– Kršćanima ovaj svijet nije trajna domovina, no zato nevjernici imaju za cilj stjecanje bogatstva, časti i vlasti, rekao je okupljenima biskup. Zamislimo se nad tim riječima. Što one zapravo znače. 

  Nevjernici teže stjecanju vlasti, časti i bogatstva, dok vjernici katolici od tih poroka, vidjeli smo, bježe kao vrag od tamjana. Ugledate li negdje skupinu ljudi kako trče zazivajući ime Gospodnje, znajte da su to vjernici ci u poslijepodnevnoj šetnji sa svojim mnogobrojnim obiteljima naišli na izgubljeni novčanik s tisuću eura i kreditnim karticama. 

  Koliko je vjerniku-katoliku mrska i sama pomisao na vlast, čast i bogatstvo svjedoči i sljedeća, puno ozbiljnija prispodoba. To još nigdje nije objavljeno, ali mi znamo kako je i zašto bivši premijer Ivo abdicirao s trona stranke i države, na udivljenje božjih poklisara na zemlji. Bilo je to ovako. 

  – Moj Mladene ja to više ne mogu izdržati. Gdje god krenem samo slava, čast i bogastvo. Svjestan svoje prolaznosti na ovom svijetu razmišljam o općem smislu ljudskog djelovanja, jadao se Ivo svom čovjeku zaduženom za specijalne zadatke. 

  – Kako da promišljam Spasitelja, ako mi koncentraciju remete nevjernici koji ni o čemu ne misle nego samo kako da nakupe što više škuda koje će onda rasipati u neumjerenom konzumerizmu, reče Ivo i osmotri Mladena pogledom u kojem se miješala tuga i bezgranična ljubav prema čovječanstvu. 

  – Upravo sam to htio reći gospodine predsjedniče, odgovori mu Mladen. Naša čvrsta odluka da poniranjem u transcedenciju usavršimo svoje živote svakodnevno je ometana milijunskim ponudama iz HEP-a, Hypa i Diokija… To sam nečastivi stavlja na kušnju naše strpljenje, proročanski je sekundirao Mladen. 

  – U svakom strpljenju leži granica sama po sebi. Ovdje je svjetski tok povijesti došao do granice kada vjernik jasno mora reći što mu je činiti – prihvatimo ih! 

  – Što da prihvatimo, predsjedniče, upita Mladen kojemu je ponekad trebala sekunda više.

  – Prihvatimo ponude! I iz Hypa, i iz Diokija. Prigrlimo te milijune kao što otac prihvaća sina koji se odmetnuo i vraća se pun pokajanja. 

  – Ne razumijem predsjedniče, što bismo ovako imuni na ovozemaljska bogatstva mogli učiniti s tim milijunima. 

  – Zovi Ratka i Nevenku, oni će znati. Sve zabilježimo, sve zapišimo, svaku kunu, dolar i euro. A kad skupimo milijune i opišemo njihov tok i svrhu, predat ćemo dokumenta tvom imenjaku iz Odvjetništva koji će onda učiniti ono što mora – rasteretiti nas ove pokore vlasti pa da se jednom zauvijek posvetimo molitvi i traženju bogočovjeka u malim stvarima i nevinim radostima. 

  – Šefe vi ste genije, odgovori mu Mladen te pohrli obaviti povjereni mu zadatak, ne propustivši ovjekovječiti trenutak kad je Ivo saznao da više ne mora biti premijer (na slici). 

  (S)Udbina hrvatskih mučenika

  Dobri čovjek Dado Milinović ovako je objasnio uspjeh: » U Udbini gotovo nema nezaposlenih, sve savršeno funkcionira i međunacionalni odnosi su na zavidnoj razini«. To se isto ne može reći za naš istočni grad-heroj gdje je gradonačelnik SDP-ovac, a nezaposlenost je teška stvarnost. Ujedno i kriterij, po Dadi Milinoviću, za uvođenje ćiriličnih tabli. Hoće li Stožer za obranu Vukovara sada javnosti poslati novu poruku: »Dok god na zavodu za zapošljavanje posao budu čekali naši momci i djevojke, ćirilica neće proći, a kad se ćirilične ploče jednom i postave, to će značiti da u Vukovaru više nema nezaposlenih Srba i Hrvata«. 

  Jedan od aduta razvitka srpsko-hrvatske Udbine pod okriljem koalicije HDZ/SDSS je i turizam. Sve više ljudi iz svih krajeva svijeta dolazi vidjeti taj lijepi kraj. Dolazit će i Srbijanci, ovog puta goloruki, pa će na svom jeziku i u miru božjem moći pročitati koji su to grad posjetili, gdje se nalazi zgrada općine, gdje je škola »Kralja Tomislava«. Dvojezičnim natpisima radi prosperiteta gradića i smanjenja nezaposlenosti okitit će se i kulturne znamenitosti poput crkve hrvatskih mučenika što će pomoći turistima u snalaženju, a i da ne zalutaju. Bude li nekome naivnome štogod nejasno, objasnit će mu Milinović: »Ustav se mora poštivati«. Točka.