koja se također za našu žutu zvjezdicu na plavoj zastavi zdušno borila. Prvoga srpnja 1953. rođena je Jadranka Kosor i da je samo elegancije kojom je rješavala hrvatsko-slovenske nesporazume ruku pod ruku s jednako elegantnim kolegom Borisom Pahorom, valja joj čestitati. Jest, doduše, dok Pahor i dalje brodi političkim vodama, naša bivša premijerka sve više samo po njima pluta, no ona zato s pravom može reći da joj je 1. srpnja poseban datum, dan kao stvoren da se čovjek svečanim nekim brošem zakiti, ako je već predsjednik ne odlikuje za zasluge utkane u Hrvatsku kao članicu ugledna društva. 


  Građanski rat




No, nije sve što povijest pamti, a dogodilo se 1. srpnja, samo puka radost. Na taj je datum, primjerice, pokraj američkoga gradića Gettysburga u Pennsylvaniji, 1863. godine započela najkrvavija bitka Američkoga građanskog rata. Nakon više od dvije godine krvavog sukoba južnjačka vojska generala Roberta E. Leeja u lipnju 1863. prešla je rijeku Potomac i krenula u napad na Sjever s oko 80 tisuća vojnika. Sjevernjački general Hooker znao je za južnjačke planove te im je, s vojskom od oko 110 tisuća vojnika, krenuo ususret s namjerom da zaštiti Washington i Baltimore. Tijekom manevriranja oko gradića Gettysburga došlo je do prvog susreta sjevernjačke konjičke prethodnice s 3. pješačkim korpusom južnjačke vojske nakon čega su obje strane krenule zauzeti položaje kraj Gettysburga.


Sjevernjaci su, znajući da ne smiju dopustiti neprijatelju da zauzme strateška uzvišenja oko gradića, postavili svoju obranu i spremno dočekali prve južnjačke postrojbe omevši im strateške planove čime je završio prvi dan bitke. A kad se bitka završila, brojke su bile zastrašujuće: južnjaci su izgubili 3.908 vojnika, 18.735 bilo ih je ranjeno, a 5.425 zarobljeno dok je sjever izgubio 3.155 vojnika, 14.529 ih je bilo ranjeno, a 5.365 zarobljeno.  

 Kratki i dugi


Prvi srpnja 1908. godine ostao je upamćen i kao datum kada je SOS usvojen kao međunarodni signal za pomoć. Riječ je o kombinaciji kratkih i dugih Morseovih signala u obliku (· · · — — — · · ·) tj. 3 kratka-3 duga-3 kratka. Ti simboli u Morseovom kodu predstavljaju slova SOS. Sama riječ SOS nije, međutim, kratica, ma koliko nas uvjeravali da to znači »Save Our Ship« (spasite naš brod) ili »Save Our Souls« (spasite naše duše), ili »Send Out Succour« (pošaljite pomoć). Kombinacija SOS odabrana je samo zbog jednostavnog načina slanja signala. Da, pak, i priča sa SOS signalom ima itekakve veze s Hrvatskom, vrijedi kazati kako je prvi brod koji je u opasnosti poslao SOS signal bila Slavonia, u vlasništvu kompanije Cunard, 10. lipnja 1909. godine. 


