Foto D. Lovrović
Nakon subotnje sjednice Glavnog odbora Milanović može odahnuti u mjeri u kojoj se Napoleon mogao veseliti osvajanju Moskve. Nakon trijumfa ostala je ruska prijestol-nica u zgarištu
Tri stranke, tri sukoba i šest jakih osoba. Rezultat; najteži pad povjerenja u Vladu i stranke koje čine vladajuću koaliciju. Raskol u IDS-u (Jakovčić-Kajin), HNS-u (Pusić-Čačić), te na koncu i SDP-u (Milanović-Linić), dovele su Vladu na tanku razinu povjerenja birača. Štreberski zaključak Vesne Pusić da treba više učiti, mogao bi i biti neki odgovor, no u gospođinim godinama tablica množenja već se treba znati napamet, naknadno kalkuliranje ne pomaže. Premijer Zoran Milanović nakon subotnje sjednice Glavnog odbora može odahnuti u mjeri u kojoj se Napoleon mogao veseliti osvajanju Moskve. Nakon trijumfa ostala je ruska prijestolnica u zgarištu i demoralizirana vojska kojoj slijedi dugotrajno i teško prestrojavanje u povlačenju, popraćeno nenadoknadivim žrtvama.
Tu ne prestaje svaka sličnost s velikim francuskim pohodom. Slavko Linić, baš kao ni ruski general Mihael Kutuzov, u sukobu nije zabilježio niti jednu veliku pobjedu, tek poraz za porazom, a ipak je Francuzima ugledao leđa. No Kutuzov nije uspio uživati u plodovima svog truda.
Viša sila izbacila ga je iz igre. Slavko Linić izbačen je iz partije. Tko je na koncu pobjednik? Kod Napoleona je odgovor jasan – vojvoda od Wellingtona pokupio je slavu kod Waterlooa i suparnika zauvijek smjestio u njegov »atlantski ljetnikovac« na Sv. Heleni. Može li se Tomislava Karamarka u ovoj paraboli usporediti s proslavljenim vojvodom? Teško, jer za razliku od irskog lorda Karamarko je najnepopularniji političar u Hrvatskoj, što je raritet za oporbenog vođu zemlje koja pati pod teretom ekonomske krize.
Ipak, kladioničari ne bi trebali zanemariti i tu mogućnost, jer ni Zoran Milanović nije prvak u šarmiranju birača, svojom politikom većinsku potporu Glavnog odbora sveo je na par gotovo slučajnih glasova, a istodobno depresija nastala nakon raskola u stranci prijeti pasiviziranjem SDP-ovih birača ili preusmjeravanjem na druge lijeve opcije.
Pa bi hrvatski apsurd mogao biti izgledan; da srca birača osvoji najnepopularniji političar na čelu političke stranke koju je sud proglasio zločinačkom kleptomanskom organizacijom i koja već iz oporbe najavljuje represivne mjere prema političkim neistomišljenicima (zabrana propitivanja povijesne uloge Gojka Šuška primjerice) uz oštar odnos prema nevjernicima svih vrsta.