Istraživanje pod nazivom »Neto fiskalni položaj županija od 2011. do 2013.«, objavljeno u novoj publikaciji Instituta za javne financije, pokazalo je da su samo četiri od 21 županije neto uplatitelji, a 17 neto primatelji iz proračuna opće države.

To znači da od cijele zemlje samo Zagreb, kojem pomaže centralizacija, Istra te Rijeka, čija je industrija u tranzicijskom periodu desetkovana, u proračun daju više no što od njega dobivaju.

Raspored je približno isti i kada se promatraju neto fiskalne pozicije županija po stanovniku. I po tom kriteriju najbolju neto fiskalnu poziciju drži Grad Zagreb – po stanovniku grada u proračun opće države u prosjeku se uplati 17,2 tisuće kuna više nego što se iz njega potroši. Na drugom se mjestu nalazi Istarska županija, koja bilježi prosječan višak od 3,8 tisuća kuna po stanovniku, a slijedi Primorsko-goranska županija s viškom od oko 2,5 tisuća kuna po stanovniku.

   Ovi pokazatelji jasno govore da je sadašnji ustroj države zapravo neodrživ, a u političkom smislu za IDS, primjerice, predstavlja jedan od glavnih argumenata da u nastavku pregovora sa SDP-om unutar Kukuriku koalicije traži što god poželi.

Podaci po kojima svaki Istrijan »gubi« 3.800 kuna po stanovniku, dovoljan je razlog da SDP pristane na sve zahtjeve IDS-ovaca o investicijama u Istri. Slično bi doista morali razmišljati i u samom SDP-u kad pregovaraju o svojim projektima u vrhu stranke i u Vladi – država je doslovno moralno dužna vraćati investicije i projekte u ovaj kraj.

   No, postoji i paradoks ovakve situacije: koliko god da su stanovnici Istre, Primorja i Rijeke bogati, ovaj kraj ipak je velika žrtva tranzicije, pogotovo sama Rijeka. Bogati, a siromašni – to su Riječani. Naime, ovoga tjedna je objavljeno da je u Rijeci, prema podacima FINA-e, ukupno 10.460 građana s blokiranim računima koji duguju preko 770 milijuna kuna.

   To znači, doslovce, da je blokiran skoro svaki deseti stanovnik Rijeke, a kad se to prevede na način da sigurno niti svaki stanovnik ni nema račun koji bi mu uopće mogao biti blokiran, dakle bez radno pasivnog stanovništva, možda i svaki peti.

Praktički, to znači da je možda i svaka druga obitelj blokirana, ako se uzme u obzir da prosječna obitelj broji 4 člana. Ok, statistika je relativna kategorija i trebalo bi provesti opsežno sociološko istraživanje da se to i dokaže, no ovo bi moglo značiti da se gotovo svaki drugi stanovnik Rijeke susreo s blokadom svog tekućeg ili bilo kojeg drugog računa.

Doduše, tome pridonose i neki novi propisi budući da sada i najmanja ovrha od 100 kuna statistički blokira tekući račun, no kako god da se okrene – rezultati su poražavajući. I najviše govore o razini gospodarske aktivnosti u nekadašnjem glavnom državnom industrijskom središtu.

   Također, tijekom 2014. godine različite oblike pomoći Grada Rijeke koristilo je ukupno 9.799 korisnika. Među korisnicima 10 je posto onih kojima je Grad dužan osigurati podmirenje troškova stanovanja i obrok u pučkoj kuhinji, a ostalih 90 posto korisnika ostvaruje prava koja predstavljaju viši standard zaštite građana.

   Brojke se dakle poklapaju, i kad je Grad i kad je FINA u pitanju. Svaki deseti Riječanin ima problem s otplatom svojih obaveza i elementarnim preživljavanjem. Neće stoga biti nimalo čudno kad na predstojećim parlamentarnim izborima baš na ovom području lijevo-radikalne stranke u spektru od ORaH-a, Laburista do Živog zida i Radničke fronte ostvare nadprosječne rezultate.

Uostalom, ORaH je po svim anketama već sad u Rijeci i PGŽ-u iznad hrvatskog prosjeka po svom rejtingu, a Vilibor Sinčić je na predsjedničkim izborima dobio veći postotak u Rijeci nego u ukupnom hrvatskom rezultatu. U Radničku frontu je pak prešao SDP-ovac koji je na unutarnjim stranačkim izborima ipak dobio trećinu glasova riječkih SDP-ovaca, pa ni to nije nevažno.

   Ovdašnji SDP očito se više ne smatra ljevicom, a kako i bi kad se pokazao loš u strateškom razvoju grada, a uz to i brutalno dere građane kad god stigne: nije bilo dovoljno povećanje prireza, sada su još i grijanje i topla voda poskupili za 35 posto. Stoga Grad pod vodstvom SDP-a sigurno nije sa svojom politikom rješenje problema, nego upravo jedan od uzroka.

Građani će stoga logično na ovim izborima protestno glasati za stranke ljevije od uobičajenog establishmenta SDP-a ili IDS-a u 8. jedinici – ne zato što misle da su anarhoidni Sinčić ili Kapović bolji i pametniji od Obersnela ili Komadine, nego zato što dosadašnje političke elite jednostavno žele kazniti za neuspješnu politiku – nisu dobili ni gospodarski razvoj, a ni dovoljnu socijalnu zaštitu.