Majke su imale pravo da katkad u životu treba zavući ruku u ladicu »gaće za izbore«, pa do izbornoga mjesta došetati na vrijeme. Jednom u četiri godine bude to važnije nego doći čist pred doktora, jer ako se tu omane i pogriješi, a često je bilo tako, posljedice traju u vjekove, imali sakramente sve ili nijednoga
Uredno i na vrijeme…. Nekidan, stiže poziv na cijepljenje. Uz pomoć uže i šire rodbine, pri čemu je od pomoći čak i očito iskazan neinteres dijela iste, odavno je on odlučio da će staviti rame pred iglu pa kako bude.
Ne vjerovati u cjepivo i znanstvenicima ne samo da mu se činilo glupo, nego mu se činilo da bi to bila nedopustiva izdaja svijetlih stečevina i svih onih cjepiva što ih je kroz život primio sa svrhom i razlogom. Odluka je, dakle, davno pala, taman da kad stigne poziv ne ostaje čovjeku ništa nego da reagira, pod jedan, uredno.
Kako se to uredno ide doktoru odavno ga je naučila mati. Valja se pošteno isprati, obrijati, podšišati, odrezati višak svega recimo noktiju, počupati ako gdje koja čekinja strši, diskretno se namirisati, ali ne previše.
Onda se iz ladice na kojoj piše »donja roba za u doktora« izvade zdrave gaće, pa bijela potkošulja koju još krasi etiketa i par čarapa koje stopala još vidjele nisu. Pri tom valja reći da je tu modernitet dokinuo tek obavezu da donje rublje bude djevičanski bijelo.
Napredak, onaj modni, donio je legitimitet i nekim drugim bojama, ali samo ako je čisto, ispeglano i da vonja na novo i nenošeno. Toliko o robi koja naliježe direktno na kožu. S onom poviše, hlačama, košuljama, majicama, vestama, otprilike je isto, s tim da ako komad odjeće i nije nov mora biti besprijekorno čist i ispeglana.
Zapisano u genima
Jer, što će liječnik reći ako uredno nije i ako je, ne daj bože, potrebe za kakvom hitnom intervencijom koja traži skidanje do gola, a da je donja roba nevaljana. Boleština neka još će se i zaliječiti, ali sramota neće nikada. Zato su nas majke i tjerale da u doktora idemo spremni k’o da je prva pričest.
Da je uredno davno je naučena lekcija. Drugi važan moment je da je na vrijeme. Da bi bilo na vrijeme navije se budilica jedno tri sat prije nego li je potrebno dići se iz postelje. To je tzv. predostrožnost.
Jer, možda će sve ić’ glatko dok se na put ne krene, a možda iskrsnu nenadani problemi, recimo da zadnji tren otkriješ da je zub vremena ipak načeo te vjekovima čuvane potkošulje i donje gaće.
Ako problema nema, svejedno treba krenuti satima ranije, pa da se stigne satima ranije i stoji u redu sve da u pozivu jasno stoji kad valja doći. Nikad ne znaš; hoće li gužva u prometu, hoće li automobil odraditi svoje, ima li javnog prijevoza ili nema, ima li parkinga, ima li sreće junačke da se na zakasni.
Jer, ako si krenuo uredno neke bude i na vrijeme. Jedno bez drugog možda i ide, ali to ne čini odgovorna čovjeka.
Svi mi, dakle, imamo negdje u genima zapisano potrebu da bude uredno i da smo na vrijeme. No, Boris Glavaš, kandidat Hrvatskih suverenista za načelnika Općine Podbablje, u ime predizborne kampanje podigao je tu urednost i pravovremenost na višu razinu.
Svojim je biračima, i onima koji će to tek postati, preko Facebooka poručio: da je »uredno i na vrijeme primio sakramente; krštenja, Prve svete pričesti, svete potvrde ili krizme i kršćanske ženidbe.«
Ništa ceste koje će graditi, ništa vodovoda kilometri, ništa razvrstavanje otpada, ništa manje režije, ništa dodatni prihodi, ništa… Samo sakramenti, ali ne bilo kakvi nego oni koji su odrađeni uredno i na vrijeme.
Bome, to običnom čovjeku, pa i onom koji će sutra na glasanje, dade misliti, a još više dade misliti svakom od nas koji se nismo politike uhvatili premda smo također obavili svoje svete dužnosti uredno i na vrijeme. Samo, k’o da je lako znati je li bilo sve kako treba da se može urednošću i točnošću uz bok našem kandidatu.