  Samo, ako je te 1908. uzbuđenje zbog SOS signala i bilo poveliko, jamačno nije bilo ni sjena uzbuđenju s kojim su horde mladosti dočekale puštanje na tržište prvog svjetskog walkmana 1. srpnja 1979. godine! Čast je pripala multinacionalnom korporacijskom konglomeratu Sony, a današnja mladež koja se rađa s mikroslušalicama na ušima i gadgetima u krilu, nikad neće znati kako je to kad iz ere velikih stereo kasetofona što su ih samo najhrabriji naokolo vukljali na ramenu, uđete u doba od walkmana. Veličina je bila itekako važna. Jer, bio je mali i zgodan za nošenje, idealan da ubacite u njega kasetu s omiljenim bendom i otfikarite sve oko sebe. Kažu kako se ideja za izradu walkmana razvila praktički u avionu, kada je tadašnji počasni predsjednik Sonyja zaključio da je mali TC-D5 stereo kasetofon pretežak za nošenje na službenim putovima. Walkman, je ime dobio zahvaljujući činjenici da je Toshiba već koristila ime Walky za svoju stereo liniju, u protivnome bi Walkman danas vjerojatno zvali Walky. Walkman je na na tržište lansiran po cijena od 33 tisuće japanskih jena i to u godini kada je Sony slavio 33. godinu postojanja. Deset godina nakon lansiranja prvog modela, ukupni broj proizvedenih Walkman uređaja je prešao 50 milijuna, 1992. godine dosegao je brojku od 100 milijuna, a 1995. ukupna proizvodnja Walkman uređaja dosegla je 150 milijuna. Do danas je proizvedeno preko 300 različitih modela. Sonyjev Walkman je početak svega. I ako smo gramofone vratili na police, možda je vrijeme da na remen od hlača vratimo i walkman. 


 Prvi Tour de France


Nemaju, dakako, samo ljubitelji gadgeta zašto pamtiti 1. srpnja. Ljubitelji sporta mogli bi voljeti datum kada se održala prva Tour de France utrka. Bilo je to 1. srpnja 1903. godine, trka je započela iz mjesta Non Gerona, a u pravcu Liona, gdje je trebao biti cilj prve etape. Na startu se pojavilo 60 natjecatelja, nagradni fond utrke iznosio 20.000 franaka, a svaki natjecatelj dobivao je po 5 franaka na svaki dan vožnje. 


  Dana 1. srpnja 1967. godine u Birminghamu u Alabami rodio se Carl Lewis, deveterostruki Olimpijski pobjednik, čovjek proglašen najvećim atletičarem 20. stoljeća i olimpijcem stoljeća, rušitelj i postavljač brojnih rekorda, po mišljenju mnogih najveći sportaš svih vremena. Hrvatska, pak, može biti ponosna na Branka Zorka, bivšeg atletičara, peterostrukog sudionika Olimpijskih igara i prvog našeg sportaša koji je osvojio međunarodnu medalju za Hrvatsku, nositelja hrvatskih rekorda u utrkama na 1.500, 2.000, 3.000 metara te jednu milju. Rođen je 1. srpnja 1967. godine u Hodošanu. 


  A da ne bi ljubitelji nogometa ostali prikraćeni, recimo samo kako je 1. srpnja 1976. rođen Ruud van Nistelrooy, jednostavno golgeter. 


  Filmski svijet spomenut će se američkog redatelja francuskog podrijetla Williama Wylera, čovjeka poznata i po tome što je zahtijevao desetke ponovnih snimanja za svaki kadar u svojim filmovima i potpunu kontrolu nad pričom, lokacijama i ekipom svake produkcije. No, valjda je i zbog toga recimo snimio »Ben Hura« pa osvojio 11 Oscara! 


  I žene i muškarci mogli bi suzu pustiti za Marlonom Brandom koji je baš 1. srpnja preminuo, glumcem kakvih više Hollywood ne proizvodi. No, što fali ideji da se 1. srpnja ove godine pozdravi i tako da nam na malim ekranima puste špicu »Spasilačke službe« onu u kojoj i Pamela Anderson trčakara plažom u crvenom jednodjelnom kostimu. Jer, i ona je rođena 1. srpnja i vazda će ostati u kolektivnoj nam memoriji. 


 Otišao Sanader


Ima toga još koliko vam drago, jer da svaki dan u godini svojih čuda nema, ni TV kalendara ne bi bilo. Vratimo se mi radije sebi prije nego i ovogodišnji 1. srpnja uđe u povijest. Možemo se vratiti do činjenice da 1. srpnja rođendan slavi i Tatjana Matejaš Cameron Tajči, ona koja je pjevala »Hajde da ludujemo ove noće« kao da je znala što će se dogoditi 1. srpnja 2013. godine. A možemo se prisjetiti i dana kada je 1. srpnja 1991. Stjepan Mesić postao predsjednik Predsjedništva SFRJ posljednji u njenoj povijesti. Mesić je na tu funkciju došao s mjesta premijera, i u ono malo mjeseci odradio junački posao. Samo, ipak je jedan drugi premijer od 1. srpnja učinio dan za pamćenje, za performans, za spektakl. 


