Sedamsto pedeset tisuća ti bogova ljubim, zar ti stan što smo ti ga dali nije bio dovoljan pored tolike još kućerde!? E, kume, kume, izgore ti kesa. Da kesa, dogorila ti svijeća kume, i tebi i meni, zdvojno se jadkao nekad prvi čovjek ličkog HDZ-a, neprikosnoveni vladar Udbine, Krbave i Gacke, a trenutno tek ojađeni kum svježe uhićenog policajca Željka Jurkovića koji da je krao državni novac. I ne brine se Dado toliko što bi ga kumstvo moglo skupo stajati, nego ga brine kako pogledati u oči šefu. Kao da mu nije dosta što je kroz iglene uši jedva provukao stranku na prošlim izborima, još mu i lopovluk kuma visi nad glavom. 

   – Banda crvena sad će likovati: »Dok je Karamarko hapsio ostarjele i nemoćne ministre-partizane, njegovi policajci krali su državu, a on nije ni prstom mrdnuo da uhvati lopove i zaštiti državu,« tmurne su se misli kovitlale Dadinom glavom. 

   – Sad će mi Tomo sigurno reći: »Kako ja da oslobađam Hrvatsku od crvene okupacije kada lopovi ispadaju ispod stranačke kabanice kao špekule iz probušenih dječjih džepova. Za koga vi zapravo radite. Kao da vam ni ta diverzija nije dovoljna, nego kad novinari dođu u Gospić, ispadne da je čitava stranka uzela produženi vikend i da nitko ne radi. Nije dosta da ćemo u javnosti opet ispasti lopovi, već ćemo ispasti i ljenčine koje spajaju radne i neradne dane. Pa što ako je Dan antifašizma, jebao vas antifašizam i Bobetko i sisački partizanski odred i još malo ne rek’o tko« – sve to misli naš Dado kako će mu ljutiti šef očitati gadnu bukvicu. 

   – A što da kažem ljudima? Što da kažem novinarima. Da nisam znao. »Dragi moji novinari, nisam imao pojma da moj kum jednom rukom lovi lopove, a drugom hapa iz državne vreće«. Hmm, to neće biti dovoljno. Preblago je. 

   »Dragi moji ništa nisam znao, a da sam znao da moj kum glumi poštenjačinu, a zapravo krade iz državne kase ja bih ga odmah prijavio. I ne samo prijavio, ja bih mu i presudio.« E to nije loše. Zvuči odlučno. Ali brisat ćemo ovo »ja bih mu presudio.« Neka ostane samo da bih ga prijavio. Hmmm, fali kršćanskog duha i nacionalnog optimizma. Ovako ćemo. 

  Čudo s nebesa

   Evo i drugog primjera; ako hrvatska nogometna vrsta rasturi Srbiju u Beogradu, pa Belgiju bar s 5:0 u Zagrebu i plasira se na Svjetsko prvenstvo, nije li to izravni dokaz providnosti koja se na ovu zemlju slila s neba, a nema nikakvog ni znanstvenog ni razumskog objašnjenja. 

  Sladoled bez mlijeka

   Godinama smo živjeli u zabludi da za sladoled od čokolade, treba i mlijeko. Koja je to tajanstvena sirovina kojom je tržište toliko dobro opskrbljeno da tvornica sladoleda više ne treba mlijeko. Je li to nafta? Boksit? Helij? Tko ju proizvodi, odakle ju nabavljamo i koliko košta? Puno je pitanja, a malo odgovora. Zagađuje li ta čudesna sveprisutna sladoledna sirovina prirodu? Primjerice, smije li dijete koje ne može pojesti svoj osmi sladoled toga dana, baciti kornet na livadu ili ga roditelj mora zbrinuti u okviru zbrinjavanja opasnog otpada? 

   No ne budimo previše strogi prema sladoledarnici. Pletemo džempere, ne otkupljujemo vunu, radimo cipele, ne štavimo kožu. Naša je stvarnost postala umjetna, posljedica »dobre opskrbljenosti globalnog tržišta sirovina«.