Već je to lijepo kad čovjek zna da može mirno spavati, da njegov san čuvaju pametni, odlučni i hrabri ljudi koji znaju svoj posao, koji znaju procijeniti što važno i hitno treba učiniti.

 Tako je i naše zrakoplovstvo ono malo aviona što imamo, poslalo na popravak baš u Ukrajinu, lijepu zemlju pitomih krajobaraza i dobroćudnih ljudi koja posljednih dana puni stupce novina i udarne termine televizijskih vijesti. Ne toliko zbog popravke hrvatskih MiG-ova, koliko zbog opće situacije. Kako je došlo do opće situacije? 

  Kad su naše leteće karampane stare trideset godina stigle u Odesu, prvo su ih rastavili da vide što im fali, što se može popraviti, a što treba staviti novo i imaju li dijelova na lageru. To je trajalo nekoliko mjeseci.

 Poslovođa Serjoža od očaja je počeo piti. Isprva votku, a kad je ostao bez votke tamanio je sve što bi mu došlo pod ruku. To jest, lokao je on i ranije, ali sada je pojačao dozu zajedno s ekipom jer su naši MiG-ovi bili u takvom stanju da je samo industrijski denaturirani alkohol mogao donijeti zaborav.

Kada se počelo gužvati u Kijevu, Serjoža je pod izlikom revolucije na Majdanu uzeo slobodne dane, kanister antifriza, bocu kolonjske i malo razređivača, i od tog koktela se nije trijeznio tjedan dana zajedno s ekipom. 

 Na kraju radnog tjedna došle su čistačice kao i svaki put pospremiti radionicu, a imale su što i vidjeti. Razasuti dijelovi MiG-ova još crni od kolomaza, gomile smotane žice, prazne kante »čistila«, rastavljeni tranzistori i radari s razbijenim ekranima – sve je to ležalo razbacano po zavodu bez ikakvog reda i smisla.

Ukratko, sirote žene zatekle su takav džumbus kakav nisu vidjele još od oproštajne zabave Nikite Hruščova. Jadnice je obuzeo osjećaj nemoći i bijesa. Bilo je to ponižavajuće iskustvo. Izašle su na gradski trg i odlučno digle glas, zavapile protiv nereda i tražile da se kazne odgovorni. Mahale su metlama i transparentima na kojima je pisalo: »Uzmite natrag svoje rusko smeće!« 

  Dogodilo se tako da je isto veče razočaran u opće ekonomske pokazatelje, Putin odlučio večerati doma. Zavalio se u fotelju, pokrio dekicom i rekao ženi (valjda), da upali televizor da pogledaju vijesti.

 Kad tamo kamera uhvatila baš naše čistačice kako demonstriraju protiv smeća u radionici. Putin je naravno sve pogrešno shvatio. Lupio je šakom o stol, ženu poslao u krevet i pozvao generale: »Mi možda i jesmo smeće, ali neće nas tjerati ukrajinske čistačice naoružane metlama!« 

  I brže-bolje poslao šest tisuća do zuba naoružanih marinaca na Krim, raspitao se koliko im brodova još može ploviti i podigao uzbunu. Ostalo znate ili ćete već saznati. 

 No što je s našim avionima? Poznavatelji tvrde da je zavod u Odesi nakon što je pukla svjetska bruka, pozvao čistačice iz »outsourcinga« koje su svu onu gomilu krša jednostavno pobacale u kontejnere ne bi li se napeta situacija nekako smirila.

Kako sada stvari stoje, te bi kutije s bivšim avionima trebale uskoro stići u Zagreb. Što će naši s njima napraviti teško je prognozirati. Jedni vele da bi najisplativije bilo prodati dio po dio na sajmovima rabljene opreme i antikviteta, dok drugi tvrde da bi troškovi bili preveliki i da je najbolje prodati sve u kompletu, ako bi se našao neki zaljubljenik. Odluka se napeto iščekuje. 

  U međuvremenu strane obavještajne službe javljaju da su primijetili nekoliko hrvatskih časnika u civilu kako obilaze muzej RAF-a u Londonu. Sigurnosne službe dignute su na najvišu razinu kada je jedan od njih potapšao dlanom oplatu izloženog »spitfirea« i zaključio; dobar, dobar. Nije uopće loš. Zapadna tehonologija…