  Njegovo ime je Ivo Sanader. Onaj koji se sada u sudnici naganja i s osobnim mesarom tko je kome nosio milijune u kartonskoj kutiji, tog je 1. srpnja 2009. godine došao pred novinare pa kazao – moja je dionica završila! Jedna rečenica i ode! Ode i ostavi sve u nasljedstvo Jadranki Kosor koja je, evo nema dan, isključena iz HDZ-a. Povijest se tako ipak na neki način ponavlja i biva učiteljicom života. Zato je vrijedno ex premijerki čestitati, jer dok zborovi budu pjevali, Karamarko snivao prijevremene izbore, vinari nazdravljali prošekom, malo će biti onih što imaju privilegij uz ulazak naš u EU slaviti i vlastiti rođendan. Nema tog stranačkog suda časti koji taj gušt može ubiti! A kad bi još slavila rođendan u društvu Pamele Anderson, Tatjana Matejaš Cameron Tajči i Olivera Mlakara, imalo bi se uistinu zbog čega biti na nju ljubomoran!


___________________________________________


Rođena Lady Di 


   Štovatelji britanske krune 1. srpnja jamačno će se prisjetiti i princeze srca, Lady Di, Diana Spencer, prve supruge princa Charlesa koja je također rođena 1. srpnja. Ljubitelji znanosti podsjetit će nas kako je 1934. napravljena prva rendgenska snimka cijelog tijela. 

 Raspao se Varšavski pakt 


   Povjesničari bi nas mogli, pomalo zlurado na dan kad Hrvatska ulazi u jedan savez podsjetit na raspad jednog drugog saveza, Varšavskog pakta. Države istočnog bloka organizirale su ovaj vojni savez kao odgovor na stvaranje Sjevernoatlantskog pakta na Zapadu godine 1949. Varšavski ugovor je sastavio Nikita Hruščov godine 1955. Potpisan je u Varšavi 14. svibnja 1955. Sve komunističke države Europe su bile potpisnice, osim SFRJ. Albanija je u Paktu prestala sudjelovati godine 1961. zbog sovjetsko-kineskog raskola, tokom koga je staljinistički režim Envera Hoxhe podržao Kinu. Iz Pakta je formalno izašla 1968. A onda je u prosincu 1988. sovjetski vođa Mihail Gorbačov objavio kako su države-članice slobodne napustiti Pakt, ukoliko to žele. Pada Berlinski zid, ujedinjuje se Njemačka, a u siječnju 1991. Čehoslovačka, Poljska i Mađarska objavili su da će Pakt napustiti 1. srpnja 1991. godine, da bi isto u veljači objavila i Bugarska. Pakt je 1. srpnja i formalno prestao postojati. 

 Maje su samo molile 


   O simbolici 1. srpnja pisalo se već i nema sumnje pisat će se još kako nam se dan sveopćeg veselja bude približavao. U tjedniku Novosti o tome je pisao nedavno Igor Ognjenović, među ostalim i ovo: »S druge strane, ako pogledamo majanski kalendar, vidjet ćemo da je u njemu taj dan nazvan imenom Eb i prikazan simbolom koji istovremeno predstavlja smrt i vodu. Ta simbolika najčešće se povezivala uz opasne kiše koje su donosile velike štete. Pripadnici ovog drevnog naroda na ovaj dan ne bi poduzimali nikakve važnije aktivnosti, nego bi se posvećivali molitvi i tražili savjete od onih koji su imali više iskustva. U prirodi svega što počinje ovog dana je da veći dio koristi ide drugima, a ne onima koji su inicirali aktivnosti. To je dan žrtvovanja za druge i pravljenja kompromisa. On sa sobom donosi puno rada i teško podnošenje kritika.«

više vijesti