Inflacija će i dalje rasti, ECB je revidirala prognoze naviše, a gospodarski rast će usporavati. Zbog rasta inflacije, središnja banka povećala je svoje ključne stope. Pokušat će se boriti s ovom tvrdokornom inflacijom koju generira energija, a po cijenu ionako slabog rasta. Na sjednici, a poslije i na presici u Frankfurtu, bio je i naš bivši guverner Vujčić. Sada je potpredsjednik ECB-a. Predsjednica Lagarde kaže da je pravi blagoslov. Ne znamo što bismo rekli, osim da je očito da je kormilo eurozone u sigurnim rukama. A zapravo je sve izgledniji scenarij stagflacije, što više i nije ništa novo. Ide ljeto, a kod nas na Jadranu onda sve nekako ljepše izgleda.

I oko cijena nekretnina također su se lomila koplja. Između predsjednika Milanovića i potpredsjednika Vlade Bačića. HNB ih je (nekretnine, ne Milanovića i Bačića) detektirao kao ključni rizik, jer su cijene previsoke, a više od pola ekonomije vezano je na njih. Čisti balon. Milanović primjećuje da su nekretnine skupe preko svake mjere, a da je tome krivac ulazak u EU. Da se Milanović ne fascinira znamo otprije. Bačić pak tvrdi da cijene uopće ne rastu onako brzo kao što piše u oglasnicima. No, nešto drugo je Bačić dao misliti odgovarajući na novinarska pitanja o tome je li kraj velikom investicijskom zaletu u građevini s obzirom na presušivanje EU fondova. Tvrdi da je to obmanjivanje javnosti, jer će novca Europske komisije biti još više. No, Europska komisija, podsjetili su ga novinari, nešto od nas i traži, između ostalog oporezivanje prve nekretnine, one u kojoj se živi. E, tu Bačić više nije bio tako rezolutan. Nije rekao nešto u stilu: »Dok je ove Vlade, nema poreza na prvu nekretninu…« i slično. Ništa od toga. Spominjao je, štoviše, prvu fazu, unutar koje su oporezovali nekretnine koje se ne koriste. A kad postoji prva faza, onda valjda postoji i druga, i treća. Za sad se, kaže potpredsjednik Vlade, o tome ne razmišlja. Zasad. No, jasno je da iz Europe stižu ogromni novci. A mi ih imamo sve manje. I kako će im onda reći ne? Dakle, pitanje je vremena. Milanovića nismo stigli pitati o toj temi, ali njegov se zaključak o rastu cijena zbog ulaska u EU može podebljati i argumentom o ovakvom širenju porezne baze. Pitanje je bi li on, da je premijer, ili netko iz oporbe da je u vlasti, znao reći povijesno »ne«.

Ove ekonomske i monetarne crtice želim dopuniti jednom političkom. Već dulje vrijeme besprizorna stranka vladajuće većine, HSLS, ovih je dana uspjela privući pažnju. Tamo se nešto zbiva. No, iako izgleda kao bura u maloj čaši vode, ipak je zanimljivo. Većina površnih promatrača na HSLS je ili zaboravila ili je mislila da se svodi na predsjednika Hrebaka. Ali ne, ispalo je da se ta već niz puta raspolućena stranka još može raskoliti. Još nije raspadnuta do atoma. Štoviše, njeni su čak brojni predstavnici po koalicijskom ključu visokopozicionirani po državnim institucijama. Bez jasnog stava, ideje, programa, potpuno je iscrpila čak i staru slavu i savršeno se uklapa u prazninu hrvatskog političkog centra. A otkad se priklanja desnici kopni još više. No, njihova Nevenka Lastrić-Đurić, inače državna tajnica u MUP-u, unijela je živost u to sivilo. Otišla je na Zagreb Pride i izazvala buru u svojoj navodno liberalnoj stranci. Mirko Budiša, potpredsjednik HSLS-a (i Fonda za zaštitu okoliša), kolegici je odlazak na Pride zamjerio. Nimalo liberalno. Napao je i aktualnog predsjednika Hrebaka da s njim na čelu stranka gubi smjer. Što bi imalo smisla kada bi ta stranka imala nekakav smjer. Trenutno je u desnoj koaliciji, a trebala bi, po Budiši, valjda još desnije. No, sve u svemu, reagiravši na postupak kolegice, nas je, površne promatrače, zainteresirao za njen lik i djelo. Lastrić-Đurić je naime imala već niz progresivnih i pametnih istupa. Pogotovo je oduševila istupima u kojima jasno i nedvosmisleno osuđuje ustašluk, općenito, ali i konkretno, komentirajući ispade pojedinaca iz DP-a. Jasno da nije one-(wo)man-band. Podržava je Hrebak. I visoko je pozicionirana u državnom aparatu. Ali, ako sve to i jest dio političkog marketinga vezano za preslagivanja u stranci, gdje njena struja, kao, malo vuče u lijevo, u redu. Ovoj je Vladi i cijeloj zemlji paket antifašističkih mjera ionako potrebniji od antiinflacijskog. Istupi državne tajnice, makar bili i sporadični, stoga su na čast njene inače neprepoznatljive stranke, ali i cijelog HDZ-a, na koji je HSLS prikopčan, a koji je Plenković s DP-om radikalizirao udesno. Spomenula je Lastrić-Đurić i Hannah Arendt i banalnost zla. Jer, ako na zlo ne ukazuješ, ono se normalizira, kaže. Moglo bi joj se predbaciti da je salonska liberalka na proračunu koja samom činjenicom da je u ovoj koaliciji i sama pridonosi toj banalizaciji. Ali, uza sve to, kada su u pitanju teške teme, Lastrić Đurić uistinu nema dlake na jeziku. Direktnija je od nekih »ljevičara«. Politički je u koaliciji, vrijednosno tu i tamo udari po njoj. U tom se dijelu ne želi »prilagoditi«. Nešto pokušava, vidjet ćemo hoće li ustrajati. S obzirom da su njeni pratitelji brojna mlada publika – nadajmo se da je ovim porukama doprla do njih. »Savjest liberala« knjiga je Paula Krugmana, ali savjest naših liberala nešto je posve drugo. Osnivači su im velika imena hrvatske politike, a jedino što je od toga ostalo je ime stranke. Zato, Nevenka, ne daj se smesti, a Budiša (Mirko), neka se, ne znam, i dalje bavi… ilegalnim deponijima.

