Politika na trapezu

Severina kao simbol jedne borbe

Tihana Tomičić

Severina Vučković / Snimio Davor KOVAĆEVIĆ

Severina Vučković / Snimio Davor KOVAĆEVIĆ

Prave majke, koje nisu lutke, za svoju će djecu sve podnijeti i svaku bitku dobiti

placeholder


Prije samo nekoliko dana Vlada je donijela izmjene Kaznenog zakona kojima je znatno pooštrila mjere prema svim vrstama obiteljskih nasilnika.


Femicid se sada tretira kao zasebno kazneno djelo, s također povećanim kaznama. Bit je ovih političkih odluka da su one donesene u suradnji s nepolitičkim i nestranačkim udrugama koje se bave problemima žrtava nasilja, odnosno obiteljskim nasiljem i radom socijalnog sustava u tom segmentu. Nakon niza incidenata te su se udruge zadnjih godina snažno povezale i izvršile pritisak na Vladu da se nasilnici kazne, a da se uloga žene, majke, u obitelji zaštiti. Ova Vlada objeručke je pristala na to. Svi su svjesni, naime, da zakoni mogu biti i najbolji na svijetu, ali ako je praksa loša, ništa od toga. Zato Vrhovni sud ima sada zadatak da kontrolira da sudska praksa u tom smislu bude ujednačena.


No, evo, baš je Vrhovni sud donio jednu odluku koja je, ako ne paragrafski, onda etički sporna. Naime, Severina zbog »proceduralnih razloga« ponovno ostaje bez svog sina, koji će živjeti u drugoj državi, u obitelji u kojoj nije svakodnevno, kod drugog roditelja koji možda nije niti htio da mu malodobno dijete opet bude povjereno na brigu. Koliko god to patetično zvučalo, nema majke kojoj se od ove priče nije stisnulo srce i koja ne suosjeća sa Severinom. Svaka bi se za svoje dijete borila kao ona, koja kaže: »On je moja kap na dlanu, a ja ću se boriti do zadnje kapi krvi za nju.«




Jučer je Vrhovni sud objavio i obrazloženje odluke kojom je ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu i skrbništvo nad Severinim sinom vratio njegovu ocu Milanu Popoviću. Odluka je donesena jer tijekom suđenja na Županijskom sudu vještaci nisu svoj nalaz i mišljenje usmeno obrazložili na sudskoj raspravi, što su prema Zakonu o parničnom postupku morali učiniti. Naime, nijedan od dva vještaka nije se pojavio na ročištu, opravdavši to zdravstvenim razlozima te je Vrhovni sud zaključio da je drugostupanjski sud selektivno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka. Iako je zahtjev za reviziju Vrhovnom sudu podnio Popović, Severinini su odvjetnici napomenuli da se navedeno pravno shvaćanje ne može primijeniti na ovu situaciju jer je samo Severina imala primjedbe na pismeni nalaz i mišljenje vještaka, a Popović primjedbi nije imao. Ipak, taj prigovor suci nisu uvažili.


Tako je otac Popović, koji primjedbe na proceduru oko iskaza vještaka nije niti imao, sada zbog »proceduralnih razloga« ponovno postao aktivni otac. Dijete koje živi s majkom Severinom u Zagrebu, mora otići u drugu državu, drugu školu, drugu obitelj – zbog proceduralnih razloga. Zdravorazumskih razloga nema. Vjerojatno je i sam Popović sad na čudu, jer upravo sa svojom 23 godine mlađom partnericom čeka njihovo četvrto dijete u Beogradu, a novoj bebi sad će se pridružiti i njegov najstariji sin iz braka sa Severinom. Koji dolazi – zbog proceduralnih razloga.


Dok suci u Hrvatskoj u bijelom štrajku ne rade, čekajući veće plaće, ovu su odluku ipak donijeli. Jer se vještaci nisu pojavili na ročištu. Uzalud Vlada donosi svoje zakone, uzalud udruge vrište o manjkavostima pravnog i socijalnog sustava. Sve pada u praksi.


Ali, nemojmo se lagati oko još jednoga – Severina je, sa svojom borbom za sina, već godinama žrtva hrvatskog pravnog i socijalnog sustava. Ona je pravi celebrity, jedna od rijetkih pravih zvijezda u Hrvatskoj. I kao takva – idealna je meta za svakog primitivca u ovoj zemlji. Samohrana majka, ali neovisna i slobodna – hajde da se iživljavamo na njoj. Nećeš, razbojnice, uživati u svojoj snazi i slobodi. Samo si žena, idemo te pogaziti. Sustav je od prvog dana ove borbe za skrbništvo nad djetetom bio protiv nje, jer ona je simbol. A ako se može slomiti nju, može se slomiti svaku majku. To je pokazna vježba na otvorenoj sceni. I nije Severina jedina, nije Hrvatska u tome jedina. Pogledajmo nominacije za Oscara, gdje je nominiran film »Barbie« i glavni muški sporedni lik, ali ne i redateljica filma i glavna glumica, koje su film iznijele. Predrasude, primitivizam, sve je to nasilje nad ženama, i čini se da je ono i dalje prisutno u svakom društvu, od najnižeg suda u Hrvatskoj sve do Hollywooda.


Ali malo se varaju. Barbie i Severina izdržljivije su nego takvi misle. Prave majke, koje nisu lutke, za svoju će djecu sve podnijeti i svaku bitku dobiti.