Bilo je to nema koji tjedan. Igrali su Hrvatska i Crna Gora kvalifikacijsku utakmicu, Nova TV je to uredno prenosila, u studiju Robert Jarni i Aljoša Vojnović. Hrvatska glatko dobiva taman da se preko jednog uha sluša studijski razgovor, kad iz kuhinje netko viče: »Jesi čuo ovo!? Menadžment očekivanja!? Što je to!?« Menadžment očekivanja. Ne da ni Chat GPT ne zna što je to, nego jamačno ni autor kovanice, a ako sjećanje ne vara, to je simpatični Vojnović, vjerojatno nije onaj tren bio posve siguran na što zapravo misli. Ali da zvuči dobro, bome zvuči.

Da Vojnović i nije promašio »ceo fudbal«, pokazalo se koji dan kasnije. Kako to bude kad iznevjeri menadžment očekivanja, kako to bude kad je poslije bitke, posla ili odgledane neke serije prisutan samo onaj osjećaj uludo potrošena vremena zna, naime, svatko tko je pratio saborsko aktualno prijepodne. Vazda je isto s tim pompozno najavljenim nazovi rešetanjem premijera i ministara od strane zastupnika. Nema tu od rešetanja ništa, jer premijer je stamen kano klisurina od koje se sve odbija. Klisurina, teflon, što god od materijala odaberete samo da je neosjetljiv na sve. Ono što nam se gurnulo pod nos kao aktualno prijepodne bi tako i opet kamilica. A onda su se spasitelji iz stranke Most dosjetili jadu, jer im se ukazao, ni manje ni više nego, seks! I dan je krenuo posve drugim tijekom.

Izvadi tako Nikola Grmoja pred novinarima iskopirane »Karte seksalice«, bijesan baš kao da se njima maloprije zakartao pa izgubio velike novce. Izvadi karte u kojima se pokušava, poprilično nezgrapno, potaknuti odrasle ljude da otvoreno progovore o nekim aspektima seksualnosti, a onda je sve to što je na kartam prišio zagrebačkoj vlasti, onom Možemo društvu koje, ne sumnja jedini aspirant na čelnu poziciju Mosta, pokušava seksualno preodgojiti djecu, našu dakako. I menadžment očekivanja na naglo je živnuo. I zaludu demant od strane Možemovaca, zalud objašnjenja kako »Karte seksalice« veze nemaju s njima i nakanom gradskih vlasti da se na godinu u zagrebačke škole uvede zdravstveni odgoj kao izborni predmet, zaludu tvrdnje da u povjerenstvu za uvođenje zdravstvenog odgoja sjede sve neki ozbiljni stručnjaci kojima je prije svega cilj učiniti dobro mentalnom zdravlju djece. Zalud sve, kad je to, ne sumnja Grmoja, ideologija. Koja nas dijeli, veli, valjda nesvjestan posve koliko je »dobra« podjeli svake vrste učinila Mostova izvanredna presica.

Dan poslije Mostovci su otišli i korak dalje. Traže oni, ruku pod ruku s nezavisnim kolegom Jurčevićem, da se pristup pornografskim sadržajima dozvoli samo nakon robusne verifikacije identiteta. Prvo osobna, a onda, ako je valjana, može zeru pornografije. Inače, ništa. Inače, samo plači voljena zemljo. Taman da na svoje dođu interpretatori naše i svjetske vjekovne baštine, pa da narodu prepričavaju sve kad se već ne da vidjeti ništa. A skoro pa u isto to neko vrijeme, kako su to uredno prenijeli svjetski mediji, Talibani su u pet regija na sjeveru Afganistana zabranili internet zbog širenja nemoralnih sadržaja. Pretpostavlja se da je zbog pornografije. Ne zna se, doduše, zašto su zabranili internet zbog nemoralnih sadržaja samo na sjeveru zemlje, moguće da južni Afganistanci to ne gledaju, ili koriste internet u »čišće« neke svrhe. No, Talibani barem zabranjuju nešto što postoji, jer pornografija na internetu stvarno postoji. Naši južni Hrvati, Mostu skloni, zabranili bi seksualne kartice jer su po njihovoj procjeni nakaradne i kvare djecu. To što djeci i nisu namijenjene u ovom ratu poluinformacijama i nije važno. Bitno je braniti nekome nešto, biti zabranitelj makar kakav, pa sve da se zabranjuje ono čega tu i nema, a to je u ovom slučaju, eto, seks. Nema seksa, ima samo samozadovoljavajućih izjava. Ode to toliko daleko da biva čovjeku jasno kako se oko nas naglavce okrenulo sve, pa dok bi se na razvijenom Zapadu branilo ono čega nema, u vjerskim državama političari su mrvu realniji pa brane ono čega ima. Štono bi se reklo, Make Afganistan Great Again!

