Živimo u postpandemijskom vremenu u kojem su živci mnogima tanki, i ujedno svjedočimo znatnom porastu nasilja na svim razinama
Kad se čovjek iz hektičnog Zagreba preko Banskih vrata spusti u sam centar Rijeke, ima samo jedan osjećaj: eto, sad se može prebaciti iz pete brzine u, otprilike, treću i dalje samo – laganini. Grad koji možda živi »novi ritam«, kako vlast voli reći, ali i taj ritam je lagan. I siguran. Nepodnošljiva lakoća postojanja.
A onda odjednom eksplozije i dojave o bombama. Potpuno netipično za Rijeku, grad koji spava svojim poluljetnim snom i u kojem, to bar cijela Hrvatska zna, multi-kulti atmosfera ne generira nikakave sukobe i nesigurnosti.
Nije stoga čudo da je cijela hrvatska javnost jučer bila itekako zainteresirana za vijest o eksplozijama kod Towera i malo ranije i u Kostreni, a nekoliko tjedana ranije i o dojavama o eksplozivnim napravama u opatijskom Ambasadoru. Zaredalo se. Osim što je to u vijeme prije početka pune turističke sezone doista loše za percepciju, unijelo je nesigurnost i zabrinutost i kod građana. Na Rijeku se svake večeri može odnositi ona TBF-ova »Grad spava, čujem mu disanje«, a onda odjednom u subotu oko ponoći strah i nemir.
Što je najgore, čini se da je riječ o onom klasičnom kriminalu zasnovanom na ucjeni, odnosno reketu, prema jednog tvrtki. Netko je zaključio da onaj tko može kupiti cijeli toranj Towera vjerojatno raspolaže s dovoljno novca, da se taj novac može iznuđivati. I pritom je metoda doista klasična kriminalna – bomba pod objekt, i to višekratno.
No, očito su i počinitelji klasično lakovjerni, ako su mislili da takva banalna metoda može proći. Policija je odmah ušla u trag i uhvaćeni su na kraju – in flagranti, kad su se vratili na mjesto zločina. Naime, nakon prve eksplozije 21. svibnja ispred Plodina na Vežici, policija je napravila plan prikrivenoga motrenja nekih njihovih trgovačkih centara u Rijeci. Napadači su u subotu navečer najprije detonirali jednu eksplozivnu napravu na Pećinama, da bi se zatim uputili prema drugoj lokaciji, nekoliko kilometara dalje, gdje su u Kostreni namjeravali ponovo podmetnuti novu napravu. No, doslovce kod postavljanja druge bombe, uhitila ih je policija. Riječki kriminalisti već neko vrijeme sumnjali su upravo u varijantu klasičnog kriminala prema ovoj tvrtki te uhićenje dvojice muškaraca nije bilo slučajno, već je bila riječ o policijskoj zasjedi. Dvojac je lako pao, a policija je mogla objaviti cijeli slučaj mirne duše – od fotografija do izjava samog ministra Davora Božinovića koji se imao čime pohvaliti. Doista može biti zadovoljan što je sve ovako završilo. Jer, nakon vala nasilja u susjednoj Srbiji, ili bilo gdje drugdje gdje ima oružja ili eksploziva, doista nikome, pa tako ni građanima Rijeke, sigurno nije ugodno slušati policijske sirene i zvuk detonacija.
Živimo u postpandemijskom vremenu u kojem su živci mnogima tanki, i ujedno svjedočimo znatnom porastu nasilja na svim razinama. Bilo da je riječ o nasilju nad djecom, ili same djece; bilo da je riječ o rastu broja pucnjava ili podmetanja požara pod aute, za što stručnjaci očito najviše postoje u Zagrebu i Splitu; bilo da je riječ o narodnjačkim klubovima gdje u nasilju sudjeluju i gosti i zaštitari, osjećaj nesigurnosti raste. Zato su ovakve akcije, kad su uspješne, itekako percepcijski važne. Osjećaj sigurnosti kod građana je primarna zadaća MUP-a, a Božinović je jučer čak i dosta otvoreno govorio o cijelom slučaju, rekavši kako su akcije kod Ambasadora prije više od mjesec dana, sve do ove subotnje, očito na neki način bile povezane. Policija je od prvog dana krenula u vrlo opsežno i dubinsko istraživanje te su od travnja svaki dan radili na ovom predmetu koji ima i međunarodnu dimenziju, kako je objasnio.
Kako god bilo, mir se sada vratio. Bit će naravno zanimljivo pratiti detalje o tome kako su kriminalci zapravo iznuđivali vlasnike trgovačkog lanca, jednako kao što brojni Riječani s nestrpljenjem očekuju i odgovor policije o tome kako doskočiti onima koji su putem tvrtke BitLucky na stotine ljudi oštetili trgovanjem kriptovalutama. I to je jedan slučaj iz crne kronike čiji rasplet mnogi u Rijeci ovih dana očekuju, pa i tu mediji drže svoju pažnju, jer se radi o jako velikom broju oštećenika u toj aferi baš u Rijeci.
Važno je da Rijeka ostane van atributa »grada-slučaja«, stoga policija mora dati odgovor na svaki od sličnih slučajeva.