U SDP-u su se pak bavili problemima javnog zdravstva. Fašizmom se više ne bave toliko. Njihov se stav oko toga ionako podrazumijeva. Ali, zato premijera uporno prozivaju zbog »njegove« inflacije. A javno zdravstvo je tako težak i dubok problem; tako je loš taj sustav postao da je to izgubilo smisao. No, ni privatno, i da platiš, ne možeš više do normalne usluge. Pacijent je postao broj. Privatluk se razbahatio jer zna da više i nema konkurencije. Svi trče za lovom. Hipokratova zakletva spala je u drugi plan. To nije samo organizacijski sumrak i devastacija, nego i sumrak vrijednosti.

A da građani zapravo vjeruju ekonomiji ove države svjedoči interes za famoznim trezorcima. Popularizirao ih je ministar Primorac, lako je bilo njemu. Sada s njima, unatoč činjenici da je doveden da gasi požar, a ne da se zadužuje, nastavlja ministar Ćorić. S obzirom na to da ekonomija usporava, a deficit raste, raste onda i njegov udio u BDP-u, ali raste i udio javnog duga u BDP-u. I on se približava granici od 60 posto. Analize kazuju da udio kratkoročnog duga u državnom dugu također raste, a to su i trezorci. No, potražnja za njima ne jenjava. Građani koji imaju viškove sredstava tako i dalje kreditiraju državu. Više im se isplati nego staviti novac u banku, a država, dakle svi porezni obveznici, to im vraćamo uz danas nemalih 2,6 posto kamate.

I obrtnici, iznajmljivači, mali poduzetnici »nasrnuli« su na Ćorića, neka promijeni, promisli, povuče poreze koje je najavio. Nakon njih stigli i sindikati iz javnog sektora. I dalje inzistiraju na većim plaćama. Ćorić sve to lakonski rješava, zamahne čuperkom i samo kaže da je problem »adresiran«. Neće, kaže, odustati od famoznog antiinflacijskog paketa, a usudio se čak reći da će iduće godine inflacija biti povijest – baš zbog tog paketa. Kad ekonomija ne bi bila siva kutija u kojoj istovremeno radi niz varijabli koje treba raščlaniti, povezati ili priznati da nemaju veze jedna s drugom, onda ta izjava i ne bi bila tako blesava. Ministar to zna, ali ipak je političar i odrađuje mandat – ovaj puta zapalo ga ministarstvo financija.

I ministar Šušnjar vrijedno radi. Iako se nešto primirio u zadnje vrijeme. Zanimaju ga samo teške teme, nafta, nuklearna energija, o čemu ne znam puno. No, otkako se priča da je koalicija sve trusnija, otad ni Šušnjar više ne iskače iz paštete. Prije je pričao o cijenama, inflaciji, vodio cijeli posao. Bit će da je postao previše vidljiv. Sada je Ćorić ekonomist broj jedan u Vladi. A kad ministar financija preuzme kormilo, to može značiti samo dvije stvari. Ili je tako dobro da ovi drugi nemaju što raditi, ili je tako loše da prije no se išta najavi treba prebrojiti svaku lipu. Pardon, cent.