No, vratimo se mi na domaće ognjište. Ako je u startu i bilo sve nestvarno i groteskno, kad je dotjerala rasprava do »Otvorenog« postalo je jasno da će Most, a i djelić desnice, učiniti sve da se važna tema zdravstvenog odgoja svede na kartašku igru. Rejting je loš, na ZDS-u su profitirali drugi, pravosuđe slabo radi na temama u koje Mostovci upiru prstom, taman da se nemušti PR zagrebačke vlasti i stranke Možemo! vezano za uvođenje zdravstvenog odgoja učini bogom danim spas. Gledati psihijatra Hrvoja Handla kako mora objašnjavati stranačkoj mladeži s desna što je mentalno zdravlje djece i koliko je važno da se s njim pozabavimo, bilo je teško. No, zato je bilo i veliko i važno gledati čovjeka od struke kako političarima objašnjava da je apsolutno nevažno kojeg su političkog usmjerenja i s koje strane političkog spektra djetetu roditelji kad je jedino važno da je dijete zdravo i sretno. Momče iz Mosta, a bome i momče iz zagrebačkog HDZ-a, ostali su međutim sebi dosljedni. Sve je to njima samo poturanje ideologije pod plaštom zdravstvenog odgoja. Pače, uspio je Mostov čovjek u priču nekako uplesti i u SAD-u ubijenog Kirka, pa da bude transparentno sve. Nije tu, sve se čini, u pitanju seks, to je isključivo pitanje potrebe da se zajaše val posvemašnjeg ludila u kojem više ništa nije važno osim da se menadžment očekivanja silom napuše do puknuća.

Nego, seks. Dok Most očekuje od roditelja da poduče svoju djecu svemu vezano uz seksualnost, priča se kako su u dalekoj Švedskoj od početnih lekcija o biologiji i reprodukciji došli do sveobuhvatna pristupa ljudskoj intimi, odnosima i društvu, da bi im od početka 2000-ih u središtu bile teme pristanka i osobnih granica, ravnopravnosti spolova, ljudskih prava te razumijevanja različitih rodnih identiteta i seksualnih orijentacija. I da, pokazalo se da učenjem o seksu djeca kasnije stupaju u seksualne odnose. Ma, imamo mi starije da nam uz vatru objasne kako se što radi, kad već nemamo Rokere s Moravu koji su u omraženoj Jugoslaviji mase učili seksualnosti pjevajući: »Seks na eks i sa sirem gibanica/ seks na eks to je prava poslastica.« O golosjemenjačama smo učili, na tehničkom odgoju se nije kao u Švedskoj rezbario penis da se uči anatomija nego se rezala šperploča da se od nje zalijepi Titova rodna kuća, a i puške su se rastavljale i sastavljale na satu ONO-a i DSZ-a. Ekran je bio samo jedan, onaj od televizora, a videoteke su radile kako su znale i umjele na odgoju svake vrste. Zato u današnje doba kada je informacija toliko da je suludo zabraniti išta, bujaju posvuda inicijative koja bi branile sve, taman da bude svakome jasno koliko je proročansko bilo kada je KUD Idijoti krajem 80-ih pjevao pjesmu »Hoćemo cenzuru«. Danas Grmoja s kartama u rukama, a onomad stihovi: »Dosta je bilo splačina, pornića i drkačina!« Ili može sve, ali samo uz dobrano provjerenu osobnu iskaznicu.

Elem, dok svijet trasira neke nove trendove, mahom loše i još gore, u nas se politička čeljad svake vrste pokušava trendovima priključiti pa neka košta koliko košta, i neka je glupo koliko je glupo, i neka je opasno koliko god je opasno. No, kazati valja i to da nakon svakog aktualnog prijepodneva dođe i saborsko popodne i večer, onako kako poslije kiše uvijek zasja sunce naše. Malo ljudi zna, jer već su se satrveni aktualcem prebacili na gledanje domaće telenovele, ali na HRT4 u ponedjeljak je i nakon 23 sata još uvijek trajao izravni prijenos saborske sjednice. A tamo ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman priča li ga i priča osokoljen činjenicom da je veliki uspjeh zabilježilo njegovo saborsko recitiranje one stare vrtićke pjesme o pačićima malim, pačićima koji su učili od srijede do petka ali se nisu makli dalje od početka. Od ZDS-a i seksa u školama do pačića malih u manje od 24 sata. Štono bi se reklo delbojevski, chapeau!