Peđi Grbinu ovih dana nije lako: u većini sredina SDP nije imao kandidate, ili je izbore izgubio. Samo se u Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji još bori u drugom krugu.

A ondje gdje ima mogućnosti daljnjeg napretka, ima izuzetaka koji potvrđuju pravilo, a to pravilo kaže da šef SDP-a baš i nema kontrolu nad lokalnom situacijom: to se jučer potvrdilo u Šibensko-kninskoj i Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Ondje SDP partnere traži u Domovinskom pokretu Miroslava Škore.

Naime, nakon prvog izbornog kruga su u te dvije županije njihovi lokalni dužnosnici dogovorili suradnju. U prvom slučaju, SDP i lista Domovinskog pokreta i Mosta zajedno s nezavisnim listama kandidata za župana Marka Jelića te Stipe Petrine formirali su većinu u Županijskoj skupštini.

Kad je riječ o Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, tu su SDP i Domovinski pokret jučer potpisali podršku kandidatu za župana Damiru Bajsu, ministru turizma u Račanovoj vladi. Nazvali su to programska koalicija.

A naravno da je nakon toga predsjednik HDZ-a Andrej Plenković vrlo rado konstatirao kako je sklopljena “crveno-crno koalicija”. Što je najgore, šef SDP-a na to je samo rekao, otprilike, kako on o tome ne zna ništa. A ne mora ni znati, jer lokalne jedinice imaju svoju autonomiju.

Vrlo zanimljivo. Dok se HDZ i Domovinski pokret dovijaju na sve moguće načine da se međusobno ne podrže u Zagrebu, gdje Miroslav Škoro bez podrške HDZ-a ne može ni sanjati premoć nad Tomislavom Tomaševićem, istovremeno SDP šuruje sa Škorinima.

Vjerojatno će to na kraju objasniti kao koaliciju – skoro.

Nažalost, to je samo još jedan primjer SDP-ovih problema na terenu. Na lokalne izbore izašli su bez kandidata za župana u Osijeku, bez kandidata u Slavonskom brodu, u konačnici i bez kandidata čak i u nekim sredinama u Primorsko-goranskoj županiji, poput Dobrinja i Vrbnika, što zvuči gotovo nevjerojatno.

Pomalo je tužno gledati tv-analize nakon lokalnih izbora i vidjeti da nekad moćni SDP u cijelom nizu gradova i općina ni nema svoje kandidate. Umjesto toga, nadiru nezavisni ili kreće Možemo. A onda se dogodi i da im je na nekim mjestima prihvatljiv čak i Domovinski pokret.

HDZ i Plenković za tu vrstu desnice poručuju kako oko njih treba stvoriti “sanitarni kordon”, što je zaista uvredljivo, ali možda i istinito. No, ne i za SDP, čije vodstvo po tko zna koji put ne kontrolira svoju situaciju na terenu.

Upravo je to najveći problem za šefa SDP-a Peđu Grbina: stranka je potpuno atomizirana u bazi. Stare i stalne podjele potpuno su je devastirale, a situacija u Šibensko-kninskoj županiji, kao i Bjelovarsko-bilogorskoj, samo su potvrda toga da Ibler više (S)skoro uopće ne kontrolira stanje na terenu.

Ibler je koncentriran na neke ključne točke, koje i javnost s nestrpljenjem očekuje u drugom krugu izbora, kao što je Rijeka, PGŽ, Sisak, Čakovec. Ali ispod radara im promiče cijeli niz drugih sredina.

Jednostavno, predsjednik stranke ne kontrolira situaciju u većini županija koje je raspustio, i gdje postoje paralelne linije upravljanja. To je odraz neprestanih sukoba: ako stranku vode milanovićevci, bernardićevci im spremaju paralelnu strukturu.

I obrnuto. I tako već otkako je Zoran Milanović bio prvi put preuzeo SDP, od 2007. godine. Rezultat je jasan: SDP je u slobodnom padu.

Sad se još samo čeka drugi krug izbora 30. svibnja. Nakon toga, krenut će pozivi na ostavku Peđe Grbina, a on će se čak i ako osvoji Rijeku teško braniti protiv napada koji mu se spremaju iz Zagreba.

Tamo je ekipa koja čeka njegovo odstupanje već u niskom startu. Nakon 1. lipnja kreće nova runda unutarstranačkog rata.

Pitanje je samo imaju li se SDP-ovci više za što boriti. Besmisleni su ovi ratovi oko “spaljene zemlje”. Birači dobro vide da je SDP izgubio kompas, kao u situacijama sa Škorinom strankom, ili pak kao u situaciji kao u Zagrebu, gdje je Možemo jednostavno odnio sve.