Milanović osvojio Moskvu

Rikošet Nenada Hlače

Nenad Hlača

Foto D. Lovrović

Foto D. Lovrović

Nakon subotnje sjednice Glavnog odbora Milanović može odahnuti u mjeri u kojoj se Napoleon mogao veseliti osvajanju Moskve. Nakon trijumfa ostala je ruska prijestol-nica u zgarištu



Tri stranke, tri sukoba i šest jakih osoba. Rezultat; najteži pad povjerenja u Vladu i stranke koje čine vladajuću koaliciju. Raskol u IDS-u (Jakovčić-Kajin), HNS-u (Pusić-Čačić), te na koncu i SDP-u (Milanović-Linić), dovele su Vladu na tanku razinu povjerenja birača. Štreberski zaključak Vesne Pusić da treba više učiti, mogao bi i biti neki odgovor, no u gospođinim godinama tablica množenja već se treba znati napamet, naknadno kalkuliranje ne pomaže. Premijer Zoran Milanović nakon subotnje sjednice Glavnog odbora može odahnuti u mjeri u kojoj se Napoleon mogao veseliti osvajanju Moskve. Nakon trijumfa ostala je ruska prijestolnica u zgarištu i demoralizirana vojska kojoj slijedi dugotrajno i teško prestrojavanje u povlačenju, popraćeno nenadoknadivim žrtvama.


  Tu ne prestaje svaka sličnost s velikim francuskim pohodom. Slavko Linić, baš kao ni ruski general Mihael Kutuzov, u sukobu nije zabilježio niti jednu veliku pobjedu, tek poraz za porazom, a ipak je Francuzima ugledao leđa. No Kutuzov nije uspio uživati u plodovima svog truda.


  Viša sila izbacila ga je iz igre. Slavko Linić izbačen je iz partije. Tko je na koncu pobjednik? Kod Napoleona je odgovor jasan – vojvoda od Wellingtona pokupio je slavu kod Waterlooa i suparnika zauvijek smjestio u njegov »atlantski ljetnikovac« na Sv. Heleni. Može li se Tomislava Karamarka u ovoj paraboli usporediti s proslavljenim vojvodom? Teško, jer za razliku od irskog lorda Karamarko je najnepopularniji političar u Hrvatskoj, što je raritet za oporbenog vođu zemlje koja pati pod teretom ekonomske krize.




  Ipak, kladioničari ne bi trebali zanemariti i tu mogućnost, jer ni Zoran Milanović nije prvak u šarmiranju birača, svojom politikom većinsku potporu Glavnog odbora sveo je na par gotovo slučajnih glasova, a istodobno depresija nastala nakon raskola u stranci prijeti pasiviziranjem SDP-ovih birača ili preusmjeravanjem na druge lijeve opcije.


  Pa bi hrvatski apsurd mogao biti izgledan; da srca birača osvoji najnepopularniji političar na čelu političke stranke koju je sud proglasio zločinačkom kleptomanskom organizacijom i koja već iz oporbe najavljuje represivne mjere prema političkim neistomišljenicima (zabrana propitivanja povijesne uloge Gojka Šuška primjerice) uz oštar odnos prema nevjernicima svih vrsta.


  Koliko bi Zoranu Milanoviću i njemu odanim SDP-ovcima mogle pomoći ozbiljne naznake gospodarskog oporavka Hrvatske; pad nezaposlenosti, rast industrijske proizvodnje i izvoza, bitna konsolidacija državnih financija, teško je predvidjeti s obzirom da i unutar SDP-a i u javnosti zasluge za optimistične brojke više idu »amputiranom« Slavku Liniću nego njegovom dojučerašnjem šefu.   Uz to glavni odbor SDP-a nije sastavljen samo od »četvrtog političkog ešalona«, kako se ponegdje dade iščitati, već u njemu odluke donose i 23 saborska zastupnika. Prenese li se SDP-ov unutarstranački sukob s Glavnog odbora na parlament, Milanoviću i SDP-u predstoje još teži dani. Ta mogućnost visi kao damaklov mač, a potencirana je glasinama o nastavku obračuna s pobunjenim partijskim organizacijama, pogotovo riječkom. U takvim uvjetima niti mogući preuranjeni gubitak dobrog radnog mjesta u Saboru nije prevelik zalog efikasne stranačke discipline po onoj narodnoj da je košulja bliža od kaputa. Kakve će se boje nositi kaputi saznat ćemo ujesen kad zahladi. Počelo je odbrojavanje Milanovićevih sto dana.

više vijesti