Tihana Tomičić
Rijeka nije grad-slučaj
Tihana Tomičić
29. svibanj 2023 13:34
Foto: M. LEVAK
Živimo u postpandemijskom vremenu u kojem su živci mnogima tanki, i ujedno svjedočimo znatnom porastu nasilja na svim razinama
Kad se čovjek iz hektičnog Zagreba preko Banskih vrata spusti u sam centar Rijeke, ima samo jedan osjećaj: eto, sad se može prebaciti iz pete brzine u, otprilike, treću i dalje samo – laganini. Grad koji možda živi »novi ritam«, kako vlast voli reći, ali i taj ritam je lagan. I siguran. Nepodnošljiva lakoća postojanja.
A onda odjednom eksplozije i dojave o bombama. Potpuno netipično za Rijeku, grad koji spava svojim poluljetnim snom i u kojem, to bar cijela Hrvatska zna, multi-kulti atmosfera ne generira nikakave sukobe i nesigurnosti.
Nije stoga čudo da je cijela hrvatska javnost jučer bila itekako zainteresirana za vijest o eksplozijama kod Towera i malo ranije i u Kostreni, a nekoliko tjedana ranije i o dojavama o eksplozivnim napravama u opatijskom Ambasadoru. Zaredalo se. Osim što je to u vijeme prije početka pune turističke sezone doista loše za percepciju, unijelo je nesigurnost i zabrinutost i kod građana. Na Rijeku se svake večeri može odnositi ona TBF-ova »Grad spava, čujem mu disanje«, a onda odjednom u subotu oko ponoći strah i nemir.
Što je najgore, čini se da je riječ o onom klasičnom kriminalu zasnovanom na ucjeni, odnosno reketu, prema jednog tvrtki. Netko je zaključio da onaj tko može kupiti cijeli toranj Towera vjerojatno raspolaže s dovoljno novca, da se taj novac može iznuđivati. I pritom je metoda doista klasična kriminalna – bomba pod objekt, i to višekratno.
No, očito su i počinitelji klasično lakovjerni, ako su mislili da takva banalna metoda može proći. Policija je odmah ušla u trag i uhvaćeni su na kraju – in flagranti, kad su se vratili na mjesto zločina. Naime, nakon prve eksplozije 21. svibnja ispred Plodina na Vežici, policija je napravila plan prikrivenoga motrenja nekih njihovih trgovačkih centara u Rijeci. Napadači su u subotu navečer najprije detonirali jednu eksplozivnu napravu na Pećinama, da bi se zatim uputili prema drugoj lokaciji, nekoliko kilometara dalje, gdje su u Kostreni namjeravali ponovo podmetnuti novu napravu. No, doslovce kod postavljanja druge bombe, uhitila ih je policija. Riječki kriminalisti već neko vrijeme sumnjali su upravo u varijantu klasičnog kriminala prema ovoj tvrtki te uhićenje dvojice muškaraca nije bilo slučajno, već je bila riječ o policijskoj zasjedi. Dvojac je lako pao, a policija je mogla objaviti cijeli slučaj mirne duše – od fotografija do izjava samog ministra Davora Božinovića koji se imao čime pohvaliti. Doista može biti zadovoljan što je sve ovako završilo. Jer, nakon vala nasilja u susjednoj Srbiji, ili bilo gdje drugdje gdje ima oružja ili eksploziva, doista nikome, pa tako ni građanima Rijeke, sigurno nije ugodno slušati policijske sirene i zvuk detonacija.
Živimo u postpandemijskom vremenu u kojem su živci mnogima tanki, i ujedno svjedočimo znatnom porastu nasilja na svim razinama. Bilo da je riječ o nasilju nad djecom, ili same djece; bilo da je riječ o rastu broja pucnjava ili podmetanja požara pod aute, za što stručnjaci očito najviše postoje u Zagrebu i Splitu; bilo da je riječ o narodnjačkim klubovima gdje u nasilju sudjeluju i gosti i zaštitari, osjećaj nesigurnosti raste. Zato su ovakve akcije, kad su uspješne, itekako percepcijski važne. Osjećaj sigurnosti kod građana je primarna zadaća MUP-a, a Božinović je jučer čak i dosta otvoreno govorio o cijelom slučaju, rekavši kako su akcije kod Ambasadora prije više od mjesec dana, sve do ove subotnje, očito na neki način bile povezane. Policija je od prvog dana krenula u vrlo opsežno i dubinsko istraživanje te su od travnja svaki dan radili na ovom predmetu koji ima i međunarodnu dimenziju, kako je objasnio.
Kako god bilo, mir se sada vratio. Bit će naravno zanimljivo pratiti detalje o tome kako su kriminalci zapravo iznuđivali vlasnike trgovačkog lanca, jednako kao što brojni Riječani s nestrpljenjem očekuju i odgovor policije o tome kako doskočiti onima koji su putem tvrtke BitLucky na stotine ljudi oštetili trgovanjem kriptovalutama. I to je jedan slučaj iz crne kronike čiji rasplet mnogi u Rijeci ovih dana očekuju, pa i tu mediji drže svoju pažnju, jer se radi o jako velikom broju oštećenika u toj aferi baš u Rijeci.
Važno je da Rijeka ostane van atributa »grada-slučaja«, stoga policija mora dati odgovor na svaki od sličnih slučajeva.