Cijena zaduživanja raste, kako za građane i poduzeća, tako i za države. I tu bi mogao nastati problem. Države će se skuplje zaduživati i dodatno naprezati već rubne proračune. Poput našeg. A porezi su već visoki. Europa je u riziku još nižeg rasta. I većih cijena. S njom i Hrvatska. Čiji BDP polako gubi zamah jer usporavaju plaće na proračunu i EU fondovi. E, tu već treba biti oprezan. Da se premijer Plenković ne bi naljutio. Alergičan je ako netko unese zrnce sumnje u njegovo gospodarsko čudo. A posebno mu smeta kada se priča da će sredstava iz EU fondova biti manje. To inače stalno govore u oporbi. A Hajdaš Dončić je rekao i to da, da su oni na vlasti (SDP), presuda za »švicarce« ne bi bila kakva je. I onda je Plenković skočio. Prvo da je to napad na neovisnost pravosuđa. A potom je i priprijetio, da su prema onima koji plaše narod još fini. Ali će, ako se to nastavi, biti grublji. Isto tako su neki HDZ-ovi dužnosnici oporbenu karavanu počeli tjerati sa »svojih teritorija«. Kao, što imaju »kod njih« tražiti. A ovi zapravo veseli. Konačno su ih primijetili. Napipali su HDZ-ovo bilo. Ni sami ne mogu vjerovati koliko su postali učinkoviti u živciranju vlasti. To je zato što su na terenu. Krenuli su. Marširaju. Po vrućini. Hajdaš Dončić već kuje planove. Možemo se na to zasad ne obazire. Zna da će to ionako teško ići bez Milanovića. A Milanović – širokopojasno. Ne želi se nikome zamjeriti. Pa je rekao da je hrvatski narod prije svega skeptičan, ni ‘vamo, ni tamo, nego skeptičan.

Skepticizam kao stari/novi političko-filozofski pravac promovirao je u Brezovici na Danu antifašističke borbe. Pa pobrao isto takav pljesak. Skeptičan. Tomašević je bio konkretniji. A Hajdaš Dončić je samo nosio karanfil. HDZ je pak poslao ministra Ružića. Koji se baš proslavio s radničkim pravima. Pa ponovio da oni u vlasti osuđuju svaki totalitarizam: nacizam, fašizam i komunizam. Tu se zaletio. Nije učio u školi? Jer, tko je bio organizator borbe protiv fašizma na ovim prostorima nego KPJ? S Titom na čelu. Ne može se to izjednačavati. ZDS nema dvostruke konotacije, već samo jednu – lošu, a petokraka može imati. To je rekla kandidatkinja za ustavnu sutkinju Ana Horvat Vukelić. Sve je objasnila. Dajte joj da sudi.

A dobro im je rekla i Jadranka Kosor, ne možeš pričati o antifašizmu, a koalirati s onima koji ga relativiziraju. Kad je čujem, gotovo me hvata nostalgija. Ona, pa Škare Ožbolt… to su persone prema sadašnjem bljedilu. Kad smo već kod toga, premijer za to vrijeme na utakmici. Ministar Glavina ga je zasjenio stajlingom. Ministar Šušnjar širokim osmijehom. Čorić se patio u Zagrebu, na skupu hrvatskih izvoznika. Mora netko i radit’. Izvoznike je izuzeo iz poreza na ekstraprofit. Pa ga nije bilo strah se pojavit’. A prvi put se kao guverner HNB-a na televiziji pojavio Ante Žigman. I ništa nije rekao. Iako ECB vodi svu politiku, imao bi i on nekog posla. Gotovinski krediti nabujali. Navodno su lanjske HNB-ove mjere o ograničavanju njihovog rasta dale rezultate. Ali, u to baš nismo posve sigurni. Nešto je Žigman ipak rekao. Da će vladin program pridonijeti suzbijanju inflacije. Bolje da ni to nije. S druge strane, ECB ne miruje. Nakon što je prvi puta u tri godine povećao ključne stope, članica izvršnog odbora Isabel Schnabel sada je potvrdila da će povećanja biti još. Za koga je to dobra vijest? Pa za banke, koje će ponovno moći izdašno zarađivati deponirajući sredstva u središnjim bankama. Do kraja godine zarađivat će možda i 3 posto. Bez ikakvog rizika. A štedišama davati ni pola posto. I još će povećati kamate na kredite. Bit će to za njih opet dobra godina. Što je ekonomiji gore, njima je bolje. Malo im kvari skor što moraju ulagati u financijsko opismenjavanje umirovljenika. Odrađuju zakonsku obvezu. Uče penzionere kako da upravljaju sa ‘cilih’ 500 eura mirovine. Monty Python ili Alan Ford?

