Minimalna Hrvatska

Rikošet Nenada Hlače

Nenad Hlača

Foto Novi list arhiva

Foto Novi list arhiva

Tisuće dijetama izgladnjelih poslodavaca krenulo je u odlučni prosvjed, tražeći od Vlade trenutnu obustavu odluke o povećanju mininalne plaće koja da će učiniti neizmjernu štetu hrvatskom gospodarstvu



Tamni su se oblaci nadvili nad Banske dvore. Tisuće dijetama izgladnjelih poslodavaca krenulo je u odlučni prosvjed, tražeći od Vlade trenutnu obustavu odluke o povećanju mininalne plaće koja da će učiniti neizmjernu štetu hrvatskom gospodarstvu.


Kolone ispijenih ljudi vukle su se prema Markovu trgu noseći transparente: »Dolje porez«, »Novac kvari narod«, »Ne damo ni eura«, »Velika plaća, mala Hrvatska«, »Fiskaliziraj svoga ćaću, bando crvena«, »Minimalac mali, ali siguran«, »Bolje mali u ruci nego veliki na grani«, »Mali, ali tehničar«. No ovaj posljednji je zalutao, pa su čovjeku objasnili da je njegov prosvjed na susjednom trgu. 


   – Zna li ova vlada koliko košta građevinski teren od sto tisuća kvadrata? Znaju li koliko benzina potroši Porsche? Tko to danas može platiti. Hrvatskom poslodavcu koji se u ovim kriznim vremenima bori za opstanak, koji se svim silama trudi osigurati svojoj obitelji blagostanje u sljedećih sto godina, Vlada je zarila nož u leđa, ostavila ga na cjedilu. 




   Masa je zapljeskala. 


   – Priroda se pobunila protiv neprirodne vlasti. Strahujući od poreza na nekretnine, građevinski tereni počeli su bježati iz Hrvatske. Vlasti to nazivaju klizištima, ali varaju narod lažući da se radi o vremenskim neprilikama. Mi dobro znamo da je počeo proces odljeva nekretnina iz Hrvatske. Nitko ne zna kako će to završiti – prvo rastu porezi, a sada bi htjeli da raste i minimalna plaća. Od kuda. Ne bi me čudilo da u skoroj budućnosti svjedočimo dramatičnim slikama zbjegova kuća, stanova, pa i čitavih gradskih kvartova koji u panici nastoje pobjeći iz ove porezima opustošene zemlje. Kad preko Bregane i Pasjaka utekne i posljednji dvorac s bazenom kome će onda Linić naplaćivati porez, bog neka sačuva Pusićku i našega Raleta, zaključeno je uz odobravanje gomile.   

Ugrožena industrija guljenja kože


    Ukoliko mininalac u ovoj napaćenoj zemlji poraste za 22 eura, kako predlaže Vlada, milijun Hrvata otet će svemirci, dramatičnim glasom poručio je naciji šef poslodavaca Ivica Mokrinić.   

– I ne samo to, našu će zemlju zadesiti i razne druge nesreće. Obalu će pogoditi cunamiji, u planinskim krajevima obrušit će se lavine, u kraškim predjelima otvorit će se zemlja, a u ravnicama razliti vode. Kao što vidite, sve se to već događa, a posljedica je nerazumne odluke komunj…, pardon Vlade da najnižu nadnicu podigne na astronomsku svotu od gotovo tri tisuće kuna, rekao je Mokrinić. 


   Osim što će svemirci oteti milijun naših građana, nestat će i pedeset tisuća radnih mjesta, upozorili su poslodavci i to najviše u industriji guljenja kože. 


   – Trebamo li ponavljati da je industrija guljenja kože jedna od najvažnijih industrijskih grana u Hrvatskoj s višegodišnjom tradicijom. Ako su hrvatski poslodavci i po čemu poznati u svijetu, onda je to upravo guljenje kože. Povećanje minimalne plaće ugrozit će egzistenciju stotina poslodavaca gulikoža, a oni će za sobom povući u ponor i sve radnike, ne otmu li ih prije toga izvanzemaljci, opetovao je svoje upozorenje Mokrinić. 


   Samo je sretan poslodavac dobar poslodavac. Može li biti sretan ako Vlada podiže u nebo minimalnu plaću i time reže profite bez kojih nam nema spasa. Poraste li minimalna plaća, vlasnik će biti tužan.


Radnici kad vide uplakanog vlasnika i sami će biti nesretni, uplašeni, zbunjeni i jadni. Čitava Hrvatska bit će u suzama, a što će biti s onih milijun Hrvata koje će oteti svemirci, ne usuđujemo se ni pomisliti, poručio je Mokrinić dodajući da se radi o paušalnom i demagoškom pokušaju da se prikriju sve greške ove Vlade. 


   – Što znače 22 eura potrošaču, da ne kažem građaninu. Jedva da će i osjetiti takvo povećanje plaće. Tih 170 kuna njima ne znači ništa, a nama može biti sve. Poslodavcu to može značiti razliku između života i smrti, kie i audija, skijanja u Alpama i spusta na Sljemenu. Da je radnicima uistinu stalo do povećanja plaće, našli bi bolje radno mjesto. Nitko ih u tome ne sprječava, pa ni poslodavci. Dapače. Ovako, administrativnim mjerama određivati osobne dosege, to poslodavci neće dozvoliti, zaključio je Mokrinić   

Sindikati daju potporu


    Žestinom nastupa poslodavaca neugodno su iznenađeni sindikalisti koji se takvom čemu nisu nadali od svojih dugogoišnjih socijalnih partnera. Ozareni Matijašević odgovorio je poslodavcima da nemaju baš nikakvog razloga biti bijesni na sindikalne aktiviste niti o njima govoriti neke loše stvari. 

   – To što se poslodavci ljute na Vladu, to razumijemo i podržavamo ih u njihovom nastojanju da poboljšaju svoj položaj. Svatko ima pravo boriti se za sebe. No tvrdnje poslodavaca da su za rast minimalne plaće krivi sindikati s najvećom indignacijom odbacujemo, jer ona jednostavno nije istinita. M s time nemamo ništa. Niti smo što radili po tom pitanju, niti nam je to bio plan. Što bi narod rekao – »nit’ luk jeli, nit’ luk mirisali«, a sad smo našli kao glineni golubovi na streljani, lake mete po kojima se udara iz najtežeg oružja. Ne znamo otkuda poslodavcima i pomisao da bi naš sindikat rovario protiv njih. Dosad smo s poslodavcima odlično surađivali, pa se nadamo da će tako biti i u budućnosti, a nesporazume koje imaju s vlastima, neka s njima i rješavaju, a ne preko sindikalnih leđa, zaključio je Ozareni Matijašević.


više vijesti