Nije lako znat’
Evo, recimo, krštenje. Da je uredno može se samo vjerovati roditeljima. Obično krštenja jesu takve, jer s malom djecom se ne eksperimentira. To je veći problem je li bilo na vrijeme, je li bilo, kako bi to lijepo rekao naš kandidat za načelnika, po danu da svi vide ili po noći i da se sakrije.
Odnosno, tu je i laiku jasno da je na svim izborima pa i lokalnim, u prednosti onaj koga su krstili čim prije po rođenju, a ne, ne daj Bože, onaj kojem su dali da mu brada naraste i da se sam odluči je li za krštenje ili nije.
S pričesti i krizmom zna biti kompliciranije. Tu su opcije razne. Recimo ona da uredno gazite na vjeronauk u kvartovsku svetu kuću, pa još kod svećenika koji je u duši veći navijač omiljenog lokalnog kluba nego li učitelj svega kršćanskog, toliki navijač da vam se gradivo što ga valja naučiti da bi se sveta pričest ili krizma zaslužile svede na šivanje najvećeg navijačkog barjaka u gradu.
Ili pak ona da satove vjeronauka uistinu dijelite s onima koji su odabrali skrivenu neki crkvicu da u nju kadikad navrate u drap mantilima s visokim ovratnicima da ih se ne vidi i ne prepozna čiji su.
Doduše, kad časna Draga, inače najbolja vozačica dostavnog vozila u gradu i okolici, naredi da se crta grm koji gori, bome flomaster ne pita gura li ga ruke potomka lokalnog partijskog čelnika ili ruka potomčice majke što radi u, crkvi obližnjoj, robnoj kući.
Gori grm i ovako i onako, k’o što Draga ganja kombi i ovako i onako. Ali, kad godina poslije osvijesti čovjek da je to bile jedina crkva u gradu i jedina pričest i krizma u gradu na koju su dječica dolazila u šarenoj odjeći, a ne uniformirana od glave do pete, onda biva jasno da je djeci partijaca bilo dopušteno uvijek više.
Em se skrivali, em se krizmali u šarenoj košulji! Ako to nije diskvalifikacija na svakim izborima, onda, k vragu i bože prosti, što jest!? Jer, tu je, nema sumnje, urednost zakazala, mada je, sve se čini, bilo itekako i taman na vrijeme.
«Gaće za izbore«
Ali, sve su to dječje radosti, a kršćanska ženidba je ta koja gaće para. Jer, tu je, skoro nemoguće pa znati kad je na vrijeme.
Sudeći prema istaknutom profilu našeg kandidata na vrijeme je kad stigneš imati troje djece a da ni pedeset nemaš, kad ne slijediš trendove iskvarene zapadnjačke pa obitelj dižeš na noge tek iza 30-te, kad ti svadba nije mala i intimna već se dobro zna koliko je automobila u koloni, tko maše barjakom, a tko ima pijetla svezanog za haubu.
Na vrijeme je bit će odmah, jer se nema tu što s kršćanskom ženidbom čekati kad je zadana žešće nego li račun da je dva i dva jednako četiri.
A kad sve to obavi čovjek, štujući dojedan naputak onako kako se štuje običaj da se u doktora ide u novom rublju što se vadi iz ladice ‘rublje za u doktora’, e onda se može pred birače.
Pred birače koji će baš to ponajviše cijeniti. Jer, tako se voli svoja zemlja, urednošću i preciznošću. Sva drugo, valjda, dođe samo.
Kandidat Suverenista kazao je novinaru Indexa da je kampanju smislio sam. Njemu PR-ovci ne trebaju.
Na žalost, s PR-om ili bez njega, pretendent na čelno mjesto Općine Podbablje tek je jedan od mnoštva onih koji će nas vabiti naredni period s posve pristojnom gomilom nevjerojatnih stvari koje ne govore i ne znače ništa na bilo kojoj razini, a na lokalnoj pogotovo.
Zapravo, jednu stvar ipak govore, da su majke imale pravo, da katkad u životu treba zavući ruku u ladicu »gaće za izbore«, pa do izbornoga mjesta došetati na vrijeme.
Jednom u četiri godine bude to važnije nego doći čist pred doktora, jer ako se tu omane i pogriješi, a često je bilo tako, posljedice traju u vjekove, imali sakramente sve ili nijednoga.
