Hrvatska javnost svjedočila je jučer jednoj saborskoj sjednici koja je u punom smislu bila i sadržajna, i smislena, i korisna, i na koncu demokratska. A i zanimljiva.

Saslušanje kandidata za ministra obrane Ivana Anušića prošlo je u tonu koji je donio dovoljno informacija o tome kako on planira voditi MORH, ali i otvorene su i sve bitne političke teme – od Anušićeva odnosa s Pantovčakom, SDSS-om i Miloradom Pupovcem, sa samim premijerom, sve do detalja o njegovu obrazovanju, braniteljskom putu, ali i o tome kako gleda na afere poput HEP-a itd.

Iako se vidi da Anušić još nema dovoljno iskustva za reakciju na provokacije koje dobiva na nacionalnoj sceni u »prime timeu« na jednom saborskom odboru, pa čak i presrčano odgovara na pitanja iz opozicije, saslušanje je bilo vrlo otvoreno. Neki od oporbenih zastupnika, poput SDP-ovog Arsena Bauka koji danas već spada u saborske veterane, odlično su formulirali pitanja za kandidata za ministra, ali ne može se reći da on na njih nije odgovorio, čak u određenoj mjeri i dosta iskreno i otvoreno, posebno govoreći o odnosima u koaliciji i s premijerom. Poznato je da je on jedan od rijetkih koji je na nekim temama, poput suradnje sa SDSS-om ili o HEP-u, zadnjih godina i mjeseci govorio javno – naravno zato jer se sve do ovog tjedna vidio kao unutarstranački konkurent Plenkoviću i njegov mogući nasljednik. No, činjenica da jučer na ovom saslušanju nije bježao od takvih pitanja oporbe, niti ih je pokušao zaobići nekim frazama, dobar je znak za osobu koja od danas postaje ministar obrane i potpredsjednik Vlade. U vrijeme Marija Banožića MORH je bio zatvoren poput Fort Knoxa, a u eri kad Hrvatska dobiva Rafalee, Bradleyje i nove brodove, nema nikakvog smisla zatvoriti se u neku tvrđavu, nego dapače o tome komunicirati što više i što češće. Dojam je da će Anušić po tome biti dosta otvoreniji od svog prethodnika.

Jedna od tema koja se posebno nametnula i od najvećeg je interesa i zastupnika i javnosti, jest odnos MORH-a s Pantovčakom. Toksičnost koja je na toj relaciji postojala između ministra Banožića i predsjednika Zorana Milanovića sada može jednostavno – ishlapiti. Općenito, Anušić i Milanović dosad nisu imali osobnih sukoba ni netrpeljivosti, i nema apsolutno nikakavog razloga da se odnosi tih dviju institucija sada ne poprave.

Čak i ako je premijer Plenković jučer na sjednici izjavio da neće biti nikakvih promjena ako Pantovčak ne učini »neke geste«, jer inače ostaje sve po starom što se Vlade tiče, ipak ne mora biti prepreka za popravljanje tih odnosa. Niti Anušić mora bespogovorno slušati političke komande iz ureda premijera, kako ga je jučer provocirao Bauk, nego politiku MORH-a voditi sa svojim punim osobnim integritetom kao ministar, niti ima razloga da odnosi MORH-a i Pantovčaka ostanu tako nabrijani kao dosad. Jednostavno, nova vrsta međusobne ljudske komunikacije sama po sebi će dovesti do popuštanja napetosti, a to je prevažno u vremenima kad Hrvatska kao članica NATO-a aktivno sudjeluje u globalnim zbivanjima, i kad se zna da MORH i predsjednik Republike po Ustavu zajedno kreiraju i provode obrambenu politiku. U tom smislu, dolazak Anušića na čelo MORH-a svakako je dobra vijest za Hrvatsku. Odnosno obrnuto, odlazak bivšeg ministra Banožića, bez obzira što je kontekst toga doslovno tragičan, ipak će pomoći relaksaciji tih odnosa.

Iako je naravno na sjednici bilo i klasične politizacije, činjenica je da je saslušanje bilo i otvoreno i korisno, i da je javnost imala prilike vidjeti i kakav je odnos oporbe prema ministru o kojem se danas glasa, i kako na sve gleda sam novi ministar Anušić. Oporba je sklona podržati ga, mada će na glasanju dobar dio njih principijelno ostati suzdržan, a sam Anušić pokazuje određenu dozu karaktera koju bi čovjek i očekivao od osobe koja preuzima brigu o Hrvatskoj vojsci, odnosno sustavu obrane. O tome da njegov izbor mijenja i odnose snaga u samom HDZ-u, gdje je Plenković dodatno učvrstio svoju snagu, već je ionako puno napisano i rečeno u zadnja tri dana.