Javnost uvijek iritira kad saborski zastupnici, sa svojim visokim plaćama, odu na višemjesečni godišnji odmor. Naime, ponovo se sastaju tek 15. rujna i uvijek u medijima dominiraju naslovi o tome kako ni inače ne rade baš mnogo, a sad sigurno ništa neće raditi barem 60 dana. To je godišnji odmor koji si nitko drugi ne može priuštiti. No, činjenica je da će ih, kad se vrate, dočekati nikad teže rasprave o državnom proračunu, odnosno njegovom rebalansu koji bi ove godine mogao doživjeti dosta izmjena u odnosu na ono što su zastupnici izglasali krajem prošle godine. Ministarstvo financija počelo je raditi na tim izmjenama u kojima bi se rashodi većine resora trebali opasno potkresati.

Postoji nekoliko razloga zbog kojih se posljednjih dana pojavljuju procjene da bi Ministarstvo moglo tražiti horizontalno rezanje rashoda po gotovo svim resorima, iako Vlada službeno tvrdi da proračun nije ugrožen. Prije svega, ministar financija Tomislav Ćorić posljednjih mjeseci vrlo jasno ponavlja da je glavni cilj zadržati deficit ispod 3 posto BDP-a, odnosno ostati unutar maastrichtskih kriterija i očuvati investicijski kreditni rejting. Drugi razlog je činjenica da je tijekom godine došlo do niza novih rashoda koji nisu bili u cijelosti planirani kada je donesen proračun za 2026. godinu. Među njima su svakako nastavak mjera za ublažavanje inflacije, povećani obrambeni izdaci zbog NATO obveza, veći izdaci za pojedine javne sustave, a i nastavak velikih infrastrukturnih ulaganja, pri čemu je pred samim dovršetkom korištenje sredstava iz programa NPOO, a novi višegodišnji proračun EU-a još nije do kraja definiran.

No, to je ono što će biti glavna tema »vruće jeseni« kad se zastupnici vrate u klupe. Sada kad su dani zaista vrući, valja prvo rezimirati čime su se oni to bavili u ovom netom dovršenom zasjedanju. A pritom je možda glavno političko pitanje – kuda ide DP?! Upravo jučerašnje izglasavanje Rezolucije o političkom osnaživanju Hrvata u BiH pokazalo je da je junior partner, DP, bio prisiljen de facto baciti koplje u trnje i odustati od velike većine svojih oštro postavljenih zahtjeva, iako je dokument nominalno dobio podršku. Ovo je već barem treći ili četvrti put da DP prijeti praznom puškom svojem koalicijskom partneru. Sjetimo se samo raznih varijanti slučaja Dabro, pa Penavinih najava o tome da će dokučiti povijesne istine o zločinima komunističkih vlasti iza Drugog svjetskog rata, i tako dalje ukrug sve do ove »okljaštrene« rezolucije koja je osnažila samo poziciju HDZ-a u koaliciji, a mnogo manje Hrvate u BiH ili sam DP. Rezultat takve DP-ove politike jest da predsjednika stranke Ivana Penave nema u Vladi, a ni u važnim političkim temama. Položaj Hrvata u BiH nije nevažan, ali su efekti njegovih napora veoma mali, i više simbolične naravi. Kao što je trenutno i rejting DP-a – simboličan. Lijeva oporba, pak, na glasanju o rezoluciji nije ni bila – oni su se, gotovo pa već uobičajeno, odlučili otkloniti od izloženosti takvim snažno političkim temama. Bave se uglavnom sobom i svojim međusobnim odnosima. Cijele ove saborske sezone, osim teme Medikola koju je potegnula stranka Možemo! te nekih manjih drugih saborskih inicijativa, uglavnom su rad posvetili unutarnjim odnosima, odnosno pokretanjem nove buduće lijeve predizborne koalicije. Pa su više bili, kako to kaže Siniša Hajdaš-Dončić, na tržnicama i u kafićima s građanima gdje su se borili protiv inflacije, nego u saborskim klupama. Ustavni sud nisu uspjeli usuglasiti s vladajućima, a ne bi bili ni Vrhovni sud da HDZ to sam nije preuzeo u svoje ruke, nakon Milanovićeva prijedloga.

Kad je o BiH riječ, SDP i Možemo! objavili su da idu u bitku za njihove glasove i da na narednim izborima nastupaju i u 11. jedinici namijenjenoj iseljenim Hrvatima, ali oko rezolucije nisu se mnogo brinuli nego su napustili sabornicu.

Oni preostali, od bračnog para Raspudić do Dalije Orešković, koji još traže svoje trajnije mjesto pod suncem, zapravo su među aktivnijim zastupnicima, jer je saborska pozornica praktički jedino što imaju. Ovo proljetno zasjedanje, stoga, neće ostati upamćeno ni po čemu posebnom. Samo još jedna rutinska politička sezona, nakon koje slijedi – jupi! – dugo toplo ljeto za zastupnike.