Piše Siniša Pavić
Samo uredno i na vrijeme
Siniša Pavić
18. travanj 2021 09:03
Boris Glavaš / Foto Screenshot Facebook Hrvatski suverenisti Podbablje
Majke su imale pravo da katkad u životu treba zavući ruku u ladicu »gaće za izbore«, pa do izbornoga mjesta došetati na vrijeme. Jednom u četiri godine bude to važnije nego doći čist pred doktora, jer ako se tu omane i pogriješi, a često je bilo tako, posljedice traju u vjekove, imali sakramente sve ili nijednoga
Uredno i na vrijeme…. Nekidan, stiže poziv na cijepljenje. Uz pomoć uže i šire rodbine, pri čemu je od pomoći čak i očito iskazan neinteres dijela iste, odavno je on odlučio da će staviti rame pred iglu pa kako bude.
Ne vjerovati u cjepivo i znanstvenicima ne samo da mu se činilo glupo, nego mu se činilo da bi to bila nedopustiva izdaja svijetlih stečevina i svih onih cjepiva što ih je kroz život primio sa svrhom i razlogom. Odluka je, dakle, davno pala, taman da kad stigne poziv ne ostaje čovjeku ništa nego da reagira, pod jedan, uredno.
Kako se to uredno ide doktoru odavno ga je naučila mati. Valja se pošteno isprati, obrijati, podšišati, odrezati višak svega recimo noktiju, počupati ako gdje koja čekinja strši, diskretno se namirisati, ali ne previše.
Onda se iz ladice na kojoj piše »donja roba za u doktora« izvade zdrave gaće, pa bijela potkošulja koju još krasi etiketa i par čarapa koje stopala još vidjele nisu. Pri tom valja reći da je tu modernitet dokinuo tek obavezu da donje rublje bude djevičanski bijelo.
Napredak, onaj modni, donio je legitimitet i nekim drugim bojama, ali samo ako je čisto, ispeglano i da vonja na novo i nenošeno. Toliko o robi koja naliježe direktno na kožu. S onom poviše, hlačama, košuljama, majicama, vestama, otprilike je isto, s tim da ako komad odjeće i nije nov mora biti besprijekorno čist i ispeglana.
Zapisano u genima
Jer, što će liječnik reći ako uredno nije i ako je, ne daj bože, potrebe za kakvom hitnom intervencijom koja traži skidanje do gola, a da je donja roba nevaljana. Boleština neka još će se i zaliječiti, ali sramota neće nikada. Zato su nas majke i tjerale da u doktora idemo spremni k’o da je prva pričest.
Da je uredno davno je naučena lekcija. Drugi važan moment je da je na vrijeme. Da bi bilo na vrijeme navije se budilica jedno tri sat prije nego li je potrebno dići se iz postelje. To je tzv. predostrožnost.
Jer, možda će sve ić’ glatko dok se na put ne krene, a možda iskrsnu nenadani problemi, recimo da zadnji tren otkriješ da je zub vremena ipak načeo te vjekovima čuvane potkošulje i donje gaće.
Ako problema nema, svejedno treba krenuti satima ranije, pa da se stigne satima ranije i stoji u redu sve da u pozivu jasno stoji kad valja doći. Nikad ne znaš; hoće li gužva u prometu, hoće li automobil odraditi svoje, ima li javnog prijevoza ili nema, ima li parkinga, ima li sreće junačke da se na zakasni.
Jer, ako si krenuo uredno neke bude i na vrijeme. Jedno bez drugog možda i ide, ali to ne čini odgovorna čovjeka.
Svi mi, dakle, imamo negdje u genima zapisano potrebu da bude uredno i da smo na vrijeme. No, Boris Glavaš, kandidat Hrvatskih suverenista za načelnika Općine Podbablje, u ime predizborne kampanje podigao je tu urednost i pravovremenost na višu razinu.
Svojim je biračima, i onima koji će to tek postati, preko Facebooka poručio: da je »uredno i na vrijeme primio sakramente; krštenja, Prve svete pričesti, svete potvrde ili krizme i kršćanske ženidbe.«
Ništa ceste koje će graditi, ništa vodovoda kilometri, ništa razvrstavanje otpada, ništa manje režije, ništa dodatni prihodi, ništa… Samo sakramenti, ali ne bilo kakvi nego oni koji su odrađeni uredno i na vrijeme.
Bome, to običnom čovjeku, pa i onom koji će sutra na glasanje, dade misliti, a još više dade misliti svakom od nas koji se nismo politike uhvatili premda smo također obavili svoje svete dužnosti uredno i na vrijeme. Samo, k’o da je lako znati je li bilo sve kako treba da se može urednošću i točnošću uz bok našem kandidatu.
