Riječki HDZ-ovci baš su se poveselili da se polako konsolidiraju nakon što im je prešao uvaženi dekan riječke filozofije Predrag Šustar, a onda – puf, rukavica u lice, neugodno iznenađenje. Preciznije rečeno, šipka u ruku, kojom su se potukli Hrvoje Burić i Predrag Mance, suprug Tee Čaljkušić-Mance. Time su dva od svega ukupno pet gradskih vijećnika HDZ-a izbačeni iz stroja, nakon suspenzije koja je uslijedila, a uz treću, Vesnu Buterin koja je na porodiljnom dopustu, može se slobodno reći da je HDZ ponovno desetkovan na riječkoj javnoj sceni.

Naravno da je stranka morala reagirati na ružan nasilnički incident koji se dogodio između Burića i Mancea, i da je odluka o suspenziji sa stranačkih funkcija minumum minimuma za oboje upetljanih u priču, do odluke suda časti odnosno pravorijeka prekršajnog suda.

No, ipak – da HDZ rješava stvari klasičnom komitetskom uravnilovkom, da stranka nije izvagala krivnju aktera u priči, i da će jednako proći oni koji su poticali na nasilje i oni koji su bili – barem kako se čini – objektom toga nasilja? To je ipak u klasičnoj partijskoj maniri: osudimo pojavu, usosimo druga…

Policija je, naime, utvrdila da je suprug gradske vijećnice, Predrag Mance, nakon njenog i Burićevog telefonskog razgovora koji očito nije bio ugodan, krenuo naoružan metalnom palicom sačekati nasred ulice Hrvoja Burića, te da ga je napao. To govori podatak da je potom od policije dobio zabranu prilaska Buriću i da je, uostalom, upravo on osumnjičen za napad. Iz fotografija koje su potom objavljene, jasno je da se Burić poprilično uspješno obranio, jer je Mance bio plavoga lica. No, činjenica je da se zna tko je bio napadač, a tko žrtva.

Unatoč tome, HDZ istim aršinom u partijskoj maniri mjeri krivnju aktera, te oboje dobivaju jednake sankcije – zasad.

Cijeli ovaj slučaj pokazuje međutim, prvo, da u HDZ-u stanuje kultura i način ophođenja potpuno stran mentalitetu Rijeke i većine u Rijeci. Tea Čaljkušić-Mance i Hrvoje Burić porječkali su se oko političkih neslaganja, ona je kritizirala Novi list zbog izjašnjavanja »protiv« na referendumu o obitelji, dok je Burić, kako tvrdi, bio uvjerenja da mediji imaju pravo na stav, a da za HDZ nije pametno javno ulaziti u rat s medijima. To je bilo dovoljno da se neslaganje pretvori u fizičko nasilje! U HDZ-u se očito još uvijek oko političkih razlika razračunavaju – silom. To je naravno sramota svoje vrste, govori ne samo o unutarnjoj strukturi te stranke nego o ograničenosti uopće poimanja demokratske rasprave u njoj. Svaki pokušaj konsolidacije HDZ-a u Rijeci zato i propada. Uvijek sve završi nasiljem, incidentima ili izrežiranim izbornim skupštinama i namještaljkama s glasovima. Takav mentalitet u Rijeci neće proći nikada. To bi HDZ-ovci polako trebali shvatiti. Dok se ne uljude, na razini su udruge za zaštitu ptica pjevica. Ok, lešinara. Ali njihove unutarnje stvari zapravo se nikoga drugoga i ne moraju ticati. Nisu relevantni.

I drugo, ova je priča dokaz da je Hrvoje Burić kao kandidat za gradonačelnika Rijeke, koji je ipak dotjerao SDP-ovog Vojka Obersnela do drugog kruga, i koji objektivno jest najaktivniji HDZ-ov gradski vijećnik, upao u klopku koju su mu stranački sudrugovi namjestili. Nije tajna da velik dio HDZ-ovaca nije bio za to da se Burića kandidira na lokalnim izborima. Plan je bio da Šustar bude kandidat HDZ-a, ali nestranački u tom trenutku. Onda je ipak zaključeno da HDZ kao velika stranka mora u Rijeci imati svog izvornog kandidata, a ne kao u Opatiji gdje uopće nisu ni išli na neposredne izbore. Tako je isplivao Burić kao barakaš, a javnosti poznat HDZ-ovac. Objetivno, drugi krug s Obersnelom bio je uspjeh, neovisno o svemu. I Burić je kolegama zasmetao, a s obzirom da se zna da je HDZ u Rijeci pred neko vrijeme osnovao čak i posebnu komisiju čiji je zadatak bio da utvrdi tko od HDZ-ovaca dila informacije medijima, ili samo razgovara s njima (a kad je HDZ u pitanju Novi list je pritom uvijek najveći bauk), onda nije čudo da je baš rasprava oko Novog lista na kraju poslužila da se HDZ-ovci – potuku. Tako je Burić dobio i navlakušu i sačekušu. Tko je htio neutralizirati ga, uspio je.

Za HDZ koji u Rijeci često izgleda kao rezervni spavač SDP-a, bučni Hrvoje Burić previše je zamutio buru u čaši vode – i unutar stranke, i s Obersnelom po čijim je računima počeo kopati.

To je u maniri tipičnog staropartijskog HDZ-a Rijeke koji uvijek izgleda kao da će učiniti sve samo kako slučajno ne bi dobio vlast. I nijedna žrtva u tome nije prevelika.