Opet šok, užas i nevjerica. To da se u školi djeca i odgajaju, a ne samo tove informacijama, toliko je zgrozilo umjerenjake iz Grozda, Hrasta, Vrba-Srba i ostalih botaničko-pravovjernih ekipa da su odmah uzeli olovke u ruke i ponovo na Ustavni sud. Osnovno što ih ljuti i brine jest čudna ideja ove vlasti da se djecu u školi treba uz poduku i odgajati u smislu realnosti 21. stoljeća i opasnosti i bolesti koje se u tom realnom vremenu javljaju i prijete, a dadu se izbjeći. Ideja da društvo usmjerava odgoj svoje mladeži kako bi bila zdrava i čila, toliko je odurna časnim muževima iz »tršća i hrašća« da principijelno odbijaju takvu mogućnost odbacujući ju kao svjetonazorski teror.

   Ipak koliko god »grozdovi, žirevi i banane« nekome bili simpatični, a drugima mrski, u jednom su u pravu: roditelj ima pravo odlučivati o odgoju svog djeteta. Pa ako su sadašnjom situacijom nezadovoljni i rastuženi, neće im pomoći što im netko drugi tvrdi da su dobre volje i veseli.

   Stvari bi se trebale posložiti ovako; Ako netko ne želi da njegovo dijete sluša tlapnje o evoluciji i spolno prenosivim bolestima, ako ne želi da mu potomka podučavaju o užasima kondoma i pilule prije i poslije tuluma, onda se pošteni i nepokoreni katolik obrati školskim vlastima i pokaže poreznu uplatnicu kojom dokaže svoj katolički svjetonazor. Jer lako je reći – svi smo mi katolici. Treba to i dokazati. Kud ćeš ljepšeg dokaza od spremnosti da kao katolik finacijski pomogneš svojoj majci Crkvi dragovoljnom uplatom crkvenog poreza. S takvim poreznim listićem kojim roditelj dokazuke bez sumnje svoju duhovnu pripadnost rimokatoličkom civilizacijskom krugu, ima pravo tražiti izuzeće od zdravstvenog odgoja – 4. modul, te umjesto na »bezbožni preodgoj« dijete ili tinejdžera upućuje na katolički molitveni tečaj i vježbe meditacije, suzdržavanja i celibata (pogledajte velečasni, mogu i bez ruku!).

   Ostali koji ne bi htjeli plaćati crkveni porez, već bi svoj novac dali Crvenom križu, Udruzi Roda ili bilo kojoj drugoj humanitarnoj organizaciji, bili bi prepušteni na milost i nemilost nastavnom planu Ministarstva prosvjete Republike Hrvatske, programima prevencije spolno prenosivih bolesti i sličnim strahotama. Ukratko, plati pa klati. Ovako, budući da svi plaćamo sve, svi moramo sve i slušati, ma koliko nas to »preodgajalo«, uznemiravalo i činilo nesretnima. Podržavam pravo roditelja katolika da nakon što ničim prisiljen uplati porez Katoličkoj crkvi, ustraje i dobije pravo na svjetonazorsko formiranje potomka u skladu sa svojim vjerskim uvjerenjima. No nažalost taj lijepi i pošteni film nećemo skoro gledati, jer je premijer Zoran Milanović odlučio stati na zidić katoličanstva: »Dok sam ja premijer, ugovori s Vatikanom neće se mijenjati.« I još je pohvalio Željku Markić jer ona vjeruje i iskrena je za razliku od Tomislava Karamarka. Tu sam se zamislio.

   Evo luckaste prispodobe. Prvi slučaj; Vladimir Putin, lišen ikakve ideologije osim svoje vlasti, uhapsi neke rokerice koje ga gnjave, a nakon godinu i nešto u zatvoru, licemjerno ih pusti na slobodu. Drugi slučaj; idejno čvrst poput stijene, Josif Visarionović pošalje pjesnika koji ga gnjavi u Sibir, a nakon 80 godina brbljavog literatu pronađu rudari u permafrostu zaleđenog poput vunastog mamuta.

   Hoću reći, kada bih iz bilo kojeg razloga baš morao birati između Markićeve i Karamarka (primjerice, sjedim ispred glasačkog listića i netko mi drži »maschinengewehr« uperen u glavu), ipak bih izabrao Karamarka. Unatoč dugoročnoj procjeni premijera Milanovića.