Nije lako znat’
Evo, recimo, krštenje. Da je uredno može se samo vjerovati roditeljima. Obično krštenja jesu takve, jer s malom djecom se ne eksperimentira. To je veći problem je li bilo na vrijeme, je li bilo, kako bi to lijepo rekao naš kandidat za načelnika, po danu da svi vide ili po noći i da se sakrije.
Odnosno, tu je i laiku jasno da je na svim izborima pa i lokalnim, u prednosti onaj koga su krstili čim prije po rođenju, a ne, ne daj Bože, onaj kojem su dali da mu brada naraste i da se sam odluči je li za krštenje ili nije.
S pričesti i krizmom zna biti kompliciranije. Tu su opcije razne. Recimo ona da uredno gazite na vjeronauk u kvartovsku svetu kuću, pa još kod svećenika koji je u duši veći navijač omiljenog lokalnog kluba nego li učitelj svega kršćanskog, toliki navijač da vam se gradivo što ga valja naučiti da bi se sveta pričest ili krizma zaslužile svede na šivanje najvećeg navijačkog barjaka u gradu.
Ili pak ona da satove vjeronauka uistinu dijelite s onima koji su odabrali skrivenu neki crkvicu da u nju kadikad navrate u drap mantilima s visokim ovratnicima da ih se ne vidi i ne prepozna čiji su.
Doduše, kad časna Draga, inače najbolja vozačica dostavnog vozila u gradu i okolici, naredi da se crta grm koji gori, bome flomaster ne pita gura li ga ruke potomka lokalnog partijskog čelnika ili ruka potomčice majke što radi u, crkvi obližnjoj, robnoj kući.
Gori grm i ovako i onako, k’o što Draga ganja kombi i ovako i onako. Ali, kad godina poslije osvijesti čovjek da je to bile jedina crkva u gradu i jedina pričest i krizma u gradu na koju su dječica dolazila u šarenoj odjeći, a ne uniformirana od glave do pete, onda biva jasno da je djeci partijaca bilo dopušteno uvijek više.
Em se skrivali, em se krizmali u šarenoj košulji! Ako to nije diskvalifikacija na svakim izborima, onda, k vragu i bože prosti, što jest!? Jer, tu je, nema sumnje, urednost zakazala, mada je, sve se čini, bilo itekako i taman na vrijeme.
«Gaće za izbore«
Ali, sve su to dječje radosti, a kršćanska ženidba je ta koja gaće para. Jer, tu je, skoro nemoguće pa znati kad je na vrijeme.
Sudeći prema istaknutom profilu našeg kandidata na vrijeme je kad stigneš imati troje djece a da ni pedeset nemaš, kad ne slijediš trendove iskvarene zapadnjačke pa obitelj dižeš na noge tek iza 30-te, kad ti svadba nije mala i intimna već se dobro zna koliko je automobila u koloni, tko maše barjakom, a tko ima pijetla svezanog za haubu.
Na vrijeme je bit će odmah, jer se nema tu što s kršćanskom ženidbom čekati kad je zadana žešće nego li račun da je dva i dva jednako četiri.
A kad sve to obavi čovjek, štujući dojedan naputak onako kako se štuje običaj da se u doktora ide u novom rublju što se vadi iz ladice ‘rublje za u doktora’, e onda se može pred birače.
Pred birače koji će baš to ponajviše cijeniti. Jer, tako se voli svoja zemlja, urednošću i preciznošću. Sva drugo, valjda, dođe samo.
Kandidat Suverenista kazao je novinaru Indexa da je kampanju smislio sam. Njemu PR-ovci ne trebaju.
Na žalost, s PR-om ili bez njega, pretendent na čelno mjesto Općine Podbablje tek je jedan od mnoštva onih koji će nas vabiti naredni period s posve pristojnom gomilom nevjerojatnih stvari koje ne govore i ne znače ništa na bilo kojoj razini, a na lokalnoj pogotovo.
Zapravo, jednu stvar ipak govore, da su majke imale pravo, da katkad u životu treba zavući ruku u ladicu »gaće za izbore«, pa do izbornoga mjesta došetati na vrijeme.
Jednom u četiri godine bude to važnije nego doći čist pred doktora, jer ako se tu omane i pogriješi, a često je bilo tako, posljedice traju u vjekove, imali sakramente sve ili nijednoga.