A u Rijeci će i penzionerima i svim građanima biti teže. Nakon poskupljenja smeća, poskupit će i voda. I to značajno. Gradonačelnica Rinčić odgovornost za sve stalno prebacuje na prošlu vlast. Mogla bi postati dosadna. Isto tako, priča da je protiv podjela i ideologija, ali se zalaže protiv izolacije HDZ-a u Rijeci. Inače, baš je to jedna nezaštićena stranka u Hrvatskoj. Pa joj treba Iva Rinčić da joj pomogne. Najavila je u rukavicama i pohod na sabor. Sve skupa stoga više sliči kao pripremanje terena za karijeru žetona. I kaže da će mnogi u Rijeci, kada saznaju što se radilo, promijeniti politički stav. Da je to kriterij, za HDZ više nitko ne bi ni glasao. A glasa. I ima na to pravo. Uza sve to, tvrdi da je lijevi centar, na što samo mogu reći: Ja vam to, gradonačelnice, ne vjerujem.

U stotoj je godini preminuo bivši guverner Feda, Alan Greenspan. Bio je guverner skoro 20 godina. Doveo ga je Ronald Reagan, a povukao se pred globalnu krizu. Mnogi misle da je toj krizi uvelike pridonio zbog pretjerane liberalizacije tržišta i deregulacije koja je omogućila stvaranje financijskog balona koji je potom puknuo. Bio je opsjednut slobodnim tržištem. Uzor mu je bila Ayn Rand, filozofkinja koja je utemeljila tzv. objektivizam. Radi se o promoviranju sebičnosti pojedinca i kritici kolektivizma do razine negiranja bilo kakvog altruizma, empatije i solidarnosti. Greenspana najviše pamtim po rečenici koja je i kod nas citirana u skraćenoj verziji: Ako ste me razumjeli, nisam se dobro izrazio. To je ostao simbol monetarne politike kao neke zamršene, zakučaste i običnom čovjeku teško prepričljive djelatnosti. Laskavo za monetariste. Beskorisno za narod. Sam Greenspan je u svojoj knjizi iz 2013. »The Map and the Territory: Risk, Human Nature, and the Future of Forecasting« priznao da je bio u zabludi. Ljudi nisu posve racionalni. Složio se de facto s Keynesom poznatim po upotrebi pojma ‘animal spirits’ koji označava životne sile koje pojedinca tjeraju da djeluje. Nisu racionalne. Imaju izvorište u emocijama i strastima. Ali, vjerovao je i dalje Greenspan, i to se da izmjeriti. I tako je na snazi dobila bihevioralna ekonomija, psihologija u službi profita, i njoj pridruženi libertarijanski paternalizam, koji misli da neki Veliki brat umjesto nas zna što je za nas bolje. I misli da u to ime, po nekom utilitarnom principu, ima pravo manipulirati. Nije toliko poznato da sintagmu ‘animal spirits’ puno ranije koristi Marx u Kapitalu. Odnosi se na rascjepkani rad na traci koji u čovjeku, radniku, ubija duh, dušu i volju za životom (spirit). Produktivnost koja traži usku specijalizaciju je nehumana i izaziva otuđenje, alijenaciju čovjeka od proizvoda njegovog rada. Keynesov ‘animal spirit’ je dakle također poriv da se djeluje umjesto ne djeluje, životna sila, a ne životinjski poriv kako je pogrešno prevode, koja sili na svaki pothvat, pa i ekonomski i poduzetnički. No, u kasnijim interpretacijama ljudske su emocije postale problem, nešto što treba nadgledati, predviđati, neutralizirati. A ako iza svega ne stoji dobronamjerni subjekt, i manipulirati. To je, naravno, loše. Zato bi pravi liberal, poput Johna Stuarta Milla, vjerojatno rekao: Neka griješe, jer ako pogriješe jednom, naučit